Bušilica u šestoj brzini



U stranci nema lopova: naši protiv naših, Policija radi svoj posao: Lenjinova ulica

U četvrtak, kada ovaj broj bude u prodaji, trebalo bi da bude poznat ishod sastanka koji je sa vranjskim naprednjacima u sredu uveče zakazao potpredsednik stranke Bratislav Gašić



 



U stranci nema lopova: naši protiv našihNiko ne zna kako je zapravo počelo, jer su posmatrači na licu mesta stigli tek posle aktera neviđenog cirkusa u utorak uveče, u sedištu Srpske naprednje stranke (SNS) u Lenjinovoj ulici u Vranju. Scenografija filmska – oko nekoliko stotina članova stranke stoji isped kancelarija, okružen kordonom interventne policije, pokušavajući da uđe unutra, gde se zaključao predsednik Gradskog odbora Dejan Tričković, sa svojim pristalicama, i ne pušta nikoga. „Napadače“ predvode gradski većnici Srđan Milošević Bulajka i Nenad Veličković, tu je i vidno pripit jedan od novih lidera stranke, pa je tu i Direktor Direkcije Goran Djorđević, pa ovaj i onaj… Nedostaje samo Dragan Nika Nikolić, narodni poslanik.

POD KLjUČEM

Sve je počelo, saznaje se iz više izvora, u utorak oko 20 i 30, kada je u stranku, posle pauze duge više od pola godine, priča se od 9. maja, stigao njen legitimni vranjski predsednik  Dejan Tričković, u pratnji Slobodana Petrovića, po jednima predsednika omladine SNS-a, a po drugima samo bivšeg člana, uz još osmoricu ljudi. E sad, da li su Tričković i ekipa zaista maltretirali tehničkog sekretaara stranke Acu Nikolića, posle čega je on završio na PTO, ili se on sam setio pa pozvao Niku i Bulajku kad već nije uspeo sam da zaustavi „prodor neprijatelja na svoju teritoriju“, ostaće za sada njegova mala tajna. Bilo kako billo, Tričković je sa ekipom, za koju se pak priča da nisu svi ni članovi SNS, a kamoli Gradskog odbora, ušao u kaancelarije stranke, prema sopstvenom  priznanju, da sa „određenim omladincima SNS-a vidim zašto nisu išli na proslavu stranke u Beograd kada im je to bila stranačka obaveza“. Ali, da bi mogli mirno da rade, poučeni ranijim iskustvima, za svaku eventualiju su se zaključali. U tom času na lice mesta, pozvan od onog kasnije hospitlizovanog Ace, stigao je i Milošević, i odmah alarmirao svoje pristalice, pa se za desetak minuta oko kancelarija okupio grdan neki narod, najmanje 150 ljudi, očigledno spremnih na sve. Bilo je tu raznih likova, od onih opasnih kratko ošišanih, do domaćina  bunovnih od večernjeg gledanja  tevizije, koji su morali da krenu onako, u trenerkama. Uglavnom, nije bilo naivno.

– Izmasakriraću te – dovikivao je jedan visoki funkcioner Tričkoviću koga nije ni video, ali koji ga je jasno čuo.

Kad je predsednik vranjske Skupštine video koliko je sati, odmah je pozvao policiju, koja je na lice mesta poslala oveći odred specijalaca, koji pak uopšte nisu imali posla, ni preteranu volju da ga rade. Nikoga nisu apsiili, gurali, samo su sa strane stajali da vide šta će se desiti. I ni do danas (dan posle) nikakvo saopštenje o slučaju nisu izdali.

Opet, situacija se usložnjava, jer „branitelji“ žele da ostanu sami unutra, a napadači po svaku cenu da im se pridruže.

– Ovo je ludilo, pa ovo nema smisla, smejaće nam se ceo grad. Odbor mora da se raspusti, Tričko mora da ode, ovo je strašno – gotovo u transu ponavllja lepa mlada plavuša.

KOGA BRANE CRVENI

Milošević je na stalnoj vezi sa Nikolićem, a priča se da su svi, a pre svega Tričković, na stalnoj vezi i sa centralom, tačnije predsednikom IO SNS Radomirom Nikolićem, ali i potpredsednikom stranke Bratislavom Gašićem.

Policija radi svoj posao: Lenjinova ulicaKroz masu prolazi informacija da je vrh SPS, i iz Vranja i iz Beograda, krenuo u akciju spasavanja Tričkovića, i da su na stalnoj vezi sa centralom SNS.

– Eto, sad se vidi ko je za koga. Šta ima crveni našeg da brane od nas – pita se masa.

Aatmosfera sve najelektrisanija, i posle izvesnog praznog hoda, oko 22 sata, donosi se odluka o razbijanju ulaznih vrata. Ali, Milošević ne želi lom, („pa to oni i hoće, krš, lom i krv“) i traži se drugo rešenje.

– Jebem te stranko kad nemaš ni poštenog lopova da obije vrata ljudski – žali se jedan od čelnika SNS.

Rešenj je brzo nađeno – neko je odnekud doneo bušilicu na baterije, i krenulo se sa bušenjem cilindra na bravi. Ali, i to ide sporo i trapavo, što je samo još više unervozilo masu, koja je tražila ozbiljnija sredstva prinude da se iz kancelarija izbaci legalni predsednik odbora. No, Bulajka je sa jedne strane smirivao, a sa druge palio situaciju, ona se sva nekako uzburkala, a policija, sveprisutna, sve to je samo ladno kulirala.

U neko vreme iz prostorija stranke pojavio se i Tričković sa svojima, ali ni oni nisu uspeli da se otključaju i izađu, jer je brava bila poremećena onim bušenjem. Na kraju, Tričković kreće prema kolima, dok njegovi ljudi, njih ukupno osam, u grupi prolaze kroz masu i kreću prema Pošti.

– Av, av, av – skandira masa Tričkoviću – izdajniče, lopove, uništitelju, nećemo te više ovde – samo su neke od blažih pogrda koje je doživeo prvi vranjski naprednjak u pokušaju da krene kući.

– Zašto ne ostaneš da razgovaramo – pitao ga je Milošević, dok je Tričković, vidno uznemiren, samo dobacio da ne želi nikakav razgovor sa ljudima koji su mu pretili masakriranjem.

Prišao mu je i Nenad Veličković, većnik za poljoprivredu, sa istim uspehom, mada se kleo da nema zlih namera prema Tričkoviću.

Čim je predsednik Skupštine otišao, povukla se i policija. Masa okupljena ispred stranke sada je mirno mogla da uđe unutra, gde je Milošević održao kraći sastanak, da obavesti prisutne da se u sredu iz Beograda vraća i poslanik Nikolić, i da je ovo idealna šansa da se stvari u stranci reše jednom i zauvek. Odmah je bilo najavljivano da će uz Nikolića doći i visoka delegacija stranke, da presudi u ovom čudnom i nezapamćenom sllučaju, što će se izgeda i obistiniti u sredu uveče.

Al do tada, imali su „napadači“, kako sami pričaju, šta da vide kad su ušli u stranku. Prema rečima Srđana Miloševića, stranka je sva ispreturana, „kao na filmu“, „mada ne znam šta su tražili i šta su mogli da nadju“. Najteža optužba usledila je posle toga, jer je Milošević direktno optužio Tričkovića da je iz stranke izneo 375.000 dinara spremljenih da se plati pet  autobusa koji su naprednjake vozili na proslavu u Beograd. I to iz Nikolićeve fioke i kancelarije, od kojih ključ ima isključivo Nikolić.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar