Odbornik koji možda pali automobile



U novembru je uhapšen Žaba. I prikazivan na jednoj nacionalnoj televiziji. Jer, on je odbornik SNS (pravo ime Miloš Mladenović), a odbornici se ne hapse svaki dan. Pogotovo ne pod policijskom sumnjom da su zapalili auto kolege političara, u ovom slučaju Branimira Stojančića, genseka SPS i gradskog većnika. Još i saveznika u vlasti. Preko programa te iste nacionalne TV kuće Srbija je tri dana blenula u kadrove vranjske „idile“ – spaljena vozila, lomača od pozorišta, jedna kuća i jedna kafana srušene u podmetnutim eksplozijama, storije o rokanju pištoljima, noževima, bejzbolkama, mračnim tipovima iz miljea „ne pitaj me za prvi milion“.



Žaba je postao odbornik u junu, posle majskih izbora. Pet meseci bilo je potrebno da mu policija stavi lisice na ruke i da postane prvi predstavnik naroda od uvođenja višestranačja koji je završio u Cara Dušana. Policija je garantovala kako ima dokaze o tome da on nije osoba koja zastupa javni interes svog naselja za skupštinskom govornicom, već nečije privatne, po mračnim sokacima. No, to nisu bili dovoljni dokazi za tužilaštvo koje ga je pustilo na slobodu za manje od dvadeset četiri sata. I posle toliko prašine došlo se do toga da je političar koga policija lisiči zbog teškog kriminala i izazivanja opšte opasnosti (tako se zove krivično delo za koje je pod sumnjom) samo možda piroman. Možda. Dilemu će razrešiti krivični postupak. Ako ga, možda, bude.

A političari? Ovi što je napad uperen protiv njih (SPS), rekoše javno da s Milošem i njegovom SNS, s kojom inače vladaju u Vranju, nemaju nikakve nesporazume. Naprotiv! U dobrim su odnosima, piju kafu zajedno, ljube se u belo lice i slične političke splačine. Popodne su na društvenim mrežama oplakivali Žabino puštanje iz pritvora, ne verujući u nepravdu i njegovu slobodu. I ubeđeni da je one večeri imao benzin, a ne džem po nogama. Ali, kao što je rečeno, to su naricali „u civilu“, posle radnog vremena.  



Iz SNS su, pak, pričali: Miloš je uzoran sportista, doduše malo žešći, voli da se potuče, ali samo kao borac za pravdu, u samoodbrani i kad sprečava izbornu krađu. Nikad on nije kriv, nego ga neki bez razloga napadaju i vređaju, pa mora da se brani i da koristi te neke borilačke veštine kojima je ovladao. Kao takav, nema teorije da je zapalio Stojančićev „pežo“. I, da, policija ga bez razloga mrzi.

Kada sluša sve ovo, dođe čoveku da se zapita: „Šta je ovde gaf“? Možda to što je odbornik uhapšen? Ili možda što policija u Vranju uopšte hapsi tako fin svet? Ili što uopšte hapsi? Ili je, pak, možda gaf to što je ovde sve otišlo u PM, a one koji treba da brinu o bezbednosti građana i sudbini naroda to, s’ oproštenjem, zabole.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar