Će nas apse ili sa’ranjuju



 



Sa njim dolazi i Dinkić, he he, he… Celo proleće palamudiš ovde na pijacu, dereš se kako će prvo on da ide u zatvor, kako ti dete ostalo bez posla, pa umesto u „Zamber“ da udara štep, sada jedva diše od otrova dok prska paradajz i papriku u plastenik



Ako hođeš da saznaš šta narod misli idi na pijacu, groblje ili u berbernicu, kaže mi jedan od sagovornika u centru grada kada smo.hteli da ga anketiramo o tome šta očekuje od nove vlade. Otišli smo, nošeni novinarskom logikom, „Kod Merkelu“, na donjoj pijaci, kafanu koja za reportažu pruža neslućene mogućnosti. Ljudi vole da pričaju, ali da se ne slikaju. „Nije nas strah, ali zlu ne trebalo“, kažu. Nas, pa starh njih, pri ruci su im cegeri, torbe, kese, a znaju i da opsuju bez obzira na obrazovanje i školsku spremu.

KOD MRKELU

– Najzad, dočekasmo, dođoše naši – sa osmehom, od uveta do uveta, kaže jedan čičica, rodom iz Vrtogoša.

 – Sad će Toma da puni zatvore, dođe kraj na lopovi – zadovoljno trlja rukama i stavlja mušteriji komad paradajza više. Neka preskoči kiče, ja častim – dodaje.

Prilazi nam jedan koji prodaje „kočanski oriz“ i pita čiču da li i njemu hoće da da jedan paradajz, da časti za „njegove“, a i treba mu za doručak. Čičica, vidno raspoložen, daje mu, s opaskom, pošto se dobro znaju, da ga slučajno ne iznervira. – E, sad da te pitam, da li je Toma došao da apsi ili da nas, ovakve kakvi smo, sa’rani. Sa njim dolazi i Dinkić, he he, he… Celo proleće palamudiš ovde na pijacu, dereš se kako će prvo on da ide u zatvor, kako ti dete ostalo bez posla, pa umesto u „Zamber“ da udara štep, sada jedva diše od otrova dok prska paradajz i papriku u plastenik. Kako je ono dete govorilo: ,Što NATO nije srušio Dinkić je dorušio – viče stručnjak za oriz, koji navodi da je sigurno kočanski i da je jeftiniji nego u Makedoniji. 

Uspeo je da ga, opet, iznervira „kočan orizar“, kako ga naziva, a svaki dan su zajedno i jedu punjenu pljeskavicu od 10 i piju pivo „Kod Mrkelu“. 

– Ja, barem, znam za koga sam, a on svaki dan menja dres, to li je čovek? Ništa mu ne valja, a kad se najede i napije u kafanu, zašto peva: „Može li Kato još jedno piće“, što ne peva „Siroma’sam, siroma’sam, al volim da živim“?

 – Znaš da smo bili na istu stranu, uvek socijalisti, nego tebi sve ne valja, a ne meni, pa pređe u radikale, a sad u naprednjake. Mnogo voliš da neko apsi i zatvara umesto tebe. A, kad se napijemo, kako govorimo: „Što nam se ne pruži prilika slatko da se nakrademo, posledica nema jer je krađa sistemski povezana, od građanina do države –  dobacuje, šetajući od tezge doi tezge, kružeći oko čičice..  -Zbog takvih kao što si ti propadamo- besan je čičica iz Vrtogoša. 

Ali, ne smiruje se jedna od starijih žena, koja burno reaguje.

– Šta fali mom sinu, a? Završio fakultet na vreme, on li je nepismen? Vičemo mu: „učlani se, sinko, aman bre, u neku stranku, da se svi izvučemo iz bedu i budemo oho ho ho.., a on neće, ne može, viče, nisam za to školu učio, neću da me polupismeni kriminalci vode“. I, ti, ćeš da kažeš da je moje dete nepismeno i da ne valja, šta ti misliš, nikom, bre, nije ostavio jedinicu. Kaže mi: „mamo, dolazi vreme kad će svi da budu odlični i neće biti nijednog učenika koji će da se stidi što ima dvojku ili trojku“. To je moj sin, da znate svi, vi, to je budućnost Srbije, a ne vaši političari, redom  lopovi i prevaranti“, završava monolog žena, od koje niko ne može da da dođe do reči. Tek kad se udalji od tezge neko reče: „Žene i dalje vode glavnu reč u kuće, n……. smo ga! Kad kod kuće ne smeš da kažeš: „ovas“, šta je ostalo na ulicu, da saviješ glavu i moliš Boga da ti ne padne sekirče na nju“, dobacuje neko, pravilno se krsti jedamput i gubi se među tezgama.

– I dalje tvrdim da dolazi bolje vreme, neće Toma i Vučić da lažu, gledam televiziju, nisam budala – zaključuje čičica iz Vrtogoša. 

– Kad si se poslednji put špricao – dobacuje mu jedan od mlađih kupaca dok zagleda paradajz. 

– Šta te briga? Ne pamtim, možda kao dete – ipak, nevoljno odgovara. 

VOZI MIŠKO

Počinje priča o koaliciji u Vranju, koja mora da je kao i u Beogradu, jer ovde mora da se sluša šta Dačić kaže.

– Priča se, dobićemo novog gradonačelnika, ovaj stari što je izgurao tri mandata umorio se, pa malo da odspava u Skupštinu kao poslanik – smeje se prodavac krompira, za koji tvrdi da se jedini od svih ponuđenih na pijaci ne prska.

 -Nije se, Miško, umorio vozeći gradski autobus, samo se vama tako čini – brani ga jedan, koji kaže da su na njihovoj planini socijlisti „utepali“ glasovima zahvaljujući njemu i njegovom sinu, a da su potom častili Tomu glasovima za predsednika, jer Tadića očima ne mogu da gledaju. 

Raspreda kako gore kod njih, po razasutim mahalama, ljudi ne znaju ko je na vlasti, misle da su još partizani, neki se raduju, neki psuju, žao im četnika, zbog deda i rođaka… 

Dovoljno je da im se obeća neka pomoć u hrani i obavezno piće u prodavnici kad svrate, da vlast obeća da neće biti bugarske okupacije niti bilo kakvog napada arnautskih kačaka. 

– Kad im se to obeća – raspričao se „drvokradica“ – kako ga zovu kolege – onda ih vodiš kao ovce na klanje i glasaš za njih onako kako si dogovorio u Vranju sa socijalistima, jer oni su na vlasti preko 20 godina.

– Šta ćeš za to da dobiješ, vi, šopovi, nikad ništa ne radite bez računice – pita ga prodavčica kupusa iz moravskog sela, kako voli da se predstavlja.  

– Obećali su da će sina za stalno da mi zaposle, a ćerku privremeno, da zarađuje neki dinar i nastavi neku višu školu u Vranju, jer joj ide škola od anđela, srednju je završila sa dve sveske – ponosno ističe. 

– I, kada će biti zaposlenja, čuješ li da se, odmah posle izbora, puni  komunalno preduzeće i druga njihovim izborno zaslužnim kadrovima. Onaj njihov, što će da bude gradonačelnik, izašao javno i kaže: “Hvala, svima što nam verujete, nismo očekivali ovoliko poverenje, očekivali smo više“! Na to, hvala, će da se završi, tako miriše, ali, mi,  se ne predajemo, žilavi smo, sa svakim budi dobar sa nikim se ne svađaj, to je naša deviza. A, deca će sama da si nađu svoj put, kako ga je Gospod zacrtao-  odgovara spremno.

– More, ovaj put i Gospod se muči, kako put deci da nacrta jer su mnogo, a put tesan“, dobacuje naša prodavačica koju već svi zajedljivo nazivaju „moravka“.   

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar