Ko da zaustavi potop



Vladimir Zaharijev (Bosilegrad), Nagip Arifi (Bujanovac), Goran Mladenović (Vladičin Han), Zoran Antić (Vranje), Ragmi Mustafa (Preševo), Novica Tončev (Surdulica), Radoslav Jovanović (Trgovište), Budimir Mihajlović (Okrug)

Trka je počela. Na semaforu piše “trka za kvalitetniji život građana 2012-2016”. U stazama od 1. do 8. raspoređeni su: Zaharijev, Arifi, Mladenović, Antić, Mustafa, Tončev, Jordanović i Mihajlović. Trči se jedan krug, a cilj trke je u aprilu 2016. Godine



 



Vladimir Zaharijev (Bosilegrad)Nagip Arifi (Bujanovac)Goran Mladenović (Vladičin Han)Zoran Antić (Vranje)Trka je počela. Na semaforu piše “trka za kvalitetniji život građana 2012-2016”. U stazama od 1. do 8. raspoređeni su: Zaharijev, Arifi, Mladenović, Antić, Mustafa, Tončev, Jordanović i Mihajlović – po redosledu fotografija. Trči se jedan krug, a cilj trke je u aprilu 2016. godine. Kakve pozicije su imali “takmičari” na startu, govori nam donja tabela. A šta će biti za četiri godine – videćemo, mada je publika (čitaj, građani) skoro nezainteresovana za ishod. Mali broj onih koji su na tribinama retko aplaudiraju, a zvižduci, negodovanja i protesti su svakodnevna pojava. I ova trka za bolji kvalitet života građana, kopija je svih prethodnih od 1990. godine i uspostavljanja višepartijskog života.

EKONOMSKO PONIŽENjE

Ragmi Mustafa (Preševo)Novica Tončev (Surdulica)Radoslav Jovanović (Trgovište)Budimir Mihajlović (Okrug)Ekonomski sunovrat Srbije počinje od Miloševića i traje evo više od 20 godina. Tranzicija i sve ono što je kad-tad moralo da nas udari u glavu, od Srbije su napravili evropskog siromaha. Medjutim, Vranje i vranjski kraj su propadali brže od ostalih. Svi oni koji su od prvih izbora 1990. godine, prihvatili politički, pa dakle i ekonomski izazov, nisu ni izbliza opravdali očekivanja građana.

Od onog Vranja kome je srpska javnost tepala “Vranjanci k’o Japanci”, u kome je blizu 35.000 zaposlenih živelo bolje od mnogih u Srbiji, dobili smo sunovrat i ekonomsko poniženje. Ili, Vladičin Ha, koji je sa preko 8.000 zaposlenih bio važan industrijski centar na koridoru, danas je jedan od primera privrednog propadanja I ekonomskog beznađa. Političke elite i pojedinci na čelnim političko-partijskim mestima, sa kojih se povlače svi sudbinski važni potezi, nisu odgovorili izazovima vremena i očekivanjima građana.

Sve je u ljudima – pobede i porazi, uspesi i neuspesi. Načelnik okruga, gradonačelnik Vranja i predsednici opština, oni koji su sa partijskim timovima na sebe preuzeli odgovornost da brinu o kvalitetu života građana, nikako da izađu na kraj sa tom obavezom. Uz nekoliko časnih izuzetaka (Tončev, Zaharijev, Arifi) poslednjih nekoliko godina (vidi čuda) postalo je čak nepristojno da novinar pita svog predsednika opštine: koliko u opštini ima zaposlenih, koliko nezaposlenih, kolika je prosečna mesečna zarada…! Nepristojno, jer predsednik nema podatke o ta tri ključna segmenta ekonomskog života svake sredine. Obično kaže “nema podataka” ili “do tih je podataka teško doći”.

Na drugoj strani, kada ujutro dođe na posao na stolu ga čekaju izveštaji o koje čemu. Mastiljare u državnim i lokalnim službama sve su prethodnog dana i noći videli, čuli i izmerili. Tako su predsednici i gradonačelnik informisani o svemu, samo ne o onome od čega se živi: ne znaju koliko je juče ljudi dobilo posao, a koliko je ostalo bez posla.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar