Kriza je, do normalnog posla teško se dolazi, pa su ljudi prinuđeni da se snalaze na različite
načine. Pa tako neko krade, pljačka prodavnice, drugi svoje usluge (dajem časove studentima i
srednjoškolcima) nude u oglasima, treći pokušavaju da se ofajde u kladionici, ovi zajme kintu,
oni rasprodaju porodičnu imovinu…
Sad je sezona ispita na fakultetima, surova borba za uslov ili budžet, profesori strogi a
gradivo teško. Neko domišljat tako se setio kako da zaradi pristojnu kintu, koristeći na
jednoj strani propast školskog sistema, a na drugoj tradicionalnu lenjost izvesnog broja naših
studenata.
Šta je to sinulo domišljatom preduzetniku?!
Rentiranje „bubica za prepisivanje na ispitima“! Posao ovih jesenjih dana prosto cveta, skoro da
se ne postizava. Ovim se biznisom bavi nekoliko naših sugrađana, a jedan je na putu da skoro pa
legalizuje posao. On, naime, svoju robu nudi na Fejsbuku a sudeći prema „lajkovima“ ima veliki
broj obožavatelja.
Računica je vrlo jednostavna: iznajmljivanje „bubice“ za ispit košta 10 evra (poznavaoci
prilika kažu da je Vranje među jeftinijim gradovima), a ovo sokoćalo može da se kupi za 50 do
70 evra pa nije teško izračunati zaradu rentijera. Za korišćenje „bubice“ ne treba posebno
uputstvo – minijaturna slušalica stavi se u uvo a putem još sitnijeg mikrofona ispitna
pitanja se diktiraju nekome napolju koji drži knjigu na kolenima. Profesori se za to vreme ili
prave da ne primećuju ništa, ili su toliko opterećeni nekim drugim stvarima pa stvarno ne
vide prevaru.
Ova pojava posebno je izražena na ovdašnjoj uglednoj pedagoškoj ustanovi, Učiteljskom
fakultetu. Pričaju javno o tome studenti i njihovi roditelji, ali i neki profesori.
Ovde nećemo da dovitljivog poslovnog čoveka osuđujemo jer se čovek ne bavi nelegalnim poslom.
Ali, šta ćemo sa srozavanjem same ideje obrazovanja?
Kojim će znanjem i veštinama raspolagati svršeni učitelji i učiteljice i čemu će moći da
nauče decu? Jedino što može dobro da se izrodi odavde je, da budemo cinični, što kod sadašnjih
studenata kad postanu nastavnici neće moći da se prepisuje na ovaj način. Jer, u mladosti ovih
što sada predaju nove tehnologije nisu ni postojale. Kad studenti stašu za profesore ko zna
dokle će daleko otići nauka? Možda će neko izmisliti mašinu koja u mozak usađuje znanje
bez potrebe da se uči. Ali, da ne budemo maliciozni, šta god da se desi ko zna još koliko će
unesrećenih generacija (čast izuzecima) izaći iz skamija Učiteljskog i drugih fakulteta?
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.