Ili nešto treće



Cvrckova kuća u naselju Tulbe koju traže naslednici, Ni jedna zemlja nije imala snage da uradi substituciju u celosti:Strahinja Sekulić, Slabo interesovanje Vranjanaca

Mi smo ovde danas – rekao je Strahinja Sekulić u uvodnom izlaganju – iz razloga da utvrdimo zbog čega je iz Vranja stiglo najmanje zahteva za povraćaj oduzete imovine. Vranje je poznato kao bogata, trgovačka čaršija, i tim više nas čudi da je stanje takvo; dajte da utvrdimo u čemu je problem



 



Cvrckova kuća u naselju Tulbe koju traže nasledniciU sali Višeg suda u Vranju, u petak je održana tribina, na kojoj su govorili  predstavnici Agencije za restituciju, na čelu sa direktorom Agencije Strahinjom Sekulićem, koji je došao u pratnji tri svoja saradnika. Ako se ne računaju mediji, predstavnici Gradskog javnog pravobranilaštva, Republičke službe za katastar Odeljenje u Vranju, pravnih zastupnika potražilaca oduzete imovine nakon Drugog svetskog rata, odziv građana bio je više nego oskudan. Predstavnici dvaju-triju starih vranjskih familija, čijim je precima po raznim osnovama imovina divlje oduzimana, i to je bilo sve.

ZBOG REALNOSTI

Ako vas ne mrzi, pročitajte programe svih relevantnih stranaka koje danas haraju Srbijom, pa i onih koje više ne postoje, od 5. oktobra 2000. godine; u svakom ćete programu (osim SPS, što je logično, kao sukcesora komunističke vlasti) naći floskulu „ispravljanje istorijske nepravde“, odnosno vraćanje oduzete imovine posle Drugog svetskog rata. I svaka vlast od tada, pa do dana današnjeg, nije uspela da ispravi „istorijsku nepravdu“. Ili, jednostavno, nije htela. U pitanju je enormno velika imovina, sada u vlasništvu države, ili njenih omiljenih tajkuna, a država se teško odriče lako stečene imovine. Nota bene, većina država iz ranijeg „komunističkog bloka“, ili je sprovela proces restitucije, makar kako, ili je daleko odmakla sa njime; u svakom slučaju, pokazala je dobru volju, za razliku od Srbije.

Ni jedna zemlja nije imala snage da uradi substituciju u celosti:Strahinja Sekulić-Mi smo ovde danas – rekao je Strahinja Sekulić u uvodnom izlaganju – iz razloga da utvrdimo zbog čega je iz Vranja stiglo najmanje zahteva za povraćaj oduzete imovine. Vranje je poznato kao bogata, trgovačka čaršija, i tim više nas čudi da je stanje takvo. Dajte da utvrdimo u čemu je problem – u Agenciji, u lokalnim organima, ili u nečemu trećem? Mi smo tu da pomognemo, jer smo u ostalom delu Srbije postigli dobre uspehe, a u Vranju nema skoro ničega. Do sada je iz Vranja podneto samo 15 zahteva za restituciju, od kojih je deset odmah odbijeno zbog nepotpunih podataka, a pet je u postupku. Pa nemoguće je da je sve srušeno i podržavljeno! Mi smo u Srbiji već uspeli da vratimo preko 1.600 poslovnih objekata, zgrada i stanova, preko 300 miliona evra imovine, tako da se nadam da ćemo posle vaših primedbi, zahteva i kritika i ovde imati neki rezultat.

Da li se radi o državi, ili onom „nešto trećem“? Prvo, postavlja se pitanje zbog čega je ovako važna tema, u ovim teškim vremenima, kada se i od pokojnika očekuje da pomognu u nevolji, medijski stavljena u zapećak? Zbog čega Agencija, ako je već ovako zabrinuta i benevolentno dolazi u naš grad, nije široj javnosti najavila svoj dolazak? Pa to je danas bar jednostavno; plakatiraju se i gromopucatelno najavljuju kafanske pevaljke, a za „istorijsku nepravdu“ nema sredstava? Možda to i samo po sebi nešto govori. S druge strane, Vranjanci, poslovično oprezni i poučeni lošim iskustvima, možda nisu želeli da se previše eksponiraju.

Slabo interesovanje VranjanacaIpak, i ono malo što ih je bilo oduzelo je nešto dragocenog vremena Agenciji. Posle malo ženiranja, prvo pitanje je bilo – zašto se izbegava substitucija kao rešenje u postupku restitucije, već se ide na novčanu nadoknadu identičnu onoj u Zakonu o nacionalizaciji, koja je od svih proglašena istorijskom nepravdom i zbog koje se vrši restitucija?

-Zbog realnosti – odgovara Sekulić – ni jedna zemlja nije imala snage, čak ni Nemačka, da uradi substituciju u celosti, odradila je oko 20 posto. Recimo, samo na području Niške jedinice ima preko devet miliona kvadratnih metara stambenog i poslovnog oduzetog prostora, većina toga više i ne postoji. Tako da ni jedna država u svetu nema ekonomski kapacitet da to uradi. Država nema ni toliko prostora, a nema ni novca. Tako da je to realnost, 70 godina je teško prebrisati. Što se tiče šumskog i poljoprivrednog zemljišta, tu je sasvim moguće da se substitucija uradi. Što se tiče redosleda, mi tražimo gde je prvo moguće uraditi naturalnu restituciju. Novčana, pak, kompenzacija, tu zakon nalaže da će ona nastupiti od 2015. godine, kroz obveznice.

NEDOUMICE
Strahinja Sekulić je zabrinut zbog čega iz Vranja, „bogate, trgovačke čaršije“, ima samo 15 zahteva za povraćaj oduzete imovine, od kojih su deset odbijeni. Prošle godine, tačnije 17. jula 2012, mediji su objavili da je u Vranju podneto 35 zahteva za restituciju, i niko to nije demantovao.
Po informacijama iz PTT Vranje, instituciji ovlašćenoj za prijem zahteva o restituciji, i njihovo dalje prosleđivanje Agenciji za restituciju, na današnji dan (27. novembar 2013.), po evidenciji Pošte je od 1. januara 2012. godine, Agenciji za restituciju poslato 146 zahteva iz Vranja! Iz Pčinjskog okruga, preko 200.
-Mi to uredno vodimo, imamo bazu podataka – kaže izvor iz vranjske Pošte – prvo se svaki  dokument iz svakog zahteva skenira, onda se to posebno upakuje i šalje Agenciji, sa povratnicom. Ove cifre su neporecive. Kako se približava krajnji rok za prijavljivanje, 1. mart 2014, očekujemo još najmanje stotinak zahteva.
Kako se onda došlo do samo 15 zahteva iz Vranja, od kojih je deset odbijeno?
-Mi raspolažemo  – kaže Strahinja Sekulić – tim podacima, koje sam javno izneo. Šta ima Pošta sa time? Verovatno se radi o imovini koja se potražuje u nekim drugim destinacijama, pa su za nju nadležni tamošnji lokalni organi.
Iz Pošte, pak, kažu da se samo desetak zahteva iz njihove institucije odnosi na Beograd, Niš, Skoplje, a da se svi ostali odnose na Vranje.

SAMO RAZGOVARAMO

Malobrojni Vranjanci su se onda ohrabrili, i počeli da četvoročlanoj delegaciji Agencije podnose svoje primedbe; na licu mesta su predmeti pregledani, i zainteresovanima data uputstva za dalje postupanje.

-Ama ljudi – apeluje Sekulić – ne ustručavajte se; pa nismo na ispitu na fakultetu, nego razgovaramo.

Nastavilo se sa pitanjima, i došlo se do podatka da na ovom području deluje jedan jedini geometar, „čuveni Vučko“ kaže Sekulić, koji je čovek već u godinama, „ali odlično radi“!

-Nadamo se da ćemo do marta naći još ljudi, jednoga, ili čak dvojicu! – ohrabruje prisutne Sekulić. Eto ilustracije za restituciju.

To izaziva i logično pitanje – ima li uopšte iskrene političke volje da se „fenomen restitucija“ reši; ni jedna vlada od 2000. do danas takvu dobru volju nije pokazala.

-Politička volja – kaže Sekulić – iskazana je kroz zakon; on obavezuje donosioca, i sprovodi se bez problema. Problemi kod sprovođernja su tehničke prirode – imovina u nas je nesređena inače, ali ko se poziva na nesprovođenje zakona zbog nedostatka „političke volje“, on nešto nije u redu.

Ko on? Zakon, ili taj što se poziva na njega?

Prisutni su nastavljali da se javljaju sa svojim problemima, Sekulić i saradnici su rutinski odgovarali, ali ovde se nećemo baviti pojedinačnim slučajevima. Ono što je bitno, to je da smo saznali da se u Skoplju i Istanbulu u „tefterhani“, nalaze tapije za celu Otomansku imperiju. I šta sada da radi čovek, čija je tapija oduzete imovine u Stambolu? Da li Agencija ima razvijene veze sa stranim državama, gde postoje dokazi o poreklu oduzete imovine?

-To ide preko Ministarstva spoljnih poslova – objašnjava Sekulić – ali uglavnom stranke same traže.

Ej, Stambolke Redžepovice… što rekao Mitka.

Javili su se i predstavnici Katastra, tvrdeći da „jedna osoba ne može da radi restituciju“.

-Znam – kaže Sekulić da u Republičkom katastru radi 4.500 ljudi, a ja kad pođem na teren, tu je samo jedan čovek – pa ja ne znam gde su svi ti ljudi. Mi smo otvoreni za svaki poziv, i svuda po Srbiji ljudi se obraćaju, osim u Vranju. Zato smo i došli ovde, da vidimo u čemu je problem. U Nišu, bilo je sporno 180 lokala, u Leskovcu oko 80; mi smo samo u Leskovcu vratili skoro 60 posto, u Nišu 80-90 posto poslovnog prostora.

-Postoji fond od dve milijarde evra, koji je zakon predvideo u slučajevima gde se imovina ne može vratiti u naturi. Biće, ali na rate, 2015. godine, sa rokom dospeća do 2030, ali neće da traje 15 godina. To će usvojiti vlada, i iznos obeštećenja neće moći da pređe 500.000 evra po starom vlasniku. Znajte samo da je ključni dokument akt o oduzimanju imovine, po bilo kom osnovu; bez tog dokumenta, zahtev se automatski odbija.

I tako, ono što je oduzeto za ciglo jedan dan, ili manje, ne može da se vrati sedam decenija, a biće i više. Pri izlasku, retki oštećeni Vranjanci koji  su prisustvovali tribini, unisono konstatuju – „pa će ne pojebev“.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar