Na sugreb li stupna



Sedi znameniti trgovački putnik, i još znamenitiji lovdžija, u našu palanku poznat kao Tirso, i vidi se, nešto mu nije potaman, nekako uilan, navikuje i na konobari i na gosti.

-Što ti je be, Tirso, ne znamo te takvoga, na sugreb li stupna, sulimen li popi, koj ti je andrak?



-More, ne me dirajte, vidite da sam sve naero; tiki, evo idem iz policiju.

-Pa što traži tatka u policiju, crni Tirso, ne li napravi nekakav utata? Nego ćuti, ćuti, na takva jeziva mesta, policija, poresko, inspekcije, bolje ti je sam da si odeš, nego oni kad te zovu! Pa zašto beše?



-Ma ne pituj, ido da prijavim lovačku pušku… Elem, onomad me đavol nadari, u lovačke novine nađem oglas da se tamo i tamo održava međunarodni sajam lovačke i ribolovačke opreme, a baš tamo i tamo me nekako put nanese, i ja, je li, čuveni lovdžija, to li će propuštim? Nacrtam ti se ja tamo.

-I od štand do štand, ovam kupi varalice, onam strunu, pa kavijar, pa neka mašinica kao formula jedan, sve pare izabi, dok ne dođem na lovački štand. A tam, puška! Sabrao se svet pa gleda, kao mečka da igra. Ama ljudi, ono nije puška, ne znam kako da vi opišem, takav osećaj sam imao samo kad sam prvi put video ženu mi, tad sam se uverio, a sad potvrdio, da postoji ljubav na prvi pogled. Puška be, prosto da ti je zadovoljstvo i čast s nju da se utepaš! Ma, otprilike, kao sa ženu…

-Ali, svi stoje i blenu, stanem i ja i blenem. Pitam onu našminkanu, potkusenu, na štand, zašto niko ne kupuje ovu pušku, ovu lepotu božju, ona se mršti, kaže – eto i vi, gospodine, a od vas sam više očekivala; svi gledaju pušku, a mene niko! Puška, golemo čudo! Ee, kolko sam ih ja očistila, za pištolji i da ne pričam. A pušku, inače, ne kupuju, pošto je mnogo skupa, najnoviji model, a eto i ja sam najnoviji model, i mnogo pojeftina od tu dvocevku; i plus, ona je dvocevka, a ja sam trocevka!

-Kolko, reko, trocevke, ta dvocevka? Pa, kaže, tolko i tolko pare. Što je, što gledate? Zinite da vi kažem kolko, ali mnoogo, brate, mnoogo, ali municija je bila gratis. I ja ti izmotam onaj crni fond, što sam čuvao za nedajbože, i kupim pušku! Još se i ubuli na kartice, reko, makar išo u dužničko ropstvo, ova puška mora da bude moja! I bidna! Martinka mi u krilo, što kaže Mitka!

-Dođem doma, i odma puštim priču kako Tirso ima najbolju pušku u Srbiju, a Vranje ko Vranje, i okolina, odma sve čuje, i preuveliča; kao da sam kupio lovački višecevni raketni bacač, sa kompjutersko navođenje na zajca i jerebicu. I eto ti ih lovdžije, prvo jedan po jedan, pa posle počnaše da dolaze u gomile, buljuci, kao na neko hodočašće. Ja si sedim pred kuću, i naplaćujem karte – ko oće da vidi pušku, mora da se učipi; karte cepi, karte buši, kondukter nije.

-I tako prođe ta olelija, u kuću orivarište, puška visi na zid, a ja se razmišljam kako da nabavim kapu Dejvi Kroket, s onu opašku otpozadi, kad, u neko vreme, te ti ga onaj vranjski topalović, pogrebnik, a ja ga samo njega čekam; Zaci. Ama, vozi se s aeroplan više moju kuću baš kad ja posle ručak zadremam i ispratim lovdžije, i budi me, nervira me, vodi psihološki rat protiv mene, da se dokopa do pušku. A i on lovac, voli oružje, pola grad je saranio, i okolinu.

-Zdravo Tirso, oo zdravo živo Zaci? Kojim dobrom? Ama, priča se okolo da imaš nekakvu tandžaru, pa ja tu aterira, na stočni pijac, da vidim baš kakvo je to ludilo. Sećam se, i deda mi je imao nešto tako…

-Skinem ja pušku od duvar, prinesem, kažem – Zaci, to ti je to, očima gledaj rukama ne pipaj. On izbulji belci kad vide onu divotu. Ali, udara mi čežnju. Khmm, khmm, pa i nije nešto… Nego, ja sam poslovan čovek, od bombardovanje Pljačkovice pa navam zatre se grdan svet, popovi i ja pune ruke posla; da skratimo, kolko pare ta ćunka?

-I odma se brka po džepovi, vadi ovoliki trupčiki evra. Misli mene će me navuče, od staru kozu jare. Eh, žao mi je, reko, Zaci, ovo ne prodavam ni za kakve pare. More, Tirso, kaže, ne se zanosi kao muda u kosidbu, svaka si roba ima kupca, nego kazuj – kolko pare? Ama, ti gluva tambura li si, jel ti reko da ne prodavam pušku ni za kakve pare. Kolko si je platio, uporan Zaci, ja duplo tolko će ti platim. Tc, jok Zaci, nema cenu, ne prodavam.

-Troduplo, Tirso, usampasi se Zaci, četvoroduplo! U taj ma’, vidi babu mi, ona komaj sto godine ima, de je žena mi provodi do nužnik. Kad to vide Zaci, izapna se – petoduplo! i ovako s ruku pokazuje nakud babu – a može i kompenzacija!

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar