Ajmo narode, još malo pa nestalo



Samo za sređivanje enterijera uloženo je oko 35.000 evra, Simpo je dobru cenu za lokal dobio upravo zahvaljujući našem ulaganju: Veličković

Kompanija je, godinu dana pre isteka, raskinula ugovor o zakupu sa Aleksandrom Apostolovićem i lokal u centru Bujanovca, u kome je ovaj držao kafić Plato za 800 evra mesečne rente, za 320.000 evra prodala izmesnom Amiru Arifiju. Izvor iz Simpa navodi da će ovaj novac biti iskorišćen za isplatu zaostalih plata



 



Samo za sređivanje enterijera uloženo je oko 35.000 evraNa kraju pijačnog dana, u subotu recimo, seljaci svoju robu nude za bagatelu kako bi što pre otišli kući. Tako sada, kao na pijaci, u Simpu traje velika rasprodaja po principu „trange-frange“, da prodamo pa da si begamo doma, kiša će.

Fali još da neko od direktora ili predsednik kompanije lično, uzvikne „Ajmo narode, još malo pa nestalo!“ U poznatim dnevnim novinama 4. jula raspisana je licitacija za prodaju deset kamiona relalitivno novije proizvodnje i 15 pripadajućih prikolica. Tegjači marke „volvo“ iz 1997. prodaju se po početnoj ceni od 7.500 do 10.500 evra, a kamionske prikolice za oko 3.000 evra, od čega bi kompanija trebalo da zaradi astronomskih 120.000 evra.

U tekstu licitacije objavljene u beogradskoj Politici piše da su svi kamioni u voznom stanju.

GUBITAK INTERESA

Ali, nije to sve. Nekoliko dana ranije, 28. juna ove godine, na osnovu odluke Izvršnog odbora kompanije, u istim novinama oglašena je javna prodaja prikupljanjem pisanih ponuda 13 poslovno-prodajnih prostora, od toga sedam u Vranju (vidi okvir), dva u Pančevu i po jedan u Kragujevcu, Negotinu i Surdulici.

I dok ovi lokali čekaju kupce, jedan ga je već našao krajem prošlog meseca. Lokal u centru Bujanovca od 184 kvadratna metra, u kome je Kompanija nekada držala piceriju, a od 10. aprila 2009. privatna ugostiteljska firma „Sax-s“ kafić Plato, prodat je za 320.000 evra izvesnom Amiru Arifiju..

Aleksandar Apostolović iz Bujanovca, vlasnik Platoa i firme „Sax-s“ dobio je 26. juna rok od mesec dana da napusti lokal, iako sa Simpom ima ugovor o zakupu na pet godina koji ističe aprila naredne, 2014. godine.

– U lokal je do sada uloženo oko 35.000 evra, bez nameštaja i opreme, samo za uređenje enterijera, i taj novac ni izbliza nije vraćen – kaže Apostolović.

Prema ugovoru između njegove firme i Simpa (vidi okvir), mesečna zakupnina lokala iznosi 800 evra plus PDV u dinarskoj protivvrednosti, uz obavezu redovnog plaćanja komunalnih obaveza (struja, voda…). Međutim, ovde je najzanimljiviji deo koji kaže da Simpo može raskinuti saradnju u slučaju da zakupac tri meseca ne plaća kiriju, a obe strane ukoliko „izgube ekonomski interes“. Simpo je u svom dopisu obavestio Apostolovića da je lokal prodao upravo iz tog razloga, gubitka ekonomskog interesa, posle četiri godine dobre poslovne saradnje, ali i godinu dana pre isteka ugovora, kojim je predviđeno da se u slučaju njegovog prestanka sačini zapisnik o primopredaji objekta i stvari u njemu.

– Kako to da je Simpo tek sada izgubio ekonomski interes, posle četiri godine, pošto smo im na ime kirije do sada platili 40.000 evra i ogroman novac uložili u sređivanje lokala – čudi se Apostolović.

Zanimljivo je, međutim, vratiti se nekoliko meseci unazad, kada je Simpo obznanio prodaju ovog lokala na bujanovačkom trgu, gde se nalazi još nekoliko kafića.

Simpo je dobru cenu za lokal dobio upravo zahvaljujući našem ulaganju: VeličkovićBranislav Veličković, Apostolovićev rođak koji mu pomaže u poslu kaže da je Kompanija aprila u novinama raspisala oglas o prodaji po početnoj ceni od 2.000 evra za kvadrat.

– Apostolović i ja smo otišli u Simpo i ponudili prvo 250.000 evra ukupno, zatim i 1.500 evra za kvadrat. Onda su se oni cenkali i tražili 300.000, što je za nas bilo neprihvatljivo. Bili smo spremni da sve što imamo stavimo pod hipoteku, da podignemo kredite, da se pozajmimo… Na kraju su ga prodali za oko 1.700 evra po kvadratu – objašnjava Veličković.

Apostolović i Veličković angažovali su sudskog veštaka koji je procenio da su građevinski radovi izvedeni u lokalu od 2009. do danas vredni oko tri miliona dinara, i Simpu predali zvaničan zahtev za vansudsko poravnanje, na koji još nisu dobili odgovor. Ovde treba podsetiti na činjenicu poznatu u Bujanovcu, da je lokal do aprila 2009. bio ruiniran i zapušten, a da je sada sigurno jedan od najlepših u gradu. Zbog toga Apostolović i Veličković, ukoliko Simpo odbije poravnanje, planiraju da tuže Kompaniju zbog nelegalnog bogaćenja:

– Simpo je dobru cenu za lokal dobio upravo zahvaljujući našem ulaganju. Nećemo sad da pristanemo na to da svi u ovom poslu profitiraju, a da samo mi budemo na gubitku – kažu oni.

Veličković objašnjava da je samo novi izlog koštao 6.000 evra, klimatizacija i grejanje 5.500, podne pločice 4.000, još toliko unutrašnja fasada, 3.500 tenda ispred lokala, pa onda instalacije, moleraj i slično.

– Samo je u nameštaj za eneterijer i baštu uloženo 25.000 evra, prošle godine smo u renoviranje uložili 9.000 evra. A gde su aparati za kafu, frižideri… A sve to vredi samo kad je u kafiću, samo tako može da se isplati – kaže Apostolović.

CEPAJ UŠI…

Da nevolja bude veća, Apostolovićeva firma je kod Fonda za razvoj uzela milion dinara kredita za otvaranje kafića, dok se Veličković kod jedne poslovne banke zadužio za tadašnjih 700.000 dinara. Ni jedan ni drugi nisu vratili do kraja kredite, a ovde treba reći i da Plato ima petoro stalno zaposlenih i prijavljenih radnika koji će, uprkos Simpovoj borbi za svako radno mesto, očigledno morati na ulicu.

Čini se da ova priča najbolje oslikava opis sa početka teksta i stanje u kome se nalazi vranjska kompanija. Prema rečima našeg sagovornika odlično upućenog u dešavanja u Simpu, Kompanija će novcem od prodaje svojih nekretnina pokušati da namiri bar deo zaostalih plata radnicima za proteklih nekoliko meseci, sve po sistemu „cepaj uši-krpi dupe“.

– Za dve zaostale plate, majsku i junsku, potrebno je oko tri miliona evra, a u kompaniji ne postoji ideja kako da se taj novac namakne. Lokal u Bujanovcu prodat je da bi se bar donekle izmirila dugovanja – kaže sagovornik Vranjskih.

Jer, ima li se u vidu da Simpo po raznim osnovama duguje storine miliona evra, masa novca prikupljena od prodaje lokala, kamiona i prikolica, na poslovanje Kompanije uticaće koliko i jedna kišna kap posle godine bez kiše. Lonac šupalj sa svih strana nemoguće je napuniti vodom. Ali, to je na neki način paradigma poslovanja Simpa: Kompaniji nije u poslovnom interesu da godišnje prihoduje 9.600 evra sigurne godišnje rente u Bujanovcu, ali jeste da tu nekretninu proda po ceni desetog dela svog mesečnog platnog fonda.

– Sve ove postupke, iza kojih stoji predsednik Kompanije Dragomir Tomić, neka ocene nadležni državni organi, oni koji mu obećavaju pomoć i infuziju – kaže sagovornik Vranjskih.

Prodaja lokala u centru Bujanovca simbolički može da označi i definitivnu propast poslovanja Simpa u ovoj opštini i kraj Tomićeve fikcije o razvoju „ovog dela Srbije“.

Lagado, nekada perspektivna fabrika kožnih garnitura, posle niza neobjašnjivih transakcija u kojima je prodavana i ponovo vraćana pod okrilje Simpa, sa trenutnim dugovanjima od oko sedam miliona evra, je pred gašenjem a oko 200 radnika na ulici.

Neslavno je okončana i priča o proizvodnji nameštaja od ratana iz 1992, posle serije sudskih postupaka sa parnerom Tomom Džordžisom na Kipru, kao i koncept porodičnih fabrika. Kasnije je u tom pogonu, koji se nalazio u halama fabrike akumulatora Svetlost, otvorena proizvodnja mehanizama za Simpove garniture, ali je on zatvoren jer je Tomićev sin imao slične interese u Derventi.

– Bivši radnici Svetlosti zbog nastale štete imaju izvršne sudske presude protiv Simpa – kaže anonimni sagovornik Vranjskih.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar