Naš žilavko mora da izdrži



U četvrtak, dok čitate ovaj  broj novina, trogodišnji Andrija Pešić iz Predejana sa roditeljima putuje u Zagreb, kako bi tamo nastavio lečenje specijalnom IBMG terapijom. Uz pomoć dobrih ljudi koji su se odazvali apelu za pomoć, prikupljen je novac dovoljan za dve terapije



 



Andrija boluje od „neuroblastoma“, retkog karcinoma nadbubrežnih žlezda sa brojnim metastazama, a njegovi roditelji prolaze kroz pravi pakao u potrazi za 25.000 evra za nastavak terapije koja se primenjuje u Zagrebu. Njihova borba sa bolešću traje već godinu dana. Sve je počelo naoko sasvim bezazlenim simptomima. Primetili su da se Andrija malo ugojio i to posebno u predelu stomaka.

– Mislila sam, povukao je na tatu, imaće stomačić. Ubrzo smo  primetili otoke na licu i udovima – priča mama Gordana.

 To je već bio signal koji ih je odveo lekaru. Sve se, kažu, odvijalo kao na filmskoj traci. Hitno su upućeni na nišku kliniku gde lekari postavljaju dijagnozu koja ih je, kao što to obično biva, bukvalno „zakucala“. Sve ostalo je postalo nevažno, počeli su borbu koja i danas traje.  

BOLEST NE BIRA

Nemilosrdna bolest visokog rizika je zahvatila limfne zlezde od vrata do male karlice i većinu krvnih sudova. Lekari su im odmah rekli da nikakva operacija ne dolazi u obzir zbog rizika da se povrede krvni sudovi koji hrane ostale organe oko onih zahvaćenih tumorom. Uz osnovnu dijagnozu, dečaku su lekari otkrili i još nekoliko pratećih što iziskuje poseban režim ishrane i redovno (bar jednom nedeljno) osvežavanje organizma zbog gubitka  životno važnih materija koje hrane njegov mali organizam.

– Počela sam da učim o Andrijinoj bolesti, da kontaktiram sa roditeljima koji imaju slične probleme – kaže Goca.

I zaista, razgovarajući sa njom shvatamo da potpuno vlada ovom materijom. Muka ju je naterala da istražuje ne bi li, kako kaže, došla do još neke informacije koja joj može pomoći da najpre sama, a onda i sa celom porodicom nekako gura kroz iscrpljujuće dane borbe za ozdravljenje koji su tek pred njima. 

 – Bolest kao da udara odjednom u zdravu decu. Naš Andrija za dve godine nikada nije imao ni povišenu temperaturu, a vidite sad. Ne znam šta da mislim, da li onu dečicu koja su stalno slinava i prehladjena nekako zaštite silni antibiotici koje gutaju, da li je opet sve stvar imuniteta, ko će ga znati… priča dok lomi prste.

Na osam iscrpljujućih hemoterapija, dečakov organizam nije reagovao. Tumori se nisu smanjili, samo su se limfne zlezde malo povukle.

– Sve je deset puta teže kada je u pitanju dete. Odrastao čovek se valjda nekako i nosi sa tegobama, ali kad vidite sopstveno dete koje ove terapije muče, onda je to strašno. Ne dao Bog nikome  da iskusi ovo kroz šta mi prolazimo. Dva puta mu je od terapija opadala kosa. Prvo smo bili očajni, a onda smo zbog njega sve morali da teramo na šalu. Vidite, sad mu je porasla lepša i jača. Ma biće dobro, mora! – hrabri sebe i svoje ukućane ova žena sitne gradje ali „muškog“ srca.  

KAKO ZNAMO I UMEMO

Tata Saša jedva da je u stanju i da progovori pod teretom problema koji ih je snašao. Teško mu je da poveruje da je njegov nemirko ozbiljno bolestan. On je nedavno operisao kičmu, ali i pored toga ide na posao. Radi kao konobar u motelu Predejane i kaže nam da mu gazda dosta pomaže od kad se Andrija razboleo. Zahvalan je i svojim drugovima, prijateljima sa svih strana i rodbini, ali je vidno zabrinut zbog svesti o tome da je za njihovu šestočlanu porodicu u kojoj on jedini radi, ogroman novac potreban za lečenje.

– Nema nam druge, moramo da se borimo. Nadu nam uliva to što je Andrija veseo, ne deluje kao bolesno dete i pun je energije. Mi moramo kako znamo i umemo da obezbedimo pare kako bi on živeo. Znam da i dalje ima dobrih ljudi koji imaju malo više i spremni su da pomognu.

Roditelji insistiraju da uz članak stavimo Andrijinu sliku sa prvog rodjendana, na kojoj ga tata drži na dlanu.

– Vidite kako je bio čvrst, sav žilav i nemirko. Ma, nema šanse da ovakav organizam ne pobedi boleštinu – nekako kao za sebe govori Saša.

Pešici imaju još dve ćerke – jedna je student u Nišu a druga gimnazijalka. Nadaju se uspehu svoje borbe i zakazuju nam vidjenje pošto se vrate iz Zagreba.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar