Ravno do dna



, Ilustracija Nikola Dragaš, Simbolika: 2008. godina, Ljudi su videli o čemu se radi, i nema naivnih: Dimitrijević, To je sudbina: Janković, Ja ne bih olako otpisala ni SPS: Ristić

Ovako veliki poraz demokratskih snaga u Vranju nije dokaz nekakvog nedostatka demokratskog potencijala grada, nego je pre reč o posledici svega onoga šo se dešavalo od 2000. godine naovamo



 



Iako su na ovim izborima Demokratska i sve ostale stranke sa tim prefiksom  doživele rezultatski krah, dublja analiza rezultata pokazuje da se ovako težak poraz nagoveštavao, pa i pripremao, mnogo ranije, kada su demokrate verovale da se nalaze na vrhuncu moći. Na biračkom mestu, recimo, u „Vodovodu“, gde su pobeđivali i za Miloševićevog zemana, oni sa 318 glasova 2008. Godine, padaju na 189, katastrofalno poraženi od SPS-a, koji 2012. godine osvaja 336, naspram samo 177 glasova SNS-a. Manje od dve godine kasnije, ovoga marta, DS je ovde pao na 38 glasova, uz NDS sa 40, čak manje i od Dveri, koji je u „Vodovodu“ osvojio 46 glasova. Pali su i socijalisti, na 288 glasova, a naprednjaci su triplirali svoj razultat, sa 177 na 454 goasova. Slično je na svim biračim mestima, recimo onom na Učiteljskom fakultetu, jezgru grada. Tu su demokrate pale sa 201 na 140, a SPS skočio sa 139 na 171 u odnosu 2008 – 2012. godina. Ali, sve ih je ponovo preskočio SNS, koji je sa 72 (!) glasa 2012. goodine sada skočio na 304! Kako se to dogodilo, i hoće li neko, što bi bilo i normalno, na kraju da snosi posledice ovakvog izbornog kraha?

VODOVOD I UČITELjSKI

Rast demokratske strane vranjske političke moći počinje 2004. godine, sa pobedom Boorisa Tadića na predsedničkim izborima. Ovaj rast se tada meri skokom od nule do 2.000 glasova, koliko je osvojio njihov kandidat za gradonačelnika Toma Vlajinac. Cenu takvog rezultata plaća stranka u Vranju, koja se najpre cepa na LDP i DS, da bi potom centrala i raspustila odbor. Agonija se prekida 2006. godine kada aktuelna ekipa (Stefanović, Stamenković, Janković, Trajković, doskora i Andonov) preuzima DS u Vranju. Oni trijumfuju na izborima 2008. godiine i ulaze u lokalnu vlast, ipak pristavši da mesto gradonačelnika prepuste SPS-u. Takva politika košta ih već na narednim izborima, 2012. godine, kada gube na svim svojim tradicionalno pobedničkim mestima.

Ilustracija Nikola DragašSimbolika: 2008. godinaProfesor filozofije Srboljub Dimitrijević smatra da ovako velliki poraz demokratskih snaga u Vranju nije dokaz nekakvog nedostatka demokratskog potencijala grada, nego da je pre reč o posledici svega onoga šo se dešavalo od 2000. godine naovamo.

– Politika demokratski orijentisanih stranaka u tom periodu svela se na ono što su radile i druge stranke, i od njihovih politika nije se značajno razlikovala. Nije tu bilo demokratije, nego su ljudi tu gledali sebe, zapošljavali svoje kadrove u pravoj partokratiji. Nije ovo što se dogodilo novo, nego je to posledica svega što je rađeno u prethodnih 10 godina. Ljudi su videli o čemu se radi, i nema naivnih – kaže Dimitrijević.

Prema njegovim rečima, SNS je kapitalizovao svoj rad u prethodnih godinu dana svoje vlasti, i „dao je ono što ljudima nedostaje, na nekolikoprimera im pokazao, i dobio je poverenje“.

– To ne znači da će ga opet dobiti ako ne ostvari veći deo onoga što se pretpostavlja da može. Mislim da je demokratski blok svakako izgubio, ali je demokratija pobedila, bez obzira na krajnji rezultat izbora – kaže Dimitrijević.

To je sudbina: JankovićPerica Janković, šef izbornog štaba DS, ušao je u ove izbore sa solidnim prethodnim rezultatima – DS je u Vranju 2012. godine osvojila oko 300 glasova više na lokalnoj nego na Tadićevoj listi! Tada je DS dobro prošao čak i po selima – Tibužde 112, Trebešinje 145, Pavlovac 153, Korbevac 120… Danas toliko glasova DS nije uspeo da napravi ni u centralnim gradskim opštinama, svom decenijskom uporištu. Janković uzroke teškom potonuću vidi u nekoliko veoma značajnih razloga. Najpre, tu je podela stranke na dva dela koja se dogodila neposredno pre izbora. Recimo, ceo banjski odbor prešao je u NDS, što nije moglo da ostane bez posledica. Praktično, u „pravom“ DS-u su ostali Vranje, Han i Surdulica. Tu je potom, po Jankovićevom shvatanju, referendum  oko Vučićeva popularnosti, zapravo glasanje isključivo za njega ili sedenje kod kuće.

– Pa znaju li naprednjaci u Vranju ko im je ovde u odboru? I ne treba im, Vučić sve pokriva. Ali, daj Bože da ostvari polovinu od onoga što je obećao, pa mi ćemo biti idealna zemlja. U kojoj je nemoguće, kao sada, da se na pravdi Boga napada Djilas, da se provlači kroz blato i da za to niko ne odgovara – kaže Janković.

Ja ne bih olako otpisala ni SPS: RistićKao poslednji, ali ne i najmanje važan faktor izbornog poraza Janković navodi  katastrofalnu finansijsku situciju u stranci prouzrokovanu blokadom računa.

– Stranka je u blokadi zbog kredita uzetog za izbore 2012. godine. U Vranju smo na računu imali oko 350.000 dinara spremnih za izbore, ali su nam ih skinuli zbog te blokade – objašnjava Janković.

On je ubeđen da će na lokalnim izborima sve biti drugačije, pre svega kampanja stranke koja će i doneti bolji rezultat. 

– Ne tražiimo opravdanje, razgovarali smo o ostavkama, ali DS je napravio ovakav rezultat svuda u Srbiji, a ne samo u Vranju.  To je sudbina, mi smo predstavnici onog sloja društva koji je i ovoga puta, pri najmanjoj izlaznosti od 2000. godine, ostao kod kuće – smatra Janković.

SOCIJALISTI PREKO GLAVE

Nešto bolje od raspoložen je njegov doskorašnji partijski drug Igor Andonov, pokretač Nove demokratske stranke u Vranju. NDS je ovog puta ostala ispod zamišljenog cenzusa  za samo 37 glasova.

Ljudi su videli o čemu se radi, i nema naivnih: Dimitrijević– Na lokalnim izborima to bi bila katastrofa. Mi postojimo samo mesec dana, i moramo biti zadovoljni rezultatom. U nekoliko sela nemamo ni jedan glas, i to je naš propust koji više ne smemo ponoviti – kaže Andonov.

I DS na jednom mestu ima više čuvara kutija nego glasova, ali Janković ima ubedljivo objašnjenje za to.

– U tim selima mi nemamo ljude, nego naši idu odavde da čuvaju kutije, a prvo glasaju u svom mestu boravka – objašnjava Janković.

Odsustvo demokratskih birača sa ovih izbora najbolje odslikava Andonov, koji smatra da se ovakav rasplet mogao očekivati.

– Ljudima je ovde SPS-a preko glave, i glasali su protiv te stranke. Naš je problem što su jedino u SNS-u prepoznali tu snagu koja može  da pobedi SPS. Ne vole ljudi toliko naprednjake koliko mrze socijaliste – kaže Andonov.

GRAND
Bivše demokrate slabo žele da komentarišu dešavanja u svoj stranci, uvek uz opasku da su „oni bili bolji“. Zaniimljivo je i mišljenje jednog od  njih na temu neuspeha svojih bivših drugova.
– Da su to prave demokrate, bilo bi razlike između njih i ostalih. Na primer, jedni da idu u operu, a drugi na „Grand“. Ali ne, svi idu u „Grand“ i zato ih ozbiljan narod i neće – kaže ovaj nekadašnji demokrata.

On ocenjuje da Vranje ima potencijal od oko šest do sedam hiljada „ekspremno demokratski“ opredeljenih birača, „i to je to“.

– Ali, ljudi vide da mi ne možemo da se složimo. Ni sam SNS nije verovao u ovoliku pobedu. Dobili su naređenje – vi samo ćutite! Tako su se ponašli, i Vučić je za njih napravio posao. Desetak hiljada glasova koji fale na demokratskoj strani i nisu naši glasovi, nego su to ljudi koji su članovi svih stranaka, i samo traže mogućnost da kroz partije sebi završe neki posao – ocenjuje Andonov.

Gordana Ristić, šef NVO „Generator“, i sama nekada politički aktivista, kaže da se u ovom času čini da se „novi veliki vođa svesrpskog naroda izdefinisao, i to u liku budućeg premijera Vučića“, pa je shodno tome većina Srba i glasala kako je glasala.

– Vranje je sa svoje strane uvek podržavalo velike vođe i uvek im je bilo verno, nekad i dugo posle pada, a usled nedostatka prave zamene. Ko ima dobro pamćenje setiće se da su Vranjanci i Vranje u protestima 1996. i 2000. predstavljani kao ovce, upravo zbog vernosti tadašnjem režimu, pa ne čude ovakvi rezultati u Vranju, ali i u celoj Srbiji – kaže Ristićeva.

Prema njenom mišljenju, na političkoj sceni došlo je do svojevrsnog ujednačavanja, jer je utisak da „demokratska opcija nije više toliko demokratska, a ni bivši radikali očigledno nisu toliko desni kao što su se predstavljali“.

– Ja ne bih olako otpisala ni SPS, jer su i premijer i vicepremijer, ili obrnuto, tajno otputovali na raport kod „tate“ Putina prošlog cetvrtka, (objavila samo „Slobodna Evropa“), i verujem da su se nešto dogovorili tamo, iako je cilj ovih izbora bio upravo sklanjanje SPS-a iz vlade. Ali, stare veze socijalista sa našom političkom „dijasporom“ u Moskvi su se očigledno povukle istog trena kako su prošli izbori, pa je sastav nove vlade i dalje vrlo neizvestan – smatra Ristićeva.

ŽAPSKO
Kako su demokrate percepirale izbore pokazuje primer iz 2008. godine, kada su došli na vlast. Kako se priča, neposredno po preuzimanju vlasti u Vranju, kada su pobedili SPS na izborima, išli su po službenoj dužnosti u Žapsko, na proslavu manastirske slave. Okupio se narod, slava je, svi se pozdravljaju sa „crvenima“, a „žute“ niko i ne poznaje.
– Vidi gde nas oni pobeđuju – rekao je tada, priča se, jedan od čelnika odbora u Vranju.
Ova anegdota samo pokazuje koliko demokrate nisu ni bile svesne glasačkog potencijala u opštini Vranje, nego su bile naslonjene isključivo na gradska biračka mesta, i to u centru. Ista ona mesta na kojima su sada dobili po 20 ili 30 glasova.

Na kraju, nju najviše brine činjenica da SNS nema u dovoljnom broju stručan kadar za vođenje zemlje, „čega je i sam Vučić svestan“, pa zato kaže da se nada da neće ponovo biti potrebno, za dve ili tri godine, da se protestuje na ulicama, kao nekad.

U SPS-u ne smatraju da su izgubili bilo šta od glasova. Recimo,  2012. godine SPS je dobio izbore u „Vuk“ školi, a ovoga puta tamo je razvalio SNS. Ipak, Branimir Stojančić, šef izbornog štaba SPS-a, ne vidi da su socijalisti na nekakvoj šteti.

– U „Vuku“ su godinama carovale demokrate, pre svih Bonde i doktor Antić. Isto je i u „Vodovodu“, gde smo mi pobedili i prošli put, posle nekoliko izbornih ciklusa, i sada čak povećali broj glasova. Ali, SNS je uspeo da uzme glasove svih drugih, pre svega DS-a i URS-a – objašnjava Stojančić.

ZAKAZALI MLADI

Prema njegovom  tumačenju, na ove izbore na birališta su izašli ljudi koji tradiciionalno apstiniraju, pre svega stari radikali, dok su „stalne mušterije“ demokratske opcije ostale kod kuće.

– Ja živim u Češlju, nekoliko puta sam bio šef biračkog odbora, i sada sam video ljude koje tamo nikada nisam sreo. Smatram da su ovoga puta prelomili penzioneri, koji redovno glasaju, i mladi, koji u velikom broju, ponovo, nisu izašli na izbore – kaže Stojančić.

SNS nekako i nema potrebe kontaktirati, jer su oni dobitnici i teško da znaju da kažu zašto je to tako, osim da su na krilima Vučića doospeli do neslućenih visina. Očigledno, na račun svih pomalo, a nekih i pomnogo. Nije najstrašnije što je demokratska strana, ili stranka, svejedno, ovako loše prošla. I pad je let, i čovek ne može da se digne dok ne padne. Ali, neko za to mora da odgovara. Možda rukovodstva DS-a, NDS-a, LDP-a, URS-a…. Ako se ništa neće promeniti, sa kojom nadom se kreće u budućnost? Ili će pak svi da uđu u Vučićevu vlast, i da sede mirni i zadovoljni? U tom slučaju, ovo će biti poslednji izbori za mnogo, mnogo vremena.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar