NAŠE KARAULE



Mi na jugu Srbije, više nego mnogi drugi, okruženi smo i prijateljima i neprijateljima, i dobrotvorima i avetima. Napravili smo kuću na putu i zato nam je tako kako nam je.

Tu kuću nam štite na desetine starih i novih karaula s bugarske, makedonske i kosovske strane. Strezimirovce, Ribarce, Cakanovac, Prohor pčinjski, Cvore, Pečeno brdo, Golema čuka, Debela glava…koliko ih samo ima? Tu naša dace, vojnici i policajci, kraj kamenih međaša, štite ove južne zidine kuće koja se zove Srbija.



Ipak, na neke međaše smo zaboravili, od nekih karaula skoro digli ruke. Smetnuli smo s uma da se ovde, na jugu Srbije, najveće i najznačajnije karaule zovu „Simpo“, „Jumko“, „Zavarivač“… odnosno da se Srbija ovde brani radnim mestima, proizvodnjom, većim standardom i novim kvalitetom života.

Kada tih karaula ovde više ne bude, neće biti ni nas. Pobeći ćemo negde, rasuće se se svetom i meridijanima, skrasićemo se tamo gde slične karaule odavno postoje.



Na našu i žalost cele Srbije, to Beograd ne razume. Predsednici, premijeri, ministri, poslanici, državni sekretari i svi trgovci tog establišment drakstora, ne vide Srbiju dalje od Bubanj potoka i Pančevačkog mosta.

Da ne grešim dušu, s vremena na vreme, ovi naši predstavnici naroda, ovima u prestonici na ušću, nešto kao da ispričaju, kao da se malo i požale. Ali, džaba, jer ta politikantska sprega decenijama funkcionioše  po principu „gluvom šapući, ćoravom namiguj“. Zato smo tu gde jesmo.

Južna Srbija je jedna velika čekaonica. Ljudi su ovde decenijama uvek nešto čekali, nikada ne znajući da li će to što čekaju uopšte doći. Zato, mi u Vranju nemamo prava više da bilo šta čekamo. U nas je i previše karaula koje su doživele i goru sidbinu od „Simpa“, „Jumka“, „Zavarivača“. Spisak nije mali, a ulog može biti veliki: Preduzeće za puteve, Poljoprodukt, TIV, Živinarska farma, Živinoprodukt, Nemetali, Nova Jugoslavija, Vodogradnja, Navip, Hotel…

Za sve u lokalnoj vlasti ti medjaši moraju biti veća briga od svih drugih briga skupa.

Ako mogu, – a mogu „Alfa plam“ i još neki, zašto i drugi ne bi pošli njihovim putem. Za takav koncept danas se mora imati podrška Beograda, pa makar i uz građansku neposlušnost. Šta bi nam falilo: protest u Grdeličkoj klisuri, a na njegovom čelu načelnik okruga i svi gradonačelnici. Jer, dok dete ne zaplače, majka ga ne uzima u ruke.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar