Instant Šumadinac



Zajedno smo jači: lokalni socijalisti i Ivica Tončev (prvi s desna), Da li je ovo novi direktor Carine: Ivica Tončev

U svakom od nas krije se neki talenat, a meni lično je drago kad mladi napreduju spremajući se za važne državne poslove – kaže Negovan Stanković, prvi socijalista Pčinjskog okruga komentarišući politički uspon čoveka od najvećeg poverenja premijera Ivice Dačića



 



Zajedno smo jači: lokalni socijalisti i Ivica Tončev (prvi s desna)Tri stana, veliki lokal i još veća porodična kuća, štedni ulozi, dva placa i isto toliko automobila – audi A6 i džip pajero – svrstavaju narodnog poslanika Ivicu TONČEVA u red najimućnijih političara juga Srbije. Naime, ovo je kao svoju imovinu juna ove godine, narodni tribun iz Šumadije i pretendent na mesto direktora Carine, prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije, shodno zakonskim propisima.

Ovde je mesto za digresiju: Ivica Tončev samo etimološki pripada jugu Srbije, inače je u Skupštinu, kao 21. na listi Socijalističke partije Srbije (SPS) i u Glavni odbor stranke ušao kao „šumadijski kadar“, a na internet strani SPS pored njegovog imena stoji Kragujevac. Ovo, naravno, ne znači da surogat Šumadinac ne voli da dođe u bazu, u svoju Surdulicu, gde poseduje porodičnu kuću od 700 kvadrata.

Ko je, dakle, Ivica Tončev, intimus premijera Ivice DAČIĆA i njegov savetnik za evropske integracije (dok je ovaj bio prvi potpredsednik prošle vlade), narodni poslanik iz Kragujevca, rodom iz surduličke Božice, član Glavnog odbora SPS, predsednik Radnog tela i stranačke Komisije za materijalno-finansijska pitanja, mecena i dobrotvor koji je, prema sopstvenom priznanju, savetničku platu davao u humanitarne svrhe? Ko je, zapravo, biznismen koji se stvorio takoreći niodkuda i postao jedan od najmoćnijih čoveka u državi? Kako je i gde priuštio komociju da se odrekne barem hiljadu evra mesečne savetničke plate, stekne priličnu imovinu i dođe u situaciju da sam za sebe bira državno nameštenje, svakako ne slučajno baš Upravu carine? Kako mu je uspelo da na kratkom putu političkog uspahe uspeha, koji je zvanično počeo da gradi 2008, stigne i prestigne čitav panoptikum karijernih socijalista iz Vranja i regiona, ekipu poznatu po upornosti i nepokolebljivoj stranačkoj vernosti?

Da li je ovo novi direktor Carine: Ivica TončevRođen 1968, po zanimanju menadžer (ma šta to značilo), rođeni brat predsednika Surdulice Novice, Tončev mlađi nije želeo da pomogne nastajanje ovog teksta, bez obzira na brojne telefonske pozive i SMS poruke. O karijeri svog brata nije želeo da govori ni prvi čovek Surdulice, osim da ga je on upoznao sa Dačićem nekoliko godina pre 2008, kada mu je ovaj postao savetnik. Građani Surdulice sa kojima smo razgovarali takođe su veoma uzdržani kada je reč o Ivici, a oni koji su se odlučili da nešto ipak kažu insistiraju su na anonimnosti.

– Kad dođe, Ivica voli da paradira Surdulicom, da sa obezbeđenjem obilazi kafiće – kaže jedan Surduličanin.

Uglavnom, ovde ljudi još uvek ne mogu da poveruju kako je „ekspert za klađenje“ dospeo tako daleko u visokoj politici.

Tončev je Ivica, gotovo odmah posle Srednje tehničke škole u Surdulici, smer autolimar, otišao, kako se to govorilo, „trbuhom za kruhom“ krajem osamdesetih u carsku Vienu, gde se bavio svim i svačim, dok sebe nije pronašao u ugostiteljstvu i, nešto kasnije, organizovanju igara na sreću. U jednom momentu je posao sa klađenjem preneo ovde, u Srbiju, gde je držao lanac kladionica „Punkt“, ali te firme više nema u registru Agencije za privredne registre i Narodne banke Srbije. I pored toga, međutim, bije ga glas da često ume da predvidi sportske rezultate. Naši surdulički izvori kažu da je u jesen pre četiri godine bio domaćin fudbalskoj reprezentaciji Srbije kada je u Beču igrala kvalifikacionu utakmicu za SP u Južnoj Africi (3:1 za „orlove“). Uostalom, da Ivica voli fudbal poznato je od 2005, kada je najavio da preuzima niški Radnički, koji je trebalo da pod njegovim rukovodstvom napravi uspeh i u Evropi. Međutim, priča se po Nišu da ga je ubrzo otuda oterala ekipa na čelu sa Zoranom Bankovićem, igračkom legendom kluba.

Ova epizoda ga, ipak, nije obeshrabrila u nameri da postane neko i nešto i u Srbiji, zemlji u kojoj se vrlo dobro zna kako se to postiže i da je politika najbrža prečica do neba. Međutim, iako o tome postoje razne verzije, još uvek nije sasvim belodano kako je uspeo da postane toliko blizak Dačiću. Retki su oni koji smeju da se zakunu da je Dačićeva „desna ruka“ postao zahvaljujući isključivo ličnim referencama, a nagađanja idu i do nekih teorija koje nisu za novine bez ozbiljnih dokaza. Uglavnom, socijalisti šapuću da pravu istinu znaju samo Ivica & Ivica.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar