Za četiri godine 50.000 evra



, Dug put do Brisela: Nela Cvetković

U navedenom periodu otvorena su 132 putna naloga, a apsolutni rekorder po pređenoj kilometraži je bivši gradonačelnik Miroljub Stojčić, čija su putovanja u Jerusalim, Beč, Istanbul, Berlin, Pariz, Brisel poreske obveznike koštala 3.000 evra. Samo, narodni poslanik Socijalističke partije Srbije nije jedini koji je proteklih godina špartao po regionu i Evropi



 



Lokalni funkcioneri su za protekle četiri godine potrošili oko 50.000 evra na putne troškove i dnevnice za službena putovanja u inostranstvo. U navedenom periodu otvorena su 132 putna naloga, a apsolutni rekorder po pređenoj kilometraži je bivši gradonačelnik Miroljub Stojčić (vidi okvir), čija su putovanja u Jerusalim, Beč, Istanbul, Berlin, Pariz, Brisel etc. poreske obveznike koštala 3.000 evra. Ali, narodni poslanik Socijalističke partije Srbije nije jedini koji je proteklih godina špartao po regionu i Evropi. Prema podacima koje smo dobili iz Gradske uprave zahvaljujući Zakonu o dostupnosti informacijama od javnog značaja, sva putovanja gradskih funkcionera koštaju nas bar 50.000 evra (2,5 miliona dinara na ime putnih troškova i 23.200 evra za dnevnice).

BLAGAJNA ZNA

Branimir STOJANČIĆ, predsednik Izvršnog odbora Gradskog odbora Socijalističke partije Srbije (SPS), jedan je od najvećih putnika među funkcionerima. On je, između ostalih gradova, posetio i egzotičnu prestonicu Portugalije 2009:

– Bio sam predstavnik lokalne samouprave u timu mladih lidera iz Srbije, a primila nas je kancelarija Evropske komisije u Lisabonu. Oni su mi platili avionsku kartu i smeštaj, a na dnevnice po zakonu imam pravo (šest i po dnevnica po 82 evra – p.a). O mom putovanju postoji detaljan izveštaj i pravdanje svakog dinara, iako to nije praksa – objašnjava Stojančić.

Dug put do Brisela: Nela CvetkovićJasmina PETROVIĆ iz Kancelarije za Lokalni ekonomski razvoj navodi da su sva njihova putovanja u inostransto ukalkulisana u projekte zahvaljujući kojima su i putovali:

– Sve je plaćala EU i time uopšte nije oštećen gradski budžet. Po povratku sa putovanja novac za naše dnevnice uplaćivan je na račun GU. Mi smo izveštaje morali da pišemo, a za ostale ne znam- kaže Petrovićeva.

Boban STANKOVIĆ, pomoćnik gradonačelnika za privredu kaže da se svi njegovi izveštaji nalaze u računovodstvu:

– Izveštaje sam uvek predavao i nije mi poznato zašto vam nisu dostavljeni. Devizne dnevnice smo, preračunate u dinare, podizali se sa blagajne – pojašnjava on.

Ovo je potvrdila i Mladenovićeva kazavši da je devizni računa grada «strogo namenskog tipa, za potrebe donatora i realizaciju projekata».

MIRE K`O JOVANČA MICIĆ
Po isplaćenim deviznim dnevnicama (čiju visinu propisuje pomenuta Uredba), ubedljivo prvi je Miroljub Stojčić (oko 3.000 evra), slede Boban Stanković (oko 1.800) i Srđan Vasiljević (oko 1.000).

U ROK SLUŽBE
U tabeli je prikazan broj izdatih putnih naloga i zaokružene vrednosti dinarskih putnih računa i deviznih dnevnica u evrima (jedan broj naloga je bez ikakvpodataka o utrošenom novcu pa oni nisu mogli da budu obuhvaćeni ovim obračunom).

GODINA                NALOZI                DINARI                               DNEVNICE EUR
2008.                       54                            915.000                                   8.500
2009.                       28                            373.000                                   6.100
2010.                       14                            250.000                                   2.800
2011.                       36                            975.000                                   5.800

                                132                          2.513.000                                23.200

Iako vladina Uredba o naknadi troškova za putovanje državnih službenika i nameštenika iz 2007. godine precizno definiše šta sve u nalogu treba popuniti, ovi o kojima je reč ne sadrže: visinu propisane devizne dnevnice, funkciju (radno mesto) lica koje putuje, svrhu putovanja (većina je napisala – službeno, što je besmisleno jer na njemu već stoji da se odnosi na službeno putovanje), kategoriju hotela, kao ni napomenu da li su smeštaj i ishrana besplatni ili ne (zakon po tom osnovu predviđa umanjenja od 60 do 10 posto). U najvećem broju slučajeva nije naznačeno ni prevozno sredstvo kojim se putuje, cene karata, nije objašnjen način obračuna troškova, kao ni na čiji teret oni idu. Na njima su mahom samo ime i prezime, naziv države ili grada gde se putuje (mora i jedno i drugo), visina dinarske akontacije i broj deviznih dnevnica.

Napomene radi, po zakonu, da bi troškovi uopšte bili nadoknađeni, mora da se uradi i obračun (podnosi se u roku od tri dana po povratku zajedno sa kartama za prevoz, računima za prenoćište, doručak idr.), ali i pismeni izveštaj (podnosi se u roku od dva dana). Ako se to ne učini svi troškovi se odbijaju od plate putnika pa je možda i ovo jedan od razloga zašto ih nismo dobili.

GORE – DOLE PO EU

Bilo kako bilo, zna se da se tokom 2008. putovalo u Jerusalim, Pariz, Amsterdam, Dupnicu (Bugarska), London, Beč, Berbanh (Austrija), Ljubljanu… i da je za to potrošeno oko 915.000 dinara kroz 54 izdata naloga.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar