Pepeljuga, ovde i sada



Vreme ljubavi i sloge: Boban i Slađana sa ćerkom na njenom prvom rođendanu, Izvod iz presude o razvodu

Da zamislimo obrnutu situaciju – da je majka sa sudski ograničenim pravima staranja o detetu policijski inspektor, a otac koji ta puna prava ima, nezaposleni vaspitač. Šta mislite, kod koga bi sada bilo dete?



 



Vreme ljubavi i sloge: Boban i Slađana sa ćerkom na njenom prvom rođendanuOd 26. juna 2013. – započinje svoju priču Slađana Nešković, nezaposlena vaspitačica, samohrana majka – ja nisam videla svoju sedmogodišnju kćerkicu. Prilikom redovnog viđenja, po sudskim presudama, tada sam je dala njenom ocu, mom bivšem mužu, koji je trebalo da je vrati do 19 sati; oko 19.30 obavestio me da dete više neće da mi vrati.

-Radio sam i radim – kaže Boban Djorđević, inače inspektor u PU Vranje – sve u interesu deteta. Znam odakle ovo dolazi do medija, ali ja sve radim u okviru zakona, i ne vidim razloga da ovo ide u javnost, to je naš privatni, intimni problem, i sve može da škodi samo detetu.

Pa, upravo o tome je reč! Ljudi se sastaju i rastaju, ničega tu nema neobičnog ni novog; ali, dete i njegov interes je zajednička obaveza, do kraja života, pa makar se preženili i preudali i po deset puta.

MRAČNA STRANA

Priča počinje idilično – mladi par, generacija, još u srednjoj školi se zagledao, život ih posle odvukao na razne strane, ali su se napokon ipak našli. Boban i Slađana sklopili su brak juna 2006. godine, decembra iste godine dobili kćerkicu, i tu bi trebalo da bude srećan kraj priče. Nažalost, priča kreće u drugom pravcu, i još uvek traje preko policije, tužilaštva i suda.

-Godinu dana pre sklapanja braka – kaže Slađana – Boban i ja smo bili u vezi, ali ništa nije ukazivalo na ono što će uslediti. Ubrzo posle mog porođaja, Boban je počeo da biva nasilan, čak i brutalan, pojavila se „mračna strana“ njegovog karaktera, koju je do tada vešto krio od mene. Tukao me je, davio, nasrtao i na moju majku, ali ja to nisam prijavljivala kao nasilje u porodici, da ne iznosim naš „prljav veš“, ali nakon poslednjeg maltretiranja, kada je otišao i tri dana nije dolazio kući, rešila sam da ga napustim. Uzela sam dete, vratila se kod roditelja, a on je poveo postupak za sporazumni raskid braka.

Brak između Bobana i Slađane razveden je septembra 2009, i po presudi kćerkica je poverena majci na staranje, na predlog samog Bobana, s tim da on plaća alimentaciju od 20 posto od svojih primanja. Dinamika viđanja deteta je precizno određena presudom: svake prve i treće subote u mesecu, počev od 10 sati ujutru pa do 19 sati uveče, svake druge i četvrte nedelje, u isto vreme, svake srede u mesecu od 16.00 do 19.00 sati, za vreme Bobanove krsne slave Svetog Arhanđela, 21. novembra od 10.00 pa do 19.00, za Novu Godinu 2. januara i za prvi dan Božića u isto vreme, kao i za drugi dan Uskrsa, Prvog maja i svakog drugog detinjeg rođendana.

I to je tako funkcionisalo neko vreme, dok se Boban nije predomislio. Počeo je da tuži bivšu suprugu zbog krivičnog dela „neovlašćeno uzimanje maloletnog lica“, ali je sud svojim izvršnim presudama sve Bobanove tužbe odbijao, a Slađanu oslobađao optužbi.

-Nije mi davala dete – kaže Boban – u određeno vreme, nisam mogao da vidim kćerkicu. Jednostavno, nije htela da razgovara sa mnom.

-Naprotiv – kaže Slađana – davala sam mu dete i van sudski određenog vremena, u nekoliko slučajeva nisam mogla da mu je dam, jer je bila bolesna, o čemu sam ga odmah obavestila, i o čemu posedujem medicinsku dokumentaciju. On nije tako uzvraćao; kada je dete kod njega dobilo boginje, on me uopšte nije o tome obavestio, samo ga je vratio, onako svu u boginjama, bacio neki puder, okrenuo leđa i ćutke otišao. Sve ostalo sam morala sama da završavam sa lekarima.

Izvod iz presude o razvoduBoban je, međutim, uporan. Iako se u međuvremenu ponovo oženio i dobio sina, nastavlja da podnosi prijave Policijskoj upravi, tužilaštvu i sudu, koje sve redom bivaju odbijene. Marta 2012. godine, sa ulice uzima dete koje je bilo u šetnji sa dedom, Slađana ga zove, da pita da nije kod njega, on ne odgovara na telefon. Slađanina majka odlazi kod Bobana, i po službenoj belešci, on pokušava da je uvuče u kuću; tada stiže i Slađana, on hvata i nju, uz psovke i pretnje, ali njegova majka im daje znak da je dete tu, u kući.

-Doživela sam šok – priča Slađana – bivša svekrva mi je dala šećer i vodu, mada je Boban to pokušao da spreči. Završila sam na PTO, ali na neki način sam bila mirna – dete nije oteo nepoznati čovek, već je kod oca. On na to nije imao nikakvo pravo, ali sam bar znala gde je, koliko-toliko na sigurnom.

Boban u međuvremenu povlači rešenje o izvršenju o viđanju deteta, pošto se upoznao sa medicinskom dokumentacijom, i čini se da sve ide proceduralnim putem. I onda nastupa udar! Kćerkica je 26. marta 2013. kod njega, po svim važećim sudskim presudama, ali otac odbija da je vrati!

-Odmah sam – kaže Slađana – otišla u policiju, ali pošto je on „njihov čovek“ (inače, stalno mi je na vrata slao policijske patrole, iz potpuno izmišljenih razloga), naišla sam na odbojan stav, uputili su me u Centar za socijalni rad (CSR). Dežurna službenica nije bila tamo, pa sam se ponovo vratila u policiju, dežurni se valjda sažalio, pa sam sa policijskog telefona obavila razgovor sa dežurnom službenicom CSR, koja je pozvala Bobana, i koji joj je decidirano rekao da dete neće da vrati.

Slađanin pravni zastupnik odmah ujutru odlazi kod kolege, Bobanovog zastupnika, da pokuša da se sve reši mirnim putem, bez suda i stresova, ali tamo dobija odgovor da Boban dete neće da vrati, i da je sudu podneo tužbu radi izmene odluke o poveravanju maloletnog deteta!

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar