Država nema šta da traži na tržištu



Zemlja je na ivici kolapsa

Osnovni problrmi u građevinarstvu su sledeći: prvo da se PDV ne plaća na fakturisanu realizaciju već po naplati situacije. Drugo, da država stane iza ove grane tako što će da daje garancije našim kompanijama za poslove na inostranom tržištu, kao i da pomogne u dobijanju takvih poslova. Treće, država bi morala da nas zaštiti tako ćto će da smanji nelojalnu konkurenciju stranih kompanija u Srbiji



 



Zemlja je na ivici kolapsaU medijima je ostalo nezabeleženo da je za veliki skup od 400 najvećih srpskih privrednika poziv od Aleksandra Vučića, premijera Srbije, dobio i Novica Tončev, vlasnik ugledne građevinske kompanije “Tončev gradnja”, inače predsednik opštine Surdulica i narodni poslanik. Osim što je prisustvovao ovom skupu, Tončev je imao i zanimljivo obraćanje, kojim je premijeru i njegovim saradnicima, ministrima Lazaru Krstiću, Dušanu Vujoviću, Zorani Mihajlović i Aleksandru Vulinu, ukazao na brojne probleme u gradjevinskoj industriji, bolje rečeno u građevinskoj operativi. Na pitanje kako je doživeo i poziv i obraćanje, Tončev kaže:

– Poziv premijera Vučića da prisustvujem tom velikom skupu doživljavam najpre kao priznanje meni lično i mojoj građevinskoj firmi “Tončev gradnja”. Naravno, taj poziv je i priznanje za Surdulicu, a zašto ne i za Pčinjski okrug.

Taj sastanak je bitan i iz razloga što su do premijera dospele  izvorne informacije kako o privredi u celini, a posebno o stanju i kapacitetima u građevinarstvu?

-U pravu ste. I sam premijer je posle tog razgovora istakao da nije imao predstavu u kakvom stanju je građevinska industrija, a ona treba da bude jedan od bitnijih stubova ekonomskog i ukupnog oporavka zemlje.

UPOZORAVAO SAM I RANIJE

Vi ste prisustvo iskoristili da govorite o stanju u građevinskoj industriji? Zanima nas šta ste konkretno rekli?

– Izneo sam činjenice sa kojima se svakodnevno susrećemo, na osnovu kojih je izveden zaključak da je stanje u gradjevinskoj industriji Srbije ne loše već katastrofalno.

Izveštači kažu da ste u izlaganju bili dosta kritični?

– Ja sam premijera podsetio da je isti ovakav sastanak 2010. godine održala i vlada Mirka Cvetkovica, takodje u vladi Srbije, zajedno sa tadašnjim ministrima Mladjanom Dinkićem i Oliverom Dulićem. Mi smo i tada ukazivali na probleme koje ima gradjevinska industrija u Srbiji. Medjutim, oni nisu prihvatili naše sugestije zbog čega je gradjevinarstvo u situaciji u kakvoj je danas. A problemi su od tada samo kulmulirali. Ja se sada zaista nadam da će ova vlada prihvatiti naše sugestije jer je zemlja na ivici kolapsa.

Ipak, gospodine Tončev, kakve utiske nosite sa tag razgovora s premijerom Vučićem?

– Nema sumnje – ovo je bio jedan obostrano jako dobar i koristan razgovor.

Smatram da su premijer i ostali članovi Vlade pažljivo saslusao naše predloge kao i da će građevinarstvo vrlo skoro biti dovedeno u neku novu, znatno bolju poziciju na tržištu.

Naveli ste i više konkretnih problema? Podsetite nas na neke?

– Osnovni problrmi u građevinarstvu su sledeći: prvo da se PDV ne plaća na fakturisanu realizaciju već po naplati situacije. Drugo, da država stane iza ove grane tako što će da daje garancije našim kompanijama za poslove na inostranom tržištu, kao i da pomogne u dobijanju takvih poslova. Treće, država bi morala da nas zaštiti tako ćto će da smanji nelojalnu konkurenciju stranih kompanija u Srbiji.

Pominjali ste molere, keramičaree, vodoinstalatere?

– Mi iz ove struke bili smo vrlo jasni. Kazali smo da Ministarstvo prosvete mora, pored stručnjaka, da školuje zanatlije. Mi  inženjere imamo, ali nam nedostaju gradjevinski tehničar, poslovodje, brigadiri, keramičari, moleri, vodoinstalateri  i drugi.

POPLAVE
Ne možemo ovaj razgovor završiti a da se ne dotaknemo poplava i katastrofalnog stanje koje će ostati iza njih?
– Smatram de je ovo što nas je zadesilo za Srbiju i njene gradjane više od jedne katastrofe. Posledice onog što nam se dogodilo snosiće generacije, s obzirom da su najviše nastradala trajna materijalna dobra koja su stvarale generacije. Poplavama su pogođene sve naše grane privrede, ali je najbitnije što smo, u jednoj situaciji beznađa, spasili mnogo ljudskih života.
Predstoji nam borba sa posledicama koja će i trajati i košrtati?
– Naravno. Impresivno je slušati i gledati ovih dana ko sve i kako pomaže nastradalim područjima. Vidimo da su u toj borbi i mladi i stari, od Beograda, preko Brisela do Njujorka. Lokalna vlast u Surdulici je odmah donela odluku da za nastradale uplati 400.000 dinara i da prihvati smeštaj i brigu o 50 najugroženijih pojedinaca.

Kako je premijer reagovao kada ste mu sve to objasnili i konstatovali da ta industrijska grana u Srbiji umire?

– Bio je malo zabrinut, jer je shvatio da su su se, nebrigom države, problemi u gradjevinarstvu nagomilali. Zato je nekoliko puta tokom razgovora skretao pažnju svojih saradnika na ono što tražimo.

U javnosti je ostalo dosta nedoumica o stanovima od 500 evra po kvadratu na kojima je Vučić insistirao?

– Mislim da će ipak vreme, odnosno tržišni principi ponude i potražnje, da odgovori na pitanje da li su stanovi od 500 evra u Beogradu realnost u skorije vreme. Država će u te odnose pokušati da se umeša, ali će brzo shvatiti da joj tu nije mesto. Lično mislim da je cena od 500 evra nerealna i da na ovu granu može da deluje destimulativno.

Pa, ipak, da li je i koliko realna cena od 500 evra po kvadratu uz uslov o besplatnom građevinskom zemljištu?

-Izvodljivo je da država da gradjevinsko zemljište besplatno. Medjutim, cenu stana ne odredjuje samo gradjevinsko zemljiste. Na tom zemljištu potrebno je izgraditi kompletnu infrastrukturu, dovesti vodu, struju, kanalizaciju, urediti slobodne površine, parkinge, garaže… i da ne nabrajam. A, šta zapravo znači klauzula – besplatno građevinsko zemljište? O tome se treba da se dogovorimo sa investitorom ili državom, jer to nije tržišna kategorija.

Vi i važe kolege malo-malo, pa uperite prst u državu, koja je po vama krivac za kolaps tržišta nekretnina. Ona je napravila loše zakone?

– Nisu ovde u pitanju zakoni, nameti i tome slično, jer se svi moramo ravnjati prema tržišnim zakonima i međunarodnim standardima. U Srbiji je problem što se ovde, ne retko, građevinarstvom bave ljudi koji za to nemaju kvalifikacije i rezultate. Greške laika u ovoj oblasti su velike i skupe. Ja ovde naravno ne mislim na ministra već na drugi, treći krug ljudi koji o tome odlučuju.

Čekajte, da rešimo jedno pitanje: imaju li naše kompanije kapacitet da iznesu velike građevinske projekte?

– Naravno (smeh). Mi smo to i premijeru predočili. Rekli smo mu jasno i glasno da Srbija ima mnogo bolji i kvalitetniji kadar od stranih kompanija koje su na našem tržištu.

Zašto su onda poslove na našim velikm građevinskim tenderima dobijale uglavnom velike strane kompanije?

– To pitanje nije za mene. Možda je tako neko i hteo. Ipak, činjenica je da su na tim tenderima mogle da učestvuju samo velike inostrane kompanije, kojima su naše renomirane građevinske firme bile podizvođači.

NE VRAĆAM SE U PROŠLOST

Podsetite nas na neki od tih primera?

– Njih je više, ali evo jednog: Zašto posao na Kliničkom centru u Nišu nije mogla da dobije jedna naša renomirana firma kakva je Energoprojekt? Dakle, vidi se da tu nešto nije bilo uredu.

Kako je to moguće ako je poznato da su naše firme nekada važile za najbolje na svetu i uspešno radile na Bliskom istoku, u Rusiji, Americi?

– Bilo je to neko drugo vreme kada se radilo u drukčijim uslovima. Od tada do danas izgubio se kontinuitet u ovoj oblasti, čime smo građevinarstvo doveli u situaciju da niko neće da se školuje za keramičara, vodoinstalatera, bravara. A, bez lepeze zanata i raznih građevinskih profila do inženjera, mi u građevinarstvu ne možemo da pravimo ozbiljnije iskorake.

Kako vi sutra u Srbiji vidirte tu poziciju građevinske indistrije?

– Onima koji odlučuju o ekonomskom usponu Srbije, posle ovog sastanka postalo je jasno da je građevinarstvo jedna od ključnih grana za pokretanje našeg ukupnog razvoja. Sad treba počistiti taj administrativni i zakonski prostor. Ali, to moraju da rade zajedno i politika o ova struka.

Često govorite bez „dlake na jeziku“. Zato vas pitamo ko je kriv za postojeće stanje u građevinskoj industriji?

– Ja nisam čovek koji u životu traži krivce za prošlo vreme. Ja hoću da moja malenkost pomogne u rešavanju problema, za stvaranje uslova za bolju budućnost nas i naše dece. Ta moja potreba proističe iz činjenice što sam iznikao i vaspitavan u građevinskoj preduzetničkoj porodici koja je u tri generacije stvorila vredna dela.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar