Kolega, vidimo se u sledećem roku



Jači od krize: kolektiv Učiteljskog fakulteta, Mesečno 2.000 evra: Stojan Cenić

U najsiromašnijem delu Srbije, imamo diku i ponos visokog školstva, takoreći Sorbonu, bar po zaradama sudeći



 



Jači od krize: kolektiv Učiteljskog fakultetaMislili smo da ćemo pre doći do čarobne formule koka-kole, koja se decenijama čuva u najstrožoj tajnosti, nego do podataka o zaradama nastavnog osoblja na Učiteljskom fakultetu u Vranju. Pa ipak, posle nadljudskih napora, kao u narodnoj priči „Deda i repa“, nakon prepiske, žalbi, rešenja, reči izgovorenih tonom neprimerenim prosvetnim licima, „Vranjske“ su došle u posed dokumenta o platama na Učiteljskom fakultetu. Morao je da se umeša lično i Rodoljub Šabić, poverenik za dostupnost informacijama od javnog značaja, i taman kad smo već mislili da se obratimo Ujedinjenim nacijama, ovaj materijal je stigao u redakciju.

PETPARAČKE PRIČE

Za maltene dve decenije postojanja „Vranjskih“, Učiteljski fakultet je za novinare našeg lista postao prava noćna mora; „probijali“ smo informacije iz javnosti najnedostupnijih institucija, i one koje se tiču „nedodirljivih“ pojedinaca iz javnog života, ali Učiteljski fakultet je odolevao tako uporno, da je u redakciji postojala gorka šala – da će onaj ko probije tu informativnu barijeru ustanove koja obučava kadrove koji će nam sutra učiti decu i unuke, biti predložen za Pulicerovu nagradu.

No, o tome kasnije, vratimo se temi. Naime, ništa čudno nije što je Učiteljski fakultet uporno odbijao da obelodani tražene podatke, ako znamo da je najniža plata u ovoj instituciji 60.829,62 dinara, a najviša (dekan prof. dr Stojan Cenić) 201.634,36 dinara! Efekat pojačavaju podaci o prosečnoj neto zaradi u Srbiji – 42.335 dinara, a pogotovo u Vranju, za one koji u devastiranom gradu imaju sreću da uopšte nešto zarade – 34.876 dinara! Dakle, u najsiromašnijem delu Srbije, imamo diku i ponos visokog školstva, takoreći Sorbonu, bar po zaradama sudeći. Da mnogo ne širimo, neka čitalac pogleda okvir u kome je tabela sa zaradama. Vranjske su pokušale da naprave komparaciju plata sa još nekim učiteljskim fakultetima – u Jagodini, Užicu, Beogradu i Leposaviću. Svi su nam obećali podatke o platama, ali ih do zaključenja ovog broja nismo dobili, osim u slučaju Lepsavića odakle smo dobili delimičan odgovor:

– Mi dobijamo „kosovski dodatak“, ali i bez njega naše plate ne mogu da priđu onime koje primaju kolege u Vranju – kažu na Učiteljskom u Leposaviću.

Dekan Stojan Cenić, nije nas udostojio makar kratkog komentara na ovu temu, pošto se konačno javio na jedan od brojnih poziva:

– U dokumentu koji smo vam poslali sve piše, nemam šta da dodam – bilo je sve što je rekao Cenić.

I ma koliko Učiteljski fakultet bio selektivan prema javnosti, na videlo su povremeno izlazile neprijatne priče iz ove ustanove. Recimo, spor između profesora Jovana Janjića i profesorke Javorke Marinković oko autorstva udžbenika ili priručnika „Diferencijalna gramatika – srpski jezik i prizrensko-timočki govorni prostor“, prilikom koga su se koristile kvalifikacije poput „plagijat“, „krađa“… Janjić je tvrdio da ga je Javorka Marinković plagirala i pokrala potpisujući svojim imenom njegove tekstove u zajedničkom radu, dok je ona, na drugoj strani, tvrdila da je u pitanju štamparska greška. Na kraju se sve svelo na banalnu zaradu – knjiga je, naime, koštala 1.000 dinara, i prodavana je na Odeljenju Fakulteta u Negotinu, kao obavezno štivo. Nesporazum je, posredstvom tadašnjeg dekana  Fakulteta, sada prodekana, prof. dr Stane Smiljković, nekako izglađen.

Profesorka Javorka Marinković bila je umešana u još jedan slučaj, o kome su „Vranjske“ takođe pravovremeno izvestile javnost. Prenosimo svedočenje jednog studenta: „Profesorka srpskog jezika, Javorka Marinković rekla nam je da je za njen predmet obavezan  udžbenik  Srpski jezik 1, čiji je ona sama autor. Naglasila nam je da knjigu možemo nabaviti u jednoj knjižari kod kružnog toka. Ono što tada nismo znali je da se ta knjiga jedino i prodaje na tom mestu“, kaže ovaj student i dodaje da je čudno to što niko od kolega nije dobio fiskalni račun prilikom kupovine ove knjige.

Mesečno 2.000 evra: Stojan Cenić„Koristeći se matematikom“, pisale su tada „Vranjske“, „lako se da izračunati koliki je novac ovde u opticaju. Ako uzmemo broj od 160 brucoša (120 budućih učitelja i 40 vaspitača koji zajedno slušaju određene predmete) i to pomnožimo sa cenom jedne knjige od najmanje 1.000 dinara dolazimo do cifre od 160.000 dinara. Dakle celih 1.600 neoporezovanih evra“.

KAO NA VAŠARIŠTU

Tu je aktuelni slučaj prof. dr Milana Tasića, koji je javno tvrdio da ga proganjaju Stojan Cenić i Stana Smiljković, šaljući ga na silu u penziju, dok mu još vreme nije. Tasić je ostao bez posla na Učiteljskom fakultetu kad mu, posle tajnog glasanja, Naučno-nastavno veće Fakulteta nije dalo saglasnost za produženje radnog odnosa. Rešenjem inspektora rada vraćen je na posao, kao što je to učinio i Osnovni sud u Vranju, svojom privremenom merom, do okončanja postupka, što je potvrdio i Viši sud.

-Međutim – kaže Tasić – dekan Cenić uporno odbija da se povinuje pomenutim odlukama.

Dekan Stojan Cenić je, pak, posebna priča. „Vranjske“ svojevremeno o tome izveštavaju: „ U amfiteatar je“, svedoči student, „ ušao jedan čovek koji je nosio knjige za koje nam je Cenić rekao da se mogu nabaviti samo sada, ili kasnije u njegovom kabinetu, i dodao da je to obavezan udžbenik za njegov predmet. Zatim je ostavio spisak studenata čoveku sa knjigama i izašao. Prozivani smo redom i svakome je data po jedna knjiga nakon čega su se naša imena štiklirala, što je ostavilo utisak da se vodi nekakva evidencija“. Na Fakultetu među studentima kolaju priče kako profesor Cenić u Leskovcu poseduje firmu i lokale. Ono što su „ Vranjske“ saznale, prema podacima sa sajta Agencije za privredne registre (APR), jeste da se Stojan Cenić vodio kao jedini član, odnosno vlasnik Društva za saobraćaj i turizam „ Pluton tours“ doo Leskovac. Uplaćeni kapital na dan 28.10.2009. godine iznosi 107.096,32 evra stoji na sajtu APR“.

– Mogu samo da vam kažem da policija ispituje priču oko prodaje udžbenika i istraga je u toku – kaže Cenić za Vranjske.

Sva ova dešavanja, za vakta prethodnog dekana, a sada prodekana, Stane Smiljković, bila su začinjena tribinama na Učiteljskom fakultetu, na kojima su se, kao na beogradskom „Mašincu“, održavale tribine sa isključivim sadržajima i gostima „srbskim nacionalnim radenicima“, počev od vladika Atanasija, Amfilohija, pa do recimo, kurioziteta – prve srpske kozakinje.

I sada se dolazi do zarada naših prosvetitelja.

-To što ste dobili – kže izvor blizak kolektivu Učiteljskog fakulteta – samo je deo zarada. Imaju oni i alternativne izvore: svaki član komisije za odbranu diplomskog ispita posebno je plaćen za to, kao i u drugim komisijama; uvek se nađe način da se neki dodatan rad plaća, mada svako prima redovnu platu za sve što radi na Fakultetu; kada objavi neku knjigu na Fakultetu, profesor dobija honorar, onda kasnije i od prodaje, jer se to kod studenata insistira i uslovljava, na ispitima obavezno imaju pitanje iz te knjige. Pa iako profesori kažu da oni nikoga ne teraju da njihove knjige kupe (što često ide van skriptarnice Fakulteta), imaju perfidne metode da saznaju da li je student njihovu knjigu kupio – postavlja se ispitno pitanje iz tog izdanja, i ako student ne zna, znači, nije kupio. Kolega, vidimo se u sledećem roku. Ali, moram da dodam da je to deo šire prakse u srpskom obrazovanju, i to ne samo u visokom. Roditelji i deca se pljačkaju.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar