8. Socijalna politika i verske zajednice



, , , , ,

Gotovo da ne prođe dan a da u redakciju Vranjskih ne dođe neko da se žali na svoje materijalno stanje, tj. na gradsku vlast po pitanju dodeljivanja socijalne pomoći. Neki kažu da od lokalne samouprave ne dobijaju ništa, a trebalo bi, dok ostali tvrde da su im sredstva odobrena, ali da čekaju na isplatu mesecima, pa i godinama, jer su političarima uvek preči oni koji su im bliži. Da bi se ovaj problem rešio na iole pravedan način, potrebne su socijalne karte, ali ni jedna vlast do sada nije našla za shodno da se prihvati tog posla i da ih sastavi. Kažu da je to skup i obiman posao, što bi moglo da znači da je arbitrarnost u raspodeli bede njima najjednostavnija i najisplativija varijanta. Šta tek reći o sveštenicima koji bi da u sekularnom društvu vera postane državna ideologija. Nešto, dakle, tu mora da se menja.



Zato je pred vama petoro ljudi koji su, valja istaći, prihvatili kandidaturu, odnosno iskazali spremnost da se uhvate u koštac sa problemima. Vi ćete narednih dana putem sms doneti odluku o tome ko je najbolji.

 



DRAGAN PETKOVIĆ
Rođen je 1954. godine u Leskovcu. Završio Gimnaziju u Vranju, a potom diplomirao na Višoj školi za socijalne radnike u Skoplju. U Centru za socijalni rad (CSR) u Vranju zaposlio se 1978. i do danas je u ovoj ustanovi. Prošao sve segmente posla, od starateljstva, preko porodično-pravne do socijalne zaštite. U dva navrata bio zamenik direktora CSR. Pionir je u grupnim terapijama sa maloletnim delinkventima u Vranju koje su započete 1980. godine. Bio jedan od glavnih aktera u pokretanju prvog savetovališta za brak i porodicu u Vranju.

 

LjUBINKA MILOVANOVIĆ
Rođena je 1958. u Vranju, gde je završila srednju mašinsku školu. Bavi se humanitarnim radom 25 godina, a već 10 godina je predsednica udruženja Životna pomoć sa kojim je radila na ekonomsko-socijalnim, psiho-socijalnim i medicinskim projektima.  Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a čitaoci Vranjskih su je odabrali za „ženu godine“ u 2005. Aktuelan je projekat  zahvaljujući kome je otvorena pekara u kojoj je 13 socijalno ugroženih žena dobilo stalno zaposlenje.

 

VESNA CVETKOVIĆ
Rođena je u Čačku 1970. godine. Završila je čačansku Gimnaziju 1986. i Pedagošku akademiju u Užicu 1990. Preko 10 godina radi u civilnom sektoru gde se bavi isključivo decom – raseljenima, izbeglima i Romima. Dugo je radila u MSF Belgija (međunarodna humanitarna organizacija Lekari bez granica). Uz njihovu podršku, što je jedinstveni slučaj u svetu, nastaje NVO NEXUS Vranje, čije su aktivnosti usmerene na rad sa ugroženim grupama stanovništva. Predsednica je UO ove organizacije od 2005. godine.

 

MILENA JOVANOVIĆ
Rođena je 1982. u Vranju. Završila je Gimnaziju „Bora Stanković“ u Vranju, a zatim i Filozofski fakultet (studijska grupa – psihologija) u Nišu. Po završetku studija zaposlila se, i dan danas radi u Centru za Socijalni rad – (skoro pet godina) u Službi za zaštitu dece i omladine – porodično-pravna zaštita omladine i lica do 26 godina.

 

IVANA VUČKOVIĆ
Rođena je 1964. godine. Završila je srednju Pedagošku akademiju, a potom i Učiteljski fakultet u Vranju. U prosveti radi 26 godina. Zaposlena je u Osnovnoj školi „Radoje Domanović“, kao učiteljica. Veronauku je, najpre, nekoliko godina predavala u okviru Eparhije vranjske, a već deset godina radi i kao veroučiteljica u školi.

 

 

VESNA MARINKOVIĆ STANKOVIĆ, NAŠ SEDMI MINISTAR

Ljudima treba vratiti veru

Mnogi smatraju da je dobar sistem obrazovanja osnova za razvoj ekonomski jakog i demokratski uređenog društva, te da upravo u tom segmentu leže uzroci naših problema, i na republičkom i na lokalnom nivou. Prema mišljenju većine čitalaca Vranjskih, koji su poslali sms poruku, neophodne promene, makar na gradskom nivou, mogla bi da donese Vesna Marinković Stanković, kao lokalni ministar obrazovanja. Dobila je nekoliko desetina glasova više od drugoplasirane Sunčice Stojanović i tako dobila priliku da kaže šta misli o stanju o kome se nalazi ovaj grad, odnosno šta valja preduzeti tim povodom.

Generalno gledano, šta je najveći problem Vranja?

– Nedostatak entuzijazma i pozitivne energije. Veliki broj nezaposlenih i sve siromašnije stanovništvo. Strategija razvoja kao da nepostoji. Od rečenice koju su Vranjanci sa ponosom nekad izgovarali – Švajcarska na jugu Srbije – sada se sve češće čuje – Što si južnije, sve je tužnije. Kao da smo se svi povukli, izgubili, zanemeli i potonuli u beznađe. Ljudima treba vratiti veru u bolje sutra. Treba ih pokrenuti, probuditi, a to nije lako, za to je potreban ozbiljan plan i inicijativa u koju će se uključiti najsposobