Kosovo ne stanuje u Srbiji



Negujte dobre komšijske odnose: Azem Vlasi

Moja poruka Albancima je da sa Srbima u Bujanovcu i Preševu neguju dobre komšijske odnose, da sarađuju radi boljeg zajedničkog života. A za vlast u Srbiji da bude pažljivija, da ne pokazuju snagu na Albancima. Treba imati u vidu da se loše ponašanje vlasti prema Albancima neminovno reflektuje na kosovske Srbe



 



Negujte dobre komšijske odnose: Azem Vlasi-Za Srbiju je bolje da shvati realnost da Kosovo od 1999. godine, ne stanuje u Srbiji, – kaže Azem Vlasi (64). Ovaj nekadašnji Titov omladinac, potom visoki državni i partijski funkcioner one Jugoslavije, danas advokat, politički analitičar, savetnik Vlade Kosova za spoljnu politiku, već četrdeset godina je u žiži vrućih balkanskih gibanja. Razgovor za „Vranjske“(za „moje komšije“), Vlasi je prihvatio sa zadovoljstvom, a započeo potvrdom da prati zbivanja na jugu Srbije.

-Pratim naravno. Nedavni događaji u Preševu i Bujanovcu destabilizovali su političku situaciju, uznemirili Albance i pojačali njihovo nepoverenje prema državi Srbiji. Vlasti Srbije su bespotrebno uzburkale situaciju zbog onog spomen obeležja u Preševu.

SRBIJA JAČA OD PREŠEVA

Kako gledate na taj čin?

-Ni jedna pametna vlast ne pokazuje snagu na tako malim pitanjima, vređajući osećanja ljudi po nacionalnoj osnovi. Premijeru Dačiću je postupak uklanjanja spomen obeležja trebao zbog srpske javnosti. Njegova izjava tom prilikom da „niko nije jači od države“ frapantno me potsetila na Miloševićevu aroganciju. Naravno da svako zna da je Srbija kao država jača od opštine Preševo, ali će se jaz, koji je tim postupkom stvorila, teško premostiti. A može postati klica novih problema. Pametna vlast ne pokazuje snagu države nad sopstvenim gradjanima na takav brutalan način. 

PROFIL
Vlasi je rođen 23. decembra 1948. godine u Kosovskoj Kamenici, gde je završio osnovno i srednje obrazovanje, a Pravni fakultet u Prištini. Od 1974. do 1978. bio je predsednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ), potom predsednik Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) Kosova, pa član Predsedništva – najvišeg rukovodstva SKJ u Jugoslaviji, da bi 1986. bio izabran za predsednika SK Kosova.
U jesen 1988. dolazi u sukob sa politikom Slobodana Miloševića zbog najavljenih promena Ustava iz 1974. a podršku njegovoj politici daju i rudari Starog Trga i političko rukovodstvo Slovenije. Posle velikog mitinga u Beogradu i skandiranja “uhapsite Vlasija, uhapsite Vlasija…”, Milošević ga hapsi i osuđuje za kontrarevolucionarnu deletnost. Po izlasku iz zatvora, aprila 1990. i kasnijih burnih događaja,Vlasi se posvećuje advokaturi. Istovremeno je politički savetnih svih kosovskih vlada i ključnih političkij ličnosti – Bajrama Kasumija, Agima Čekua Hatifete Jahjage, Hašima Tačija.
Objavio je knjigu “Majstori mraka” i na desetine političkih analiza i studija u stručnim časopisima. Predsednik je NVO Kosovsko udruženje za za međuetničku saradnju, član je kosovskog Foruma 2015 koji čine nekoliko nevladinih organizacija i ugledni publicistii i analitičari i stalni učesnik Foruma “Evropski pokret za mir, saradnju i razvoj”.
Oženjen je novinarkom Nadirom Avdić. Otac je dvoje dece koja su školovana u SAD i tamo ostala da žive.

Da li ste se do sada sastajali sa liderima albanskih političkih partija sa juga Srbije i sa kojima?

-Osim slučajnih, nemam posebne kontakte sa albanskim političarima iz Preševske doline. Ja samo imam dobro mišljenje o njima. Trezveno zastupaju interese svoje albanske zajednice, a ne srljaju u nikakav ekstremizam.

Kakva je vaša poruka danas Albancima u Srbiji?

