Ape li čapa



Ovde više nema mesta: azil u Davidovcu, Razlog za prekid ugovora je neredovna isplata od strane grada: Dejan Tričković, Nije moj resor: Zorica Popović

Neće biti da je VS tek tako izašla iz ovako unosnog posla, i neće biti da je nadležnima u Gradskoj upravi trebalo šest godina da se rasvesti šta se i koliko plaća. Mora da se Antiću nije dopala Tričkovićeva reakcija pri pokušaju SNS-a da sruši lokalnu koaliciju, pa je zategao slavine, na šta je Veterinarska reagovala puštanjem pasa na ulicu. Oni će se još svađati, ili miriti, zavisno kakvi vetrovi duvaju, ali će Vranjanci sve češće biti ujedani



 



Ovde više nema mesta: azil u DavidovcuPosle više od šest godina, Vranje od 1. maja više nema Prihvatilište za pse lutalice (u Davidovcu, u daljem tekstu Azil). Rezultat toga je sve veći broj pasa lutalica na ulicama, ali i u okolnim selima. Štete su nemerljive – ne samo da je Grad prošle godine na ime odštete građanima koje su ti psi napali isplatio nešto manje od tri miliona dinara, nego su čopori ovih životinja pre neki dan preklali i stado koza u jednom obližnjem selu. Sad kao svi nešto pregovaraju o problemu i traže rešenje, pre nego što se desi neka još gora situacija od aktuelne, što je pak izvesno ako do nekakvog rešenja ubrzo ne dođe. Priča koja sledi višestruko je zanimljiva, jer govori najpre o našim naravima, potom o nečijoj nesposobnosti, i na kraju o tome kako se politika meša i u ovu, daleku periferiju ovdašnje stvarnosti. I to našim novcem.

NISMO NADLEŽNI

Činjenice su jasne – Veterinarska stanica Vranje, koja je održavala Azil, prekinula je taj posao 1. maja, i nezadovoljna finansijskim aspektima raskinula ugovor sa Gradom težak oko 2,5 miliiona dinara godišnje. U praksi, to znači da je više stotina pasa sada na ulicama bez ikakve kontrole.

Što se same Veterinarske stanice (VS) tiče, oni nemaju šta mnogo da kažu. Dušan Veličković, direktor VS, inače privatne firme, samo se nada da će čitava situacija biti razrešena ovih dana.

PRIHVATILIŠTE
Prema Rosi Drmonjić iz udruženja „Najbolji prijatelj“, u Vranju je planirano sprovođenje takozvanog CRN sistema, dakle da se psi uhvate, čipuju, sterilišu i vrate na teritoriju boravka, a zatim dalje kontrolišu i svake godine revakcinišu. Ali, od toga je na terenu malo ostalo.
– Psi postaju agresvni ako ih vrate na teritoriju koja nije njihova. Ali, smatram da do sada ni jedan pas nije vraćen na ulicu. Grad je još u januaru 2012. godine trebalo da usvoji strategiju za pse bez nadzora, ali ona do danas čami u nekoj fioci. Psi bi u Prihvatilištu morali da imaju svoj karton sa fotografijom, ali čini se da toga uopšte nema, pa nema ni mogućnosti kontrole – kaže Rosa Drmonjić.

Razlog za prekid ugovora je neredovna isplata od strane grada: Dejan Tričković– Prihvatilište ne radi od 1. maja, i tamo nema pasa. Razgovaramo o tome da ono teba da se proširi, ali o toj ideji mora da se izjasni Grad – kaže Veličković.

Lepo, samo, ko bi se još dobrovoljno odrekao 2,5 miliona dinara godišnje, koliko je godinama VS dobijala od Grada za izdržavanje Azila? Mora tu da ima nešto. I ima, ali nema ko o tome da govori.

Zorica Popović (DS), većnica za poljoprivredu kaže da Azil za pse „trenutno nije na raspolaganju potrebi grada“, ali se zatim ograđuje time da čitava priča ne spada u njen resor. Čudno, ako se zna da je ona jedan od članova Radne grupe Gradskog veća (GV) oformljene da ispita priču oko toga šta Vranje zaista finansira u Azilu. Sličan stav ima i Nemanja Nuhijević, većnik za zaštitu životne sredine, koji kaže da je ugovor o finansiranju Azila raskinut od strane VS, a ne Grada.

– Mi smo njima prebacivali dogovoren novac, ali zaista ne znam dinamiku tog posla. Ništa nismo jednostrano uradili. Sve je počelo kada smo mi uradili analizu po pitanju povećanja troškova koje je grad isplatio zbog ujeda pasa lutalica. Iako je izveštaj VS prošao na Veću, o tome će se očigledno tek razgovarati – kaže Nuhijević.

I sad, kakva je situacija? Prema pozicijama koje je Grad plaćao godinama, u Azilu je svakog trenutka zbrinjavano najmanje 300 pasa. Sada su oni pušteni na ulice, i tamo haraju. Ako im se nije dogodilo nešto još gore, o čemu se vodi istraga po sudskoj tužbi grupe građana iz ranijeg perioda. Nemoćna je i šinterska služba, a direktor „Komrada“ Dejan Ilić objašnjava da od zatvaranja Azila služba zoohigijene u toj firmi (šinteri koji hvataju pse lutalice), više ne radi taj posao, nego samo uklanja leševe životinja sa ulica, i to po prijavi lokalnih inspektora zoohigijene.

– Ne hvatamo pse jer nemamo kome da ih predamo. U praksi to znači da na ulicama ima veći broj pasa, pa je samim tim i opasnost po građane veća. Mi smo sada u vakuumu, i veliki broj ljudi misli da smo glavni krivci za stanje na ulicama, a nismo. Sve zavisi od drugih, a oni ne funkcionišu – kaže Ilić.

DUPLA ŠTETA

I tako, sve polako, i dolazi se u jedino mesto u gradu odakle redovno ide novac iz budžeta – do kabineta gradonačelnika. Prvi čovek Vranja Zoran Antić kaže da su ga po pitanju pasa lutalica alarmirale nadležne službe, i to iz praktičnih razloga.

Nije moj resor: Zorica Popović– Većnici zaduženi za tu oblast, mislim pre svega Miloš Antanasijević (zadužen za državnu upravu i lokalnu samoupravu), poveli su tu priču, jer je sve veći broj ujedanja građana i sve veća šteta. Treba da se ispita da li su psi zaista sterilisani kao što smo platili, i da li je sve odrađeno onako kako piše u ugovorima, a ako nije zašto nije i šta nam je činiti. Ovako, dupla šteta – em plaćamo Azil, em sudske troškove – kaže Antić.

E, kad su „nadležne službe“ pokrenule čitavu priču, ona je stigla i do Gradskog veća.

– O tome smo pričali na 86. sednici Veća i doneli odluku da se ispita i ugovor sa VS i način rada Azila, da se vidi da li to redovno radi ili nešto ne funkcioniše. Formirana je i Radna grupa koja će se baviti tim poslom, koja ima zadatak i da tačno ustanovi čiji je Azil, gradski ili njihov  – kaže Branimir Stojančić, portparol Veća. 

PARE
Prema rečima gradonačelnika Zorana Antića, grad Vranje je od trenutka kada je on seo u prvu gradsku fotelju, dakle od početka jula 2012. godine, po osnovu vansudskih poravnanja i sudskih presuda oštećenim Vranjancima isplatio ukupno 7,1 milion dinara!
Od toga, u 2012. godini za ujede koji su rešeni van suda plaćeno je 816.000 dinara plus još 799.000 dinara, na osnovu sudskih presuda. U 2013. godini  2,11 miliona plus 2,42 miliona, i u 2014., do danas, 783.000 plus 143.000 plus po sudskim presudama još 240.000 dinara koji dolaze na naplatu do kraja jula.
E sad, ako je u Azilu sve bilo u redu, otkud toliki ujedi pasa lutalica? A sve je moralo biti u redu, jer je Grad za rad prihvatilišta izdvojio u prethodne dve godine 5,20 miiona dinara, ili 2,5 miliona dinara godišnje.
Po  toj računici, Vranje je ukupno za rešavanje problema pasa lutalica koji uopšte nije rešen izdvojilo neverovatnih 12,3 milion dinara!
– Tu je i osnovni problem – kako mi to dajemo tolike pare a od pasa lutalica ne može mirno da se prođe gradom? – kaže Antić.

Tu sad dolazi do malog iznenađenja – izvestilac ispred Veterinarske bio je Dejan Tričković, koji je još ranije, pri preuzimanju funkcije predsednika vranjske Skupštine, preneo svoja vlasnička prava u toj firmi na treće lice. Danas, kada je samo odbornik, koji je najpre bio uz SPS a sada se vratio u odborničku grupu SNS-a, kaže da je na GV govorio kao „poznavalac situacije“.

– Osnovni razlog za prekid ugovora je neredovna ispata od strane grada. Mnogi misle da je to neki veliki posao i veliki novac, ali nije tako. Ko god misli da jeste, eno mu Prihvatilište pa neka radi – kaže Tričković.

I na ovom mestu priča ulazi u politiku. Sa ove razdaljine, stvari su više nego jasne. Dejan Tričković sa ortacima, kao javnosti potpuno nepoznat čovek, kupio je VS Vranje za 300.000 evra u januaru 2008. godine, na pet  godišnjih rata po 50.000 evra. Pošto je VS i dalje njihovo vlasništvo, mora da im je posao dobro išao. Onda, praktično niotkuda, Tričković 2011. godine postaje predsednik GrO SNS-a u Vranju, a  2012. godine i predsednik Skupštine grada. To traje oko godinu dana, a onda on ulazi u javni sukob sa prvim čovekom SNS-a Draganom Nikolićem, što za rezultat ima raspuštanje odbora SNS-a i ispadanje te stranke iz vladajuće koalicije. Naspram tih velikih dešavanja događaju se i manje stvari – VS prolazi na tenderu za Azil, ali i za osemenjivanje krava, i iz budžeta dobija siguran godišnji priliv, visok taman koliko godišnja rata za kupovinu VS.

A kako su stvari ovde stajale i ko je zašto ulazio u vlast najbolje pokazuje činjenica da je Dejana Tričkovića lično gradonačelnik Antić postavio na mesto šefa komisije koja se bavila psima lutalicama, pa i određivala uslove konkursa za održavanje Azila.

– Ima tu mesta i za krivičnu odgovornost. Kada je raspisivan konkurs, pod Tričkovićevim nadzorom, samo su još slike falile. Te firma mora da ima najmanje pet vozila, pa najmanje tri tehničara, pa… Niko njima nikada nije proveravao račune. VS je slala pozicije i po tome dobijala novac, pa je recimo grad granule za hranu plaćao 390 dinara po kilogramu, a MP cena bila je 80 dinara. Grad je plaćao i dva radnika za Azil, struju, vodu, hranu, lekove, sve. I sve to na lepu reč – kaže za „Vranjske“ jedan od boljih poznavalaca situacije u ovoj oblasti.

NEMA SUMNjE

Neće biti da je VS tek tako izašla iz ovako unosnog posla, ali oni su tradicionalno zatvoreni za javnost. I neće biti da je nadležnima u Gradskoj upravi trebalo šest godina da se rasvesti šta i koliko plaća. Ipak, može se naslutiti da promena političke klime nije prijala poslovanju VS. Antić je Tričkovića koristio dok mu je ovaj bio potreban, a onda je pokušao da ga i dalje, iz daljine, drži pod kontrolom. Mora da mu se nije dopala Tričkovićeva reakcija pri pokušaju SNS-a da sruši lokalnu koaliciju, pa je zategao slavine, na šta je VS reagovala puštanjem pasa na ulicu. Oni će se još svađati, ili miriti, zavisno kakvi vetrovi duvaju, ali će Vranjanci sve češće biti ujedani.

– Sad se jasno vidi ko je bio sa kim, i koliko je para plaćeno izbacivanje SNS-a iz vlasti. I ko je to, i za kolike pare, uradio. Sumnje nema – jasan je izvor „Vranjskih“ iz nekadašnjeg vrha SNS-a.

Posle svega, politika će ostati političarima, a dok će Vranjancima zapasti tek iskeženi zubi gladnih i nervoznih, napuštenih pasa.  Dokle? Pa, do nekog kraja, našeg ili psećeg, ostaje da se vidi. Ono, možda to i nije loše – priča se da je rekorder po naplaćenoj ošteti jedan odbornik URS-a, koji je po tom osnovu od grada inkasirao blizu 300.000 dinara. Kako li je samo preživeo tolike ujede?

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar