Pune boce menjaju prazne, kao sastavni deo životnog ciklusa. Znate samo da je sutra novi dan, savršena aplikacija ovog koji je na izmaku. Srećni ste što je ponovo sve pod vašom kontrolom. Savršeno ste mirni i spokojni. Pušite poslednju cigaretu te noći
Zamislite kako vam dan počinje kašikom meda, ledenom vodom, kafom i, logično, čašicom domaće žestine koja je noć provela u dubokoj tami zamrzivača. Zamislite još da u ovom ritualu uživate u debeloj ‘ladovini, asketski odeveni u šorc i papuče, bez mobilnog telefona, televizora i Interneta, bez poslovnih sastanaka, lažne srdačnosti, gde je jedina komunikacija sa ostatkom sveta mali tranzistor na struju. Mesto, dakle, gde u filozofskom spokoju potpuno sami planirate dan pred vama i gde sve zavisi jedino i isključivo od vas. Treba li dodati da kada vam se prohte možete skočiti u neki od virova Pčinje, koliko da ohladite napaćenu dušu. Tu je i pogled na crkveni kompleks star gotovo čitav milenijum, koji vašem uživanju daje i duhovnu dimenziju. Ovi i još neki ugođaji poznati su svakome ko je imao privilegiju da provede makar jedan vikend u Prohoru Pčinjskom, tamo gde se spajaju kontinentalna i mediteranska klima. Ako su vam već krenule zazubice dobro se psihički pripremite za nastavak, jer prave hedonističke bahanalije tek slede.
BEZ MAMURLUKA
Za one koji slučajno ne znaju, do ovog mesta stiže se kada se autoputa isključite negde između Vranja i Bujanovca, pa vozite još tridesetak kilometara. Elem, novi dan načinje se, rekosmo, rutinski, mučenicom, iako se prethodni završio vinom. No, bez brige, nije to jedini paradoks. Zbog klime ili nečeg drugog, ovde mamurluk kao kategorije ne postoji, nema onog poznatog osećaja u ustima i vazduha u glavi. Dok potomci trčkaraju po travi i brste nezrele šljive a ljubav vašeg života svečano ulazi u kuhinju, vama ne preostaje ništa drugo nego da se bacite na spremanje salate – komšije iz okolnih vikendica već su na kapiji. Uzimate nož pa ovim redom sečete paradajz, sir i beli luk, koji će već ispečenim paprikama potopljenim u sirće i ulje dati onaj krucijalni ukus. Ovde postoji prećutni dogovor da se ne govori o mestu Srbije u novom svetskom poretku, izborima i ostalim zaverama. Opušteno, fudbal se nameće kao najozbiljnija tema kojoj se pristupa sa dužnom serioznošću, mada ni žene i automobili nisu zapostavljeni. Nekoliko se tura već obrnulo, pa gosti, kao pravi domaćini koji znaju za red, natenane polaze uz podrazumevajući poziv u uzvratnu posetu. Uostalom, prava blagoutrobna iskušenja tek predstoje. Sledi kratko brčkanje u reci uz gutljaje ‘ladnog piva, posle čega se, već omamljeni, ipak nekako dovlačite do zamračene sobe, jer vam je ostalo snage tek da dohvatite omiljenu knjigu koja koja vam malo kasnije pada preko očiju. Kada se probudite, posle kafe, bez imalo dileme skačete u Pčinju i podajete se talasima. Srećni ste jer vas na astalu čeka slična mrtva priroda od jutros. Valja se dobro pripremiti za noć, koja ovde ume da bude prilično ćudljiva. U sumrak se sa svog hodočašća vraćaju ribolovci, noseći plen u najlon kesama. Ne, nema tu plemenite ribe sa kraljevskih trpeza, samo grgeč, klen i mrena kao posebna poslastica, koju pecaroši upoređuju sa ženama. Naime, ova vrsta može se hvatati golim rukama, pošto se napipa i pomiluje pod vodom. Dok se iz frižidera vadi nova boca, čiji se sadržaj poput kristala cakli na Suncu što već zalazi za Rujan planinu, pristiže društvo a u travnjaku se već postavlja sofra, čulna i nestvarna, erupcija boja i mirisa: tanka seljačka pogača hrskavih korica, turšija sa belim lukom, pa onda sir i ljute papričice, ne nužno iz okoline Leskovca, paradajz u nekoliko varijacija, kao papir tanko nasečeni slanina i pršuta, pita doneta od kuće… I, naravno, ohlađena stvar koja nežno klizi niz grlić poput svile niz ženska bedra.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.