-Moja poruka Albancima je da sa Srbima u Bujanovcu i Preševu neguju dobre komšijske odnose, da sarađuju radi boljeg zajedničkog života. A za vlast u Srbiji da bude pažljivija, da ne pokazuju snagu na Albancima. Treba imati u vidu da se loše ponašanje vlasti prema Albancima neminovno reflektuje na kosovske Srbe.

Zašto su danas odnosi Beograda i Prištini takvi kakvi jesu?

-Suviše se mnogo teških događaja i ružnih stvari desilo između Albanaca i Srba u relativno kratkom vremenu, posebno izmedju 1989. i 1999. godine. Ogromna većina nas Albanaca još nosi u srcu sećanje na neviđenu diskriminaciju, represiju i poniženja kojima smo bili izloženi u vreme Miloševićevog režima, a posebno pamtimo masovne zločine koje je taj režim vršio prema nama tokom 1998. i do juna 1999.godine. Vreme polako leči rane, ali je još dug put do pomirenja. Međutim, nužno je da se okrenemo budućnosti i počnemo trasirati puteve pomirenja, saradnje i normalnog života.

Dijalog Beograda i Prištine je skoro nemoguć bez posredstva međunarodne zajednice?

-Imajući u vidu našu ružnu prošlost, direktan dijalog bez međunarodnog posredništva nije bio moguć. Ali, koliko je bio potreban vidi se po tome da ga nijedna strana sada ne želi napustiti.

Dijalog Hašima Tačija i Ivice Dačića u Briselu naišao je na opšte odobravanje u svetu?

-Dijalog izmedju Kosova i Srbije kao dve države, pa time i izmedju Albanaca i Srba je potreban obema stranama. U tome leži nada u uspeh. Ako držimo otvorenim opcije za ponavljanje sukoba, ako ostanemo ukopani u prošlost i ustrajemo u mržnji zbog onoga što nam se desilo, od toga nema koristi. Dijalog je svetski i civilizacijski standard. Mržnju, oružje i konfrontaciju danas niko pametan ne preferira kao poželjno sredstvo za ostvarenje nekog cilja. Zato svi relevantni faktori međunarodne zajednice podržavaju dijalog između Kosova i Srbije. Dijalog će, bez sumnje, doneti rezultate baš zato što su mu posvećene obe strane. 

Kako ocenjujete dosadašnji tok dijaloga?

-Dobro je što je dijalog započeo, a na stvarne rezultate još ćemo pričekati. Srbija će morati hrabrije da iskorači iz svoje nedavne ružne prošlosti i prihvati novu realnost  da je Kosovo država. To je i neizbežni epilog  procesa raspada bivše Jugoslavije. Bez Jugoslavije, Kosovo nikada nije bilo niti može biti u sastavu države Srbije. A silom je pokušao Milosević, pa zato danas nosimo veliko teret posledica takvog pokušaja. Zato, stalna zaklinjanja političara u Beogradu kako Srbija nikada neće priznati Kosovo, samo su smetnja  normalizaciji odnosa i procesu pomirenja i saradnje. 

Vi ste savetnik premijera Tačija. Kakav je pogled na dijalog iz te pozicije?

-Premijer Kosova Hašim Tači, ali i druge relevantne političke snage na Kosovu posvećene su dijalogu kao sredstvu za normalizaciju naših odnosa. Medjutim, on ne može biti proces bez kraja i jasne vizije. Za nas na Kosovu taj dijalog ima za cilj: 1. normalizaciju međudrzavnih odnosa sa Srbijom; 2. reintegraciju četiri opštine sa većinskim srpskim stanovništvom na severu u ustavni poredak Kosova; 3. olakšanje kretanja ljudi i robnog prometa u oba pravca; 4. veća sigurnost za kosovske Srbe – da oni osete boljitak od normalnih odnosa; 5. prestanak Srbije da po svetu  pravi probleme i agituje protiv konsolidacije medjunarodnog položaja Kosova. 

Kakav ishod očekujete na kraju briselskog dijaloga?

-Sada su razgovori u kritičkoj fazi. Raspravlja se o ukidanju nelegalnih struktura u četiri opštine na severu i integraciji tog prostora u ustavni sistem Kosova. Bez integracije, dijalog nema smisla. Ukidanje tih struktura jedan je od bitnih uslova koje su Srbiji postavile članice EU na njenom evropskom putu. Te su strukture postale teret i za samu Srbiju. Uspeh nastavka dijaloga bitno će zavisiti od toga da li će se sever Kosova u svemu integrisati u ustavni poredak Kosova. To ne isključuje mogucnost da kosovski Srbi dobijaju neke vrste pomoći iz Srbije, ali uz normalnu saradnju sa Kosovom.

Kako komentarišete stavove nekih beogradskih analitičara da se odluke Prištine donose u Vašingtonu?

-Komentari te vrste su maliciozni i obiluju ljubomorom. Verujem da bi i Srbi bili ponosni da imaju uz sebe takvu svetsku silu kao sto je SAD. Inače, opšte je poznato da nas je Vašington svesrdno podržao kada smo bili u najvećim mukama sa Srbijom, ali nas podržava i sada kada gradimo novu državu. Nama je ta podrška bila i ostala dragocena. Podrška Vašingtona nije trenutna i nije potreba parcijalnih kratkoročnih interesa SAD. To je strateška dugotrajna podrška jer su albanski prostori, dakle Albanija i Kosovo, najpouzdaniji oslonac regionalnih strateških interesa Amerike kao svetske sile. Američko prisustvo u ovoj regiji, od koristi je za sve, pa dakle i za Srbiju.  

Kako gledate na varijantu o razmeni teritorija Kosova i Srbije?

-Ideja o razmeni teritorija u evropskoj, posebno balkanskoj realnosti jeste iluzija. Naizgled, sama ideja nekome može da se čini dobrom, ali ako bi krenuli u taj proces, odmah bi završili u svadji oko toga iza kojeg zbuna, potoka, kuce ili livade da bude granica. Ako težimo Evropi bez granica, to uopšte nije atraktivna ideja. 

BEZ PODELE

A, podela Kosova?

-Ideja o podeli Kosova automatski uključuje i ideju o podeli Srbije. Zašto samo podela Kosova, a ne i Srbije? Po čemu su Albanci u Preševskoj dolini sretniji što žive u Srbiji, negoli Srbi na severu Kosova što žive na Kosovu? 

Kako vi danas gledate na sever Kosova i ono što se tamo zbiva?

-Za ljude na severu Kosova najgora varijanta je život u neizvesnosti. A pošto su teritorijalni integritet, granice i ustavni poredak Kosova medjunarodno zagarantovani, bolje je rešenje da se tamošnji Srbi integrišu u ustavni poredak Kosova, kao sto je to sa Srbima u drugim krajevima Kosova. Otcepljenje i pripajanje Srbiji je nemoguće. Po svim pokazateljima, Srbi u drugim krajevima Kosva danas žive bolje nego Srbi na severu. Kosovo kao njihova država, bez obzira što je ne vole, dužna je da im osigura sva prava i punu bezbednost kao i svim drugim građanima. 

Postoje li s obe strane, i srpske i kosovske, strukture kojima odgovara sadašnje stanje neizvesnosti?

-Da, postoje na obe strane oni kojima ovakvo stanje na severu odgovara. Na Kosovu ima onih koji upravo zbog destruktivne politike Srbije prema severu, zagovaraju prekid dijaloga i tretiranje Srbije kao večitog neprijatelja. Na srpskoj strani ima lokalnih kriminalaca na severu koji su se okoristili od stanja bezakonja radi šverca i lopovluka. Ali, ima i onih i na vlasti, i u opoziciji u Beogradu, koji kroz osporavanje državnosti Kosova i manipulišući kosovskim Srbima, održavaju u životu i hrane opasni srpski nacionalizam. 

Kako vidite budućnost odnosa Srba i Albanaca, odnosno Srbije i Kosova?

-Mi smo komšije, dugo smo živeli u neposrednom kontaktu, sarađivali, trgovali. Jedno vreme živeli smo u zajedničkoj državi, iako je ona za nas imala jedno, a za Srbe drugo značenje. Mudrost življenja je da sa komšijom živiš dobro. Normalni odnosi izmedju nas obostrano su korisni. Ja verujem  da će odnosi izmedju Albanaca i Srba, izmedju Kosova i Srbije, kao dve susedne države biti normalni. Ima evropskih naroda i zemalja koji su imali i težu istoriju medjusobnih odnosa pa danas žive normalno. Zašto ne bismo i mi Albanci i Srabi živeli normalno sutra u Evropskoj uniji?

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar