Kod šapranjonskog đurđevdanskog krsta



LUDI I ZBUNjENI: Treneri mlađih kategorija u loptačkom udruženju Kečište (LU Kečište) oduševljeni su što je na svečanoj 101. sednici Zbirišta Vrana gradska vlada dodala njihovom imenu sinatagmu – „dečjih igara“. Klub se po najnovijoj odluci zove Loptačko udruženje dečjih igara Kečište ili skaraćeno LUDI Kečište, kako bi bilo prepoznatljivo u južnom delu države Strovalije.

– I do sad smo bili zbunjeni, a od sada smo si j…. vek! – kaže se u telegramu podrške.



Inače, vest da zbog promene imena neće moći da tuže klub za neisplaćene plate u minule tri do četiri godine, što po treneru iznosi od 3.000 do 5.000 evra, po glavi, nije uznemirila lokalne trenere.

– Shvatili smo dalekosežne posledice politike kluba na vreme i odrekli se tužbe, mada smo zbog brzine promene imena kluba po malo zatečeni. Ipak, zahvaljujući našoj pronicljivosti da od zaostalih plata možemo da dobijemo samo čvorka odlučili smo se za uvođenje članarina deci, jer 500 po 500 dinara eto ti deset ‘iljadarke. Problem je što ne možemo da kontrolišemo jedni druge, pa sumnjamo da neko nekom ne otkine tain. Članarine su naš dugoročni plan i cilj, od kako smo ih uveli svi smo krenuli ozbiljno da radimo što se vidi po postignutim rezulatatima – navode treneri mlađih kategorija iz LUDI Kečište.



Takođe ističu da način na koji su izbegli tuženje sa klubom, treba danas da posluži mnogima kao putokaz u osvarivanju ličnih, kućnih i profesionalnih ciljeva.

– Sada kada smo odustali od tužbe, doduše ne našom voljom, možemo da se usredsredimo na rukovodstvo Sportskog saveza i Grada, a zarad zaposlenja nas i naše dece. Nešto mora da se da da bi se primilo – kategorični su treneri iz LUDI Kečišta.

ŠUPLjE CEVKE: Građani naselja Kod šapranjonskog đurđevdanskog krsta, jugozapadno od Zbirišta, na brdu Šapranjonski rit, održali su skup na otvorenom na kome su podržali odluku Gradske vlade o poskupljenju vode po kubiku, skoro za ceo dinar, kao i poskupljenje kanalizacionih usluga.

– Voda je danas kapitalna stvar za JKP „Šuplje cevke“ koje drže specijalisti iz Specijalističke partije Strovalije koju mi decenijama podržavamo, kako se ništa ne bi promenilo. Nama je drago ako je voda poskupela da bi se osigurale stabilne plate mnogobrojnih upošljenih i ako će dodatni priliv novca omogućiti nova upošljenja naših kadrova stasalih „Kod krsta“.

Inače, bićemo razočarani ukoliko bi novac ubuduće išao, recimo, na investicije. Nama nije potrebna rekonstrukcija vodovodne mreže na brdu, a ni kanalizacione. Voda jedva dolazi do nas, ali dovoljno. Taman, koliko treba, da se u subotu uveče zaperu penzioneri i deca, a u nedelju oni koji rade u javnim ustanovama,  da imamo da popijemo kad zagorimo od jela i pića i uveče da operemo noge, kad se setimo. Kanilizaciju smo rešili trajno, sproveli smo je u obližnju Šapranjonsku reku i da nije nas, verujte, ništa ne bi teklo, već bi to bila mrtva dolina“, ističe se u pismu podrške specijalistima iz JKP „Šuplje cevke“.

NERANDžA IZ ZABITICE: Javila nam se Nerandža iz Gornje Zabitice, opština Trgotrtomlatnica, koja moli za savet, a u vezi sa svojom udajom. 

„U najboljim sam godinama, imam dva’es , prošla sam sito i rešeto, a još uvek se osećam neprosejano. Tatko moj, vika da mi je vreme za udaju i da je sad red da se skrasim u Pustište. Pustio je reč i svi momci koji su se zatekli u ovu pusteliju, a koji, osim na kozu, onuj rabotu nisu videli, voljni su da sa mnom prave decu i vek vekuju. Doduše, najviše se zapeljuzija jedan iz Donju Zabiticu, od mrsolj ne vidi pred oči i čim priđe do mene ruka mu pođe nadole. Vidim budala, sve se namesti kako treba, ali njegov tatko, bio nekad preduzimač, pa kao da je školovan postavlja samo jedan uslov: „Snaška se mnogo raskrupnila u donji deo, zato bez krvav čaršav u moju kuću neće jede bel hleb“.

Tatko mi vika: „A mori, Nerandžo, što će radimo sad, znam da si u Zbirište čistila pištolji i sabirala meci, nego, pada li ti nešto na pamet, recimo da se ubodeš sa duvansku iglu “? „Stipsa“!, kad viknem kao nedodrgava – „ovaj što treba moj da bude, kad se upali kao mlada veprina, ona naša poludivlja što je u kočinu, slamaricu će probuši, u opruge od madrak ima da se zaglavi“.

Tatko mi vrti s glavu, on je za duvansku iglu, majka mi je za prirodan put – „stisni se ćerko štomogajeći, neka ripa, a ti grebi s nokti, grebi gde stigneš, sve da je poprskano sa njegovu krv“.

Zato vas molim za drugarski i ljudski savet, šta da radim, koju metodu da primenim, jer ako ovog ulču ne prevarim ostadoh baba devojka koju ima i vukovi da jure kad im tekne  jedanput u godinu. Znači, ‘oću da budem domaćica, pomagjte“.

Draga Nerandžo, pamtimo te kad si bila u Zbirište i nikako da zaboravimo tvoju dobru dušu i jako telo spremno na žrtvu. Nemoj sa duvansku iglu da se igraš, možeš da promašiš i tvojega mladoženju da ubodeš na nezgodno mesto, pa da ga usekneš, nemoj ni da se stiskaš, naročito ako je taj tvoj večerao čorbu sa svinjska crevca, može svašta da bude, pa da ti omrzne sve. Najbolje je da si stipsa, samo pazi da nisi falš. Zato, skokni do Zbirište, raspitaj se za bunuševačko ovčje kiselo mleko. Tamo će saznaš gde da nađeš najbolju stipsu od koju tvoj mladoženja ima da okrvavi čaršpav sa pomešanu krv. 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar