Program je počeo, a Čeda Motka i Džomba, glu mac iz serije „Porodično blago“, zabavljaju publiku. Prvo pozdravljaju prisutne, zahvaljuju se sponzorima, a onda naizmenično pričaju viceve, od političkih do masnih. Narod se smeje, aplaudira i uživa
Sve vreme je uz mene bila moja prijateljica Zorica koja mi je odmah nakon prve operacije predložila da odem na Vlasinsko jezero, da se odmorim i okrepim. Ona tamo ima brvnaru. Nije velika, ali je funkcio nalna i sa ukusom sređena. Terasa je prostrana, okru žena travnjakom i cvećem. Oivičena je zimzelenim drvećem.
Odbila sam jer još nisam bila spremna za tako nešto. Znam da mi želi najbolje, ali tada zaista nisam mogla da udovoljim njenoj želji. Povela bih i bolnicu, a to mi nije bilo potrebno.
Od tada je prošlo više od godinu dana. Ojačala sam i dobila želju da vidim Vlasinu i tamo provedem nekoliko dana. Prijaće mi priroda koja može samo da me ojača fizički i psihički.
Otišle smo sa njenim suprugom Zoranom. Klima na Vlasini je ćudljiva i u toku dana mogu se promeniti sva godišnja doba. Tih nekoliko dana bilo je toplo. Ujutru bismo popili kafu, doručkovali, a onda šetali. Usput smo nailazili na poznanike i neobavezno razgovarali. Na pijaci smo kupovali najčešće borovnice koje rastu u izobilju na ovom području.
Kada se samo setim kako smo se namučili da ih očistimo! Trajalo je i trajalo, ali sam uživala. To me je smirivalo kao i branje lekovitog bilja.
Nekoliko puta smo sreli i Čedu Stošića Motku. Dobio je nadimak zbog visine. Poznati je humorista, glumac, moj drug Čedica kako ga zovem. Boluje od karcinoma prostate. Opala mu je kosa od hemiote rapije, ali ga duhovitost ne napušta. Dok smo stajali gledao je ljude oko sebe, a kad je prošla jedna lepa žena uz osmeh je rekao: „E, što me ova bolest udari tamo gde sam „najjak“. I sopstvena žena je digla ruke od mene“.
Smejali smo se, a on je nastavljao da zbija šale na svoj račun. Tu je i stalni žitelj Vlasine Grga, koji je nekad radio u kabinetu predsednika opštine. Vozio nas je čamcem. To je bila sitnica, a za mene pravo za dovoljstvo. Čamac se, vođen njegovom iskusnom ru kom, lagano probijao kroz vodu neodređeno plavo-zelene boje. Zaljuljao bi se od povremenih talasa, pa onda nastavljao da plovi mirno. Grga bi tada zaustavio plovilo, a struja nas nosila tamoovamo. Nema žurbe, nema nervoze. Pravo uživanje.
Zajedno sa Zoricom spremale smo ručkove, a ja isprobavala svoje kulinarske veštine. Zamesila sam testo, uzela oklagiju, razvila kore i napravila pravu domaću pitu. Da je mogao da me vidi kolega Bane mislim da bi se onesvestio, jer često zna da kaže da sam supermarketdomaćica pošto stanujem u zgradi preko puta jednog supermarketa.
Često se čujem i viđam sa Srđanom, predsednikom Udruženja osoba sa paraplegijom. Naziva me sestrom, zato što smo jako bliski i prosto tako oseća.
Predložio mi je da u nedelju odemo u selo Krševica, na škembijadu. Da nisam preživela ono što jesam sigu rno bih ga odbila. Pozvao je i Biljanu. Seli smo u kombi koji je prilagođen njihovim potre bama i sa još nekoliko momaka u kolicima otišli u Krše vicu. A tamo se skupio narod, svi se doterali, muzika se čuje iz šatora. Tu je Čeda Krstić, organizator mani festacije, dolaze Čeda Stošić Motka i doktor Novica, ginekolog koji me je porađao. Kada sam ga prvi put videla posle operacije, zagrlio me je i rekao: „Nisam mogao da verujem. Zašto ti?“
Neko je procenio da smo glavni gosti i smestio nas u VIP šator. Smejemo se za ono VIP.
Program je počeo, a Čeda Motka i Džomba, glu mac iz serije „Porodično blago“, zabavljaju publiku. Prvo pozdravljaju prisutne, zahvaljuju se sponzorima, a onda naizmenično pričaju viceve, od političkih do masnih. Narod se smeje, aplaudira i uživa.
Kritikujem Čedu što je dugo na suncu jer ne sme pošto prima hemioterapiju.
Onda dolazi ono glavno, degustacija hrane. Pro bam sve i sve mi je slatko. Ne zna se ko više jede doktor Novica ili ja, zbog čega nas svi zadirkuju.
Nisam se obazirala na komentare jer mi je lepo. Srećan je i Srđan, moj prijatelj osuđen da ceo život pro vede u kolicima.
Sada ga potpuno razumem razmišljajući o njemu i njegovoj upornosti. Ne bi preživeo da nije takav.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.