Vlasina je naše blago



U opštini Surdulica, bez sumlje, ekološki problem broj jedan su otpadne vode na Vlasini. Ako se tamo, koliko sutra, ne preduzmu adekvatne mere, ako se otpadne vode ne prikupe i ne prečiste, onda ćemo uskoro imati dramatičnu situaciju



 



Ljubitelji prirode ga dobro poznaju: Rade Vasilev, predsednik NVO „Zelena mreža Pčinjskog okruga“, čovek koji je celim bićem posvećen prirodi i koji je naš okrug prokrstario i uzduž u popreko, kaže da u sedam opština juga Srbije zna svaki put, sokak, šumu, livadu, svaki izvor… svakog zagađivača posebno.

-Moram priznati da se u Surdulici drukčije gleda na prirodu i njene dragocenosti. To je, naravno, zbog Vlasine i njenih prirodnih resursa koji su jedinstvei u Srbiji.

PUSTOŠ

Ali, zbog lošeg odnosa pojedinaca, Surdulica se ne može pohvaliti svojim odnosom prema šumama i šumskom blagu?

-To je istina, ali je na nama, ljubiteljima prirode, da uz pomoć državnih institucija i lokalne vlasti, zaštitimo to blago na zemlji. Mislim da za sada u dobroj meri uspevamo, mada je u nekim delovima opštine šumama zadat opak udarac.

PROFIL
Porodica Vasilev je iz sela Ploče, opština Bosilegrad. Rade je Rodjen u Surdulici 1973. godine. Po zanimanju ju automehaničar, ali je celim bićem posvećen prirodi. Kaže da je svakoga dana prirodi posvećen do 16 časova, a tek posle toga od onoga od čega živi – svojoj radionici.
Sa prijateljima je 2003. godine formirao NVO „Zelena mreža Pčinjskog okruga“ u kojoj je danas nekoliko stotina članova, prijatelja i zaljubljenika u prirodu. U mreži je i 80 biologa.

Kada ćete da obuzdate one u zadruzi „Masurica“? Neki podaci kažu da su njeni ljudi, u nekim šumama, napravli pravu pustoš?

-Nismo im stali na put, ali ćemo uskoro. Napokon su nadležne državne institucije shvatile šta nekoliko poslednjih godina rade u tom preduzeću koje je već pet godina u stečaju.

Koji je ključni ekološki problem Surdulice u ovom trenutku?

-U opštini Surdulica, bez sumlje, ekološki problem broj jedan su otpadne vode na Vlasini. Ako se tamo, koliko sutra, ne preduzmu adekvatne mere, ako se otpadne vode ne prikupe i ne prečiste, onda ćemo moći vrlo skoro da imamo dramatičnu situaciju na Vlasini.

Više puta ste rekli da je čovek ovih naših prostora, svesno ili nesvesno, sve svoje kapacitete usmerio na uništavanje biljnog i životinjskog sveta?

-To je tačno. Želim međutim da kažem da mi danas pravimo veliku nepravdu prema životinjskom svetu u prirodi. Svi oni koji neplanski, da ne kažem protivzakonito nastupaju u prirodi, svakoga dana sužavaju granicu životinjskog sveta, čime se iz godine u godinu rapidno smanjuje broj njihovih staništa.

Divlji konji sa Vlasinske visoravni su u toj priči?

-Da se razumemo – nigde u Evropi danas ne postoje divlji konji. Vlasinski su iz napuštenih domaćinstava. Malo je poznato da su sedamdesetih godina, na potezu od Božice do Bosilegrada, bila tri konjarnika u kojima je boravilo blizu hiljadu konja. Konjarnici su imali i svoje čuvare koji su brinuli o ishrani životinja.

Koliko danas, gospodine Vasilev, država brine i prirodi, o eko sredini?

-Mi smo relativno kasno, u odnosu na brojne zemlje u Evropi, započeli sa brigom o životnoj sredini. Danas smo tu oblast donekle i propisima regulisali, ali se mora priznati da nismo preduzeli sve da sačuvamo prirodu. Za one koji su se okomili da je uništavaju, kazne jesu sredstvo kojim se toj pojavi donekle može stati na put.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar