Vezanost za zemlju hraniteljku



Osvrt na koren i genezu roda je pogled na našu prošlost, na život i rad naših predaka, koji u velikoj meri treba da odgovori na ono što smo danas i ono što naši potomci treba da budu



 



U prepunoj svečanoj sali Doma Vojske u Vranju, održana je promocija monografije „Filipovići iz Preševa“, autora Stoleta Filipovića, do 2010. godine načelnika Policijske uprave u Vranju. I mada se ova knjiga tematski bavi razgranatim rodom Filipovića, čiji su mnogobrojni pripadnici sada rasuti po meridijanima širom sveta, ona daleko prevazilazi svoju osnovnu temu, i ukazuje se kao paradigma sveukupnog života i opstanka Srba na uzavrelom tlu Preševske kotline kroz vekove.

DRAGOCENA GRADjA

Monografija o Filipovićima pisana je sa ljubavlju, detaljno i iscrpno, i obuhvata sve segmente života ove velike porodice – tu su i geografski i topografski podaci, istorijska građa, ali je najviše prostora posvećeno svakodnevici generacija Filipovića, koja obuhvata arhitekturu, običaje i slave, etičke norme, decu i njihove igre, higijenu i ishranu, što je dragocena građa za neke buduće istraživače života Srba na ovim prostorima, koje autor vidi u budućim naraštajima Filipovića, kojima u amanet ostavlja da njegovo delo upotpune i nastave.

PROFIL
Stole Filipović je rođen 1960. godine u selu Bukarevac, opština Preševo. Od 1964. sa porodicom živi u naselju Železnička stanica u Preševu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Od 1993. počinje karijeru u MUP-u Srbije, gde obavlja niz značajnih funkcija, među njima, od 2006. do 2010. godine dužnost načelnika PU u Vranju, gde i danas radi, kao glavni policijski savetnik u činu pukovnika. Koristi se u komunikacijama engleskim, francuskim i grčkim jezikom. Živi sa suprugom i tri kćeri u Vranju.

O knjizi su nadahnuto govorili prof. dr Momčilo Zlatanović, koji je i recenzent knjige, te autor Stole Filipović.

-Autor je – kaže Zlatanović – dugo i osmišljeno proučavao poreklo i život poznatog preševskog roda Filipovići. Pregledao je najvažniju literaturu i arhivske materijale do kojih je mogao doći. Razgovarao je s najstarijim Filipovićima o njihovim korenima i prošlim događajima. Mnogi od njih su pamtili ono što su čuli od svojih očeva i dedova.

Zlatanović je naglasio da je Preševo sa širom okolinom deo samog jezgra Balkana, ne samo raskrsnica važnih puteva nego i svojevrsna migraciona raskrsnica. Crkvišta, porušeni manastiri i selišta jedan su od bitnih dokaza da je ova oblast bila vrlo značajna i u srednjem veku.

-Autor je prvo ukazao – nastavlja Zlatanović – na geografsku i toponimsku poziciju preševskog kraja. Osvrnuo se i na istorijske prilike i stradanja naroda. On s ljubavlju opisuje patrijarhalni život u složnoj mnogoljudnoj zadružnoj kući Filipovića. Njegovi su preci imali čvrst sistem vrednosti, visoku nacionalnu svest, jaka verska osećanja i vezanost za zemlju hraniteljku. Posebno je značajno poglavlje o ishrani u kućnoj zajednici Filipovića. Znalački i detaljno se govori o jelima. Na žalost, neka od njih su prava retkost u naše uzburkano vreme.

Na kraju monografije, pažljivo je urađen rodoslov po muškoj liniji, i po porodicama.

-Delo „Filipovići iz Preševa“ – završava Zlatanović – sadrži obilje dragocenih podataka i predstavlja sliku jednog većeg roda, pre svega u patrijarhatu, u jednoj specifičnoj sredini na Balkanu. Zato će biti interesantno za etnologe, antropologe, sociologe sela i druge naučnike, a i za široku čitalačku publiku.

DUG PRECIMA

-Mi našu istorijsku, i uopšte kulturnu baštinu, ne možemo tražiti apstraktno, samo u opštim temama i velikim događajima života, rada i borbe srpskog naroda – smatra, pak, autor, Stole Filipović – i u tom smislu, nastojao sam da u ovome radu bude opisan život Filipovića u Preševu, koji su došli sa Kosova u okolinu Bujanovca i Preševa.

-Čvrsto stojim na stanovištu – nastavlja Filipović – da generacije koje ne znaju i ne poštuju svoje pretke ne mogu biti srećne. Pisati o precima nije samo dug, poštovanje i priznanje živih, onima koji su nas rodili i odgajili, da prema njima izrazimo pažnju i zahvalnost za ono što su za nas učinili. Osvrt na koren i genezu roda je pogled na našu prošlost, na život i rad naših predaka, koji u velikoj meri treba da odgovori na ono što smo danas i ono što naši potomci treba da budu. Životno stablo svakog roda je demografska oznaka i činjenica od mnogo šireg značaja nego što to na prvi pogled izgleda.

-Ova monografija – kaže autor – niti je savršena, niti završena. Ona služi kao oslonac i temelj koji će se u budućnosti dograđivati i dopunjavati. Zato je i ostavljam u amanet mlađim generacijama Filipovića da u ovom košmarnom vremenu i svetu znaju svoj put držeći se svoje pravoslavne vere, srpskog roda i porekla.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar