Iako je u Srbiji, zemlji apsurda, sve moguće, neke stvari ipak mogu da ostave bez daha i nateraju čoveka da se zapita postoji li granica ludila. Već navikli na mnoga čuda i pokore, taman kad pomisliš da gore ne može, ono te život demantuje. Ako niste znali, u Srbiji, naime, ne možeš ni da se upokojiš ko čovek a da te duga ruka administracije i birokratije ne dohvati, uz napomenu da je svaka analogija sa Vojvodom sa Andrićevog venca slučajna. Noseći u ruci plavi kovarat, kolega onomad ulazi u kancelariju cerekajući se i sve krsteći levom. Iako pogled na plavi koverat nije prijatan, na ovaj detalj niko ne obraća pažnju. Da je dobro – nije, il’ je neka kazna, tužba il’ slično, ama već smo oguglali. A svega se, kaže kolega, nagledao u Srbiji, ali ovako nešto još video nije.
U koverti odaslatoj iz jedne javne institucije, bio je poziv ne namenjen kolegi, već njegovoj rođaki, laka joj zemlja već duže od decenije. Živi i mrtvi u Srbiji su, dakle, jedno te isto a ova morbidarija mene je, na primer, odmah asocirala na štednju koju su najavili vlada i resorni ministri; evo i zašto.
Ima vremena da se seče birokratska šuma, tamo gde se najviše troši, vakat je sada da se povećavaju porezi, da se lokalnim samoupravama oduzimaju prihodi, smanjuju budžetska davanja… Verujem, čak sam ubeđen da je danas je u Srbiji birokratija najzaštićenija kasta. Aparatčici i mastiljare, dok radnici strepe hoće li sutra imati gde da rade, svakog dana bezbrižno odlaze na posao, svesni svoje nedodirljivosti. Samoupravljačke tekovine (topli obrok u pola deset, etc.) koriste se bez ustručavanja, da bi se popodne dovukli kućama da ručaju, malo prilegnu, pa onda neki film na TV. A to traje godinama, iz dana u dan, do zaslužene penzije. Mislim, zbog čega je jedan državni činovnik privilegovan u odnosu na fabričkog mučenika pa ne mora da strepi za posao a platu dobija svakog meseca u minut? Ne znam zašto država i njih ne otpusti uz otpremnine, pa da svi podjednako osetimo tranziciju?
Ovde činovnici imaju status sličan onom koji tamo negde uživaju pingvini i beli medvedi. Možda bi nekom stručnjaku opšte prijalo da ode malo na Biro, pa prekvalifikacija i oni besmisleni saveti kako da uloži otpremninu u svoj biznis? Ovde su, međutim, ovakve pogodnosti rezervisane samo za druge. Da se vratimo na početak. Kada bi za sve važila ista pravila, šaljivdžija koji je godinama mrtvoj ženi poslao pismo koliko sutra bi ostao bez posla. Ili do ovoga ne bi ni došlo.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.