Mogu da shvatim, ne i da razumem to što kao normalno stanje stvari prihvatamo činjenicu da nemamo bioskop, pristojno izletište, zatvoreni bazen, sada i pozorište, ali ako najviši civilizacijski domet bude kupovina ogrevnog drveta u maju, tona zimnice na jesen i svinjokolj za 29. novembar, onda to nije više duhovno stanje nego dijagnoza
VRANJANCI U NOVOM SADU: Još jednom smo, prošle nedelje, pobrali medijsku slavu. Neko se, valjda, prisetio devedesetih, kada je ovdašnji , nacionalno ili ideološki, osvešćeniji deo srbske populacije, bio čest gost na raznim dogadjanjima naroda diljem Srbije, i po klišeu, medj’ onoliko pridošlica, na novosadaskom mitingu, prepoznao baš – Vranjance. Mediji su to, po navici, potpuno nekritički, bez relevantnih, materijalnih dokaza, to prihvatili i za čas posla, kao krucijalno pitanje legitimnosti antipajtićevskog zborovanja, postavilo se pitanje: otkud Vranjanci u Novom Sadu.
Ranije je bilo drugačije. Draganče bi izdao nalog, zborno mesto Stara Pošta, poster na šoferšajbnu i pravac Beograd. I u onoj masi lako smo mogli da prepoznamo naše. Čim bi čuli nekog sa onim karakteristčnim „tj“ bili bismo sigurni da se još jedan kontigent političkih aktivista, „sendvić+sokče“ provenijencije, zaputio ka prestonici. Bili smo, bogami, medju zapaženijima na Ušću, čuvenom kontra mitingu i ostalim Slobinim spontanim okupljanjima.
Iako se uglavnom sve završavalo kao jednodnevni prijatan izlet do prestonice, bilo je i ne baš ugodnih situacija. Oni stariji, sećaju se grupe naših sugradjana, mislim baš na kontramitingu, koja je, ko zna kako, možda baš i što su odmah posle treće smene krenuli ka Beogradu, zalutala. I bauljajući sanjivi tako satima po Dorćolu, načine kobnu grešku.
Posle rečenice „a, be, brače, kude je železnička“, izgovorene u pogrešno vreme, na pogrešnom mestu mladićima ne baš istih uverenja, pala je bežanija i spasavanje žive glave. Sve se, ipak, završilo bez značajnijih posledica po zdravlje ovih naših mučenika osim što su batine dovele u pitanje njihovo ideološko opredljenje.
Ovoga puta, nas nekolicina pobunili smo se protiv ovog stereotipa. Razvila se, boga mi, polemika i na društvenim mrežama. Na Twitter-u, recimo, morao sam i lično da intervenišem. Onako ogorčeno&cinično, preko svog naloga @V_Obradovic, poručio sam: Ako neko sruši Pajtića, onda ćemo to mi, Vranjanci. Nije pomogla ni vrlo racionalna opaska našeg sugradjanina, @Ninoslavn koji je upotrebio krunski argument u našu korist (“kako to bili Vranjanci u Nvom Sadu a nijedan automobil nije zapaljen”), ali nije vredelo.
Ostali smo u manjini i u istoriji će ostati zapisano da smo, makar i simbolično, još jednom uzeli patrijotsko učešće u rušenju još jednog nenarodnog režima.
Sa beletristike, vreme je da se okrenemo mnogo ozbiljnijim temama koje su i bile motiv da se uopšte bavim ovim farsičnim mitingom u “administrativnom centru” Vojvodine.
Ono što je mene, kao Vranjanca, zaintrigiralo jesu zapravo podaci koje su iznosile i jedni i drugi. Vojvodina ekonomski zaostaje – ključni je argument koji su koristile sukobljene strane okrivljujući se medjusobno za takvo stanje.
Nemam razloga da sumnjam u tvrdnje da Vojvodjani žive lošije nego ranije, ali me, da budem iskren, to previše ne uzbudjuje. Ko, uostalom, u ovoj državi, živi bolje? Kakvi bolje, recimo, pristojno?
Niko, sem nas Vranjanaca, moglo bi se zaključiti na osnovu govora tišine koji slušamo već godinama.
Vranje i jug Srbije temeljito tonu u bedu i siromaštvo a da to nikoga posebno ne dotiče. Naše političare, ali i obične gradjane, čini mi se, ponajmanje.
Spremni smo da, po partijskoj direktivi, protestujemo zbog ovog i onog, i u Beogradu ili Novom Sadu, ali da nešto konkretno učinimo, ili da se, ne daj bože pobunimo zbog naše sveopšte bede, ni u snu.
Mogu, takodje, da shvatim, ne i da razumem, to što kao normalno stanje stvari prihvatamo činjenicu da nemamo bioskop, pristojno izletište, zatvoreni bazen, sada i pozorište, ali da kao najviši civilizacijski domet bude prihvaćena kupovina ogrevnog drveta u maju, tona zimnice na jesen i svinjokolj za 29. novembar, nije više duhovno stanje nego dijagnoza.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.