Kormilar bez dvojca



Zoran Antić, aktuelni gradonačelnik, i Dragan Nikolić, narodni poslanik i šef južnosrpskih naprednjaka, nesumnjivo su obeležili godinu za nama. Iako se, posle njihovih javnih sukoba, verovalo da se radi o dva nespojiva antipoda, ova dvojica političara imaju daleko više sličnosti nego razlika. Da nije tako, potpisali bi, kao svi normalni ljudi, neki koalicioni sporazum. Oni ne osećaju potrebu za tim, jer se i ovako sjajno razumeju i nemaju nerešenih pitanja. I jedan i drugi su dugo čekali da se popnu na vrh, iako je Nikolić dobrano stariji. Obojica su učestvovali u formiranju partija na čijem su čelu, gotovo na zgarištima prethodnog delovanja – Antić posle petooktobarskog cunamija, a Nikolić posle uragana gladnih na novi izvor moći, kakvim se SNS shvatao od početka.



Obojica su nesumnjivi šefovi svojih stranaka, gospodari života i smrti u njima, vlasnici svih funkcija koje su pripale stranci i autonomni odlučioci o sudbanama odbora, kadrova i ljudi. Obojice se realnost mnogo ne tiče, jer imaju naviku da je sami oblikuju. Obojica dugo pamte i slabo zaboravljaju. Obojica su visokoobrazovani, diplomom i lično, vrlo sposobni ali slabo kooperativni pojedinci.

Bitne su im i razlike – Antić je oduvek primao državnu platu, dok je Nikolić oduvek bio privatnik. Nikolić je impulsivniji, Antić proračunatiji. Nikolić nema preterano iskustvo vlasti, a Antić samo to i ima. Krugovi u kojima se kreću bitno se razlikuju, često i suprostavljaju jedan drugom. Najveća mana njihove veze svakako je činjenica da su i jedan i drugi željni čitave vlasti po svaku cenu, i bez obzira na žrtve. Kada dođe taj dan, ova činjenica može odigrati presudnu ulogu u njiihovim odnosima.



Sudbina je spojila ova dva slična antipoda na čudan način – ako su pre nekoliko godina mogli da kažu šta bi najviše mrzeli da im se u karijerii desi, za njih bi to bila mogućnost da jedan drugome padnu u zagrljaj. A upravo se to desilo. Nikolić je Antića tada nazivao „vaspitačicom poganog jezika“, dok mu je ovaj uzvratio kao „političkoj bitangi, ološu i prevarantu“.

Danas, ti ljudi ruku pod ruku idu kroz grad, i ne bez opravdanih razloga pokazuju da je Vranje njihovo. Koliko politička ljubav ljutih nepriijatelja može da traje, to niko ne zna. Oružje je za sada u soškama, ali zaziranje koje ovi političari gaje jedan prema drugom vidljivo je i golim okom.

No, prićerala orla zla godina, pa miš i mačka spavaju zajedno. Gledano sa te strane, jedno je sigurno – pucanje ove gotovo incestuozne veze, kad do toga dođe, a doći će, čuće se vrlo, vrlo daleko.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar