Živim od pevanja u kafani



Peva i operu, ali ne po kafanama

Ako ste dobri, čuje se za vas, traže vas i dobro plate, tu nema mnogo filozofije. Ja sa angažmanom nemam problema. Dugo sam pevao u Skadarliji a trenutno pevam u tri poznata beogradska restorana



 



Peva i operu, ali ne po kafanamaŠkolovao se za operskog pevača, a završio u Skoplju Muzičku akademiju, na jugoslovenskom izboru za Evroviziju u duetu sa Majom Odžaklijevskom predstavljao ondašnju Republiku Makedoniju, nastupao sa Velikim narodnim i zabavnim orkestrom RTS-a, tekstopisac, kompozitor, aranžer, interpretator, pedagog, snimao za PGP… nedavno na festivalu „Obrenovačka zima“ osvojio prvu nagradu žirija publike na koju je posebno ponosan.  Uz čuvene trubačke orkestre, najpoznatiji izdanak hanske muzike.

VRANjSKE: Šta danas, u eri elektronske muzike, znači osvojiti prvu nagradu za živi nastup na festivalu?

MARKOVIĆ: Sada je sve manje pravih, velikih festivala na kojima imate priliku da se predstavite kao kompletan umetnik. „Obrenovačka zima“ je prilika koja se ne propušta. Na konkurs sam poslao pesmu za koju sam napisao  tekst, muziku i otpevao je. Prošao sam to standardno bodovanje i pozvali su me da nastupim, sa još 25 drugih autora. Sve su to poznata i priznata imena u svetu popularne muzike. To je prilika da čujete, vidite i budete vidjeni. Stručni žiri ocenjuje interpretaciju, melodiju i tačnost. Posle proglašenja, odmah sam dobio ponudu od tri tekstopisca i dva kompozitora da snimim njihove pesme. To je važno ali, iskreno, svima nam je najviše stalo do utiska publike, to je tek ona prava nagrada. Zbog toga sam i toliko ponosan na nju. Zvuči kao fraza, ali stvarno „publiku ne možete prevariti“; ili im se svidja ono što pevate ili ne, i tačka. Publika gleda i vaše ponašanje na sceni, stajling, iskrenost u pevanju, sve.To se dalje isplati jer ove festivale prate i vlasnici uglednih restorana i hotela koji nas, u zavisnosti od toga koliko smo njima ali i publici atraktivni, angažuju za nastupe. Na kraju, od toga se u našem poslu danas i živi.

Šta je drugačije u svetu kada govorite o životu od muzike?

– Prva stvar je što u uređenim državama, pevači i kompozitori žive od tantijema. Ovde je to nemoguće. Imamo agencije koje kao štite naša autorska prava, ali su naknade za to minimalne, gotovo zanemarljive. Prvo što uradim kad završim neku pesmu je to da je prijavim SOKOJ-u, ali još uvek slaba korist od toga. Dovoljno je da vam kažem da živi članovi Bitlsa još uvek žive od autorskih prava nad albumima koji su snimljeni pre trideset godina. 

Može li se živeti od muzike?

– Ja od nje živim i danas. Karijeru sam počeo u bivšoj Jugoslaviji, rodom sam iz ovih krajeva, ali sam studirao u Skoplju, potom živeo u Sloveniji, pevao širom regiona, na primorju, nastupao sa Velikim narodnim i zabavnim orkestrom RTS-a, snimao sam za PGP, učestvovao na raznim takmičenjima i festivalima i tako zaradjivao. Poslednjih petnaest godina sam isključivo vikendom angažovan u renomiranim beogradskim restoranima i hotelima, i ne žalim se. Ako ste dobri, čuje se za vas, traže vas i dobro plate, tu nema mnogo filozofije. Ja sa angažmanom nemam problema. Dugo sam pevao u Skadarliji a trenutno pevam u tri poznata beogradska restorana.

Vi ste tokom radne nedelje i nastavnik muzičke kulture u osnovnoj školi u Vladičinom Hanu. Koliko vam pedagoški rad i program u školi daju prostora da učenicima pomognete da izgrade dobar muzički ukus?

– U udžbenicima za sedmi razred osnovne škole na prvoj strani je Platonova izreka: „Kakva ti je muzika u državi, takav ti je i narod“. Šta to znači? Sve je počelo sa ritmom i muzički ukus je jako važan kriterijum koji odredjuje neku ličnost, a na kraju i celu naciju. Znamo da je medicina potvrdila pozitivne efekte dobre muzike na plod u majčinoj utrobi, dakle, važno je šta će vaše dete slušati u prenatalnom periodu, ali i kasnije. Sada se puno toga pomešalo, moje dete je odrastalo uz Kolibre, Dragana Lakovića i pravu dečiju muziku. Danas, moram da priznam, roditelji slabo mare za to šta im deca slušaju, u ponudi je sve i svašta a škola nažalost nije svemoćna. Ja svojim đacima na časovima pričam o muzici, puštam im da slušaju ono što program predvidja ali i ono što ja mislim da bi trebali da čuju.

Kakvi su  planovi koji se tiču vaše karijere?

– Uskoro bi trebao da napravim odabir numera koje ću snimiti a ponude kvalitetnih autora mi je donela ova poslednja nagrada na festivalu. Nastaviću da nastupam u prestoničkim restoranima gde imam svoju publiku koja voli i moje pesme, ali i kompletan repertoar koji je u rasponu od Mikija Jevremovića i Montena pa do izvodjača trenutno popularne muzike. Dok me publika traži i dok god budem pošteno i iz srca pevao za nju, biće lepo i meni i njima. Koliko se daješ, toliko ti se i vraća i to je ono najvažnije.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar