Svaka kocka hoće da se bocka



MAJMUNČIĆI: Priča nam komšijsko dete Djore najnoviju bajku što su dobili da izuče na letnji raspust: „U naše Zbirište je u nedelju, po ko zna koji put u poslednjih mesec-dva dana gostovao pravi pravcati cirkus. Najviše pažnje privukle su mi majmunice koji su držale bananu u rukama, a kad su izašli majmuni i majmunčići i pokazali crvena, žuta, plava, bela, bordo i narandžasta dupeta- nastao je  delirijum od oduševljenja.

Najviše aplauza dobili su oni sa crvenim dupetima, Oni su bili nekako najuverljiviji u namerama. Odabrana publika se posle predstave prosto otkačila na njihova crvena dupeta. Bio je to veliki doživljaj za Zbirište. Naravoučenije: Crveno dupe – sigurna budućnost“!



BIK NA ČIČA STOJNE: „Poštovani, dragi moji, mili moji, evo i ja de se obratim za savet od životne važnosti. Živim u jednom pozapizdnjaku u okolini Zbirišta i želja mi je da se udam  ili bolje rečeno da nađem muža sposobnog kao na čiča Stojne bik Boško, što mu dovode kakve ti ne krave.

U mom pozapizdnjaku nema momaka za ženidbu, u drugim beže kad im priđeš kao popareni petlovi od kokoške trtle. Jedino brat mi od čiču Vane, doduše ne rođenoga, vika: „Sele, ajde da se uznemo, nećesmo ni prvi ni poslednji u familiju“.



Verujte mi, ne mogu, ne zbog rod, taman posla, nego ne mi se dopada, ko zna ko ga je pravio, noge mu kratke, ruke dugačke, od pojas nagore treba da skočiš da mu dohvatiš glavu, a ona jajasta kao lubenica. Oči mu buljave, a jezik kad isplazi oliže nos, a on kao kuka za motokultivator. Dok me gleda teče mu ljige ili bale, što bi se reklo, kao na božjaka Menka Utku iz naše pustište.

Nego ‘oću da pobegnem iz pozapizdnjak u Zbirište, na tate će kažem da me zovu da učim za frizerku. Ako, neka vika „kurva će bidneš“, baš me briga, i to je za ženu. Zato, da vas zamolim da mi nađete jednoga muža, al’ da liči na bivolište, nemojte neko gradsko,  prozirno u lice, puvalo, će umre kad ga dokačim, neću da nosim gre’ na dušu. Daklem, nekoga albatina, da je drugo koleno u Zbirište, a poreklo da mu zbito, šopsko.

Ništa ne krijem i ne lažem, pravo zborim, a vi ako nemate srca batalite moj slučaj. Pustosujem ovde, lele, uveče, noć letnja, kad upalim gasaljku, vidi se mesečina,  pa kad nadođe želja, pusta ostala. San me ne faća. Sve me svrbi, koliko put pomislim da sam uhvatila šugu. Ama, jok, nije to! Obučem na nane mi Rajne nanule, ‘aljinče na kocke što mi sašila majka Roska za sabor u Jarčev Dol, pa kad krenem da igram. Soba zemljana, tvrda kao kamen, poprskana da ne diza prašinu. Koćurac u nebo štrči… Svitkavici oko kuću svire, tropaju nanule, pa kad puštim glas: „Ja malena, suknjica šarena, svaka kocka ‘oće da se bocka“.  Pomagajte, kažite kad da dođem kod vas u Zbirište“, piše nam naša čitateljka.

Grešio sam
„Grešio sam mnogo,
i sad mi je žao
i što nisam više
i što nisam luđe
jer, samo će gresi,
kada budem pao
biti samo moji
– sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo,
učio da stradam
leteo sam iznad
vaše mere stroge
grešio sam, jesam,
i još ću, bar se nadam
svojom divnnom greškom
da usrećim mnoge

Grešio sam, priznajem,
nisam bio cveće
grešio i za vas
koji niste smeli
pa sad deo moga
greha niko neće
a ne bih ga dao
– ni kad biste hteli. 

A evo i odgovora!

„Dođi draga, večeras, večeras, gori gas, gori gas“. To ti je tajna lozinka koju treba da otpevaš kad dođeš da bismo te prepoznali. Što se nas tiče, znaš da svima pomažemo, pa ćemo i tebi, posebno što si u akutnom, žarećem stanju. Mora da se opustiš, to ti je uslov da bismo počeli da ti tražimo mužište što podseća na bivolište. Kad se opustiš, da bi stekla predbračno iskustvo bez koje ti nema života, mora da omogućiš da se svaka kocka izbocka, i da zaradiš nešto. Što se više izbocka u bolji si polažaj kod udaje. Ove u Zbirište, što se nisu na vreme i kako treba izbockale, žive se jedu, izrode dečišta i posle trče po k…… Zato, za početak, koliko kocke toliko bocke i muži. Pa još, još, još… I, stop! E, tad, ide udaja, a mi ćemo da ti budemo navodadžije, jer dobro poznajemo naš džet koga čine političari mladoženje. Naći ćemo ti jednog, ima ih dao Bog, da se ubutaš preko praga kuće, pa posle da živiš kao gospođa. Ne sekiraj se za kocke i bockanja, samo arno izbockane su se u ovo Zbirište najubavo udale. I, postale najbolje domaćice. Dok ne istreseš sve buve iz gaće  nema da se smiriš, zato hrabro napred i računaj na nas.

ZVRK: Da ne poverujete, javio nam se naš bivši, ali prvi  glavešina sa molbom da mu sastavimo kratak, što kraći patetičan govor da bi se obratio štetnicima na Saborištu, a preko njih i verujućem narodu. Da ne premišljamo, šta i kako, pozvali smo kolegu Boru Zvrka za pomoć, i on nam poslao  kratku glavešinsku pesmu (vidi okvir levo)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar