Novo vino u nove mehove



Ono što nam se desilo sa pozorištem, za mene je simbolična borba protiv  agresije, nasilja, bezakonja, nekulture, primitivizma, uništavanja duha i duše ovoga grada, čija je personifikacija upravo pozorište; ukoliko zajednica izgubi tu bitku, izgubili smo borbu za prave vrednosti u gradu



 



– Što se tiče kadrovisanja – kaže dr Goran Stanković (SNS), novopostavljeni član Gradskog veća (GV) za kulturu, informisanje, obrazovanje i verska pitanja – ja imam drugačiju ulogu u stranci koja me je delegirala na mesto većnika u GV. Dakle, ja se time ne zamaram; ko će, kako, i šta, zaduženi su čelnici stranaka, i oni će o tome da obaveste javnost. Moj posao je sasvim nešto drugo: prihvatio sam ovu funkciju zbog izazova, u dogovoru sa čelnicima SNS, jer već imam prethodno iskustvo sa ljudima koji su na čelu ustanova za koje je moj resor zadužen.

PREPISAN DOMAĆI ZADATAK

Vranjske: Da se mi, ipak, vratimo kadrovskim rešenjima u vašem resoru?

Stanković: SNS ne zagovara smenu kadrova po svaku cenu. Naš pravac u tom smislu je jasan – svi oni koji su zaista nešto učinili u ovim institucijama, zadržaće svoje poslove. Trenutno ne mogu da budem konkretniji, tek sam na početku, moram da se upoznam sa njihovim radom u prethodnom periodu, šta su planirali za naredni, jesu li prekoračili budžetska sredstva, da li su programi bili kvalitetni, jesu li svi zadovoljni, počev od izvršioca budžeta, Grada, čelnih ljudi u institucijama i, ono što je najvažnije, građana, konzumenata programa.

Kakva će biti sudbina najznačajnijih gradskih manifestacija, koje čak prelaze gradske okvire, već idu do republičkih, pa i regionalnih? A svaka od tih manifestacija, na svoj način, ima određeni problem?

– Što se tiče prve manifestacije koja nam sledi, to je odista bila moja ideja, bazirana na činjenici da su „Dani Vranja“ bili tri decenije u Beogradu; zašto to ne bismo vratili na sam izvor, u Vranje? Zar ne bi bilo bolje da ono što pokušavamo da dočaramo u nekom hotelu u Beogradu, to uradimo ovde, sa našim već vekovima izgrađenim „dekorom“ (arhitekturom), mentalitetom, temperamentom. Nekome je to bilo po volji, nekome nije, ali ono što je sigurno, to je da je manifestacija počela, da traje i da će trajati.

A kako će se zvati?

– Zvaće se onako kako se zvala u početku, sa nekom malom izmenom, koju ću ja predložiti, jer nema smisla menjati naziv, misleći da ste promenili karakter. A i kad bih hteo da zadržim to novo ime, koje je dao Cera Mihailović, tada inače član Organizacionog odbora, pa sad zaštićuje nešto što je u suštini manifestacije kojoj je promenjeno samo ime, to vam je kao da kad bi svom detetu promenili ime, niste mu promenili genetsku priču, jer i dužina trajanja i mesto izvođenja i sadržaj, samo je kompletno prepisan domaći zadatak. Ovde je bilo i političke priče – daj da mi to sada pretvaramo u našu intelektualnu svojinu, pa je završilo na sudu. I kada bih hteo, jednostavno ne bih mogao, jer ono što je predmet sudskog spora, ne može danas da bude u opticaju. Da sačekamo da se završi sudski spor, pa da vidimo ko je kome šta ukrao. A mislim da ni jedno ni drugo nije originalno. Ono što sada mogu da najavim, to su ozbiljni kontakti sa organizatorima festivala „Nišvil“ i sa Radetom Šerbedžijom, vezano za pozorište.

Upravo ste pomenuli aktuelnu živu ranu vranjske kulture; šta će biti sa pozorištem?

– U centru dešavanja „Dana Vranja“ biće pozorište. Sve ono što nam se desilo sa pozorištem, koje će se obnoviti, velika akcija je već u toku, za mene je simbolična borba protiv agresije, nasilja, bezakonja, nekulture, primitivizma, uništavanja duha i duše ovoga grada, čija je personifikacija upravo pozorište. Ukoliko zajednica izgubi tu bitku, izgubili smo borbu za prave vrednosti u gradu.

ŠIZOIDNA SITUACIJA

Šta će biti sa „Borinim pozorišnim danima“, jednoj od najreferentnijih pozorišnih manifestacija u Srbiji?

– Upravo je formiran odbor za obnovu pozorišta, u koji su uključeni čelni ljudi grada, arhitekte, građevinci, privrednici, pozorištnici, koji će pomoći da se do 31. januara naredne godine pozorište obnovi.

Ali, „Borini pozorišni dani“ su u oktobru?

– Da, ali ako je pozorište izgorelo, nije izgoreo duh pozorišta. Manifestacija će biti održana na različitim lokacijama – Dom Vojske, Dom kulture, ili bilo gde nam prostor omogućava da se kontinuitet ne izgubi. Manifestacija mora da se održi, po svaku cenu.

E sada, „Borina nedelja“, ili „Borina kapija“?

– Vidim da se svuda pojavljuje Miroslav Cera Mihailović. To mi je malo nejasno – čovek koji je godinama važio za nekog „kulturnog nastavljača“,  postao je izvor raznih problema, do sudskih epiloga sa Gradom koji ga je glorifikovao. Da li to ima veze sa određenim političkim strukturama, ili ne, meni je sada to posao, da to otkrijem. Kako jedna manifestacija, godinama vođena u izvedbi Književne zajednice, postaje problem Grada? Nije to samo promena naziva i sadržaja, već sve to dovodi do jedne paradoksalne, šizoidne situacije, u kojoj se dve manifestacije odnose na isti sadržaj, sa dva organizaciona odbora, sa dve nagrade, a sve u čast jednog čoveka. To je izvrgavanje ruglu, jedna besmislena borba, kojoj ne mogu da nađem genezu i smisao. Ako nešto organizujete u slavu jednog od najvećih Vranjanaca, a da to ima neku tradicionalnu vrednost, ne smete celu priču dovesti do jednog apsurda, koji se već pretvara u lakrdiju. Dakle, mora da se stane na put tome.

Dobro, to što se tiče već ustaljenih manifestacija, koje nose breme svojih problema; međutim, da li već ima ideja oko nekih novih kulturnih sadržaja, koji bi se prevashodno odnosili na mladu populaciju?

– Novo vino u nove mehove, novi ljudi, nove ideje. Ne možemo slepo da se držimo naše tradicije, jer je i ona proistekla iz neke priče, koja je u jednom momentu bila nova priča. I pozorište, kada ga je Baldžija napravio pre 120 godina, bilo je neka nova stvar, koju su tradicionalisti tada okarakterisali kao „nemoralnu“. Ja lično, ne želim da se oglušim o bilo koju ideju, koja dolazi od strane onih pred kojima je vreme i za koje vreme radi. Ali, decibeli su u pitanju. Ne smemo da jedan pravac u muzici, recimo tehno, ili turbo-folk, koji možda imaju dosta sledbenika, da pretvorimo u nasilje nad ljudima koji su prinuđeni da slušaju tu muziku, a ne vole je, smeta im. Grad mora da ima sluha za sve strukture, za sve kulturne potrebe koje se pojavljuju, jer zaustaviti duh, znači zaustaviti opšte civilizacijsko kretanje. Ali, formula je – ostavite druge na miru, a svoje kulturne potrebe ostvarujte na naoptimalniji mogući način.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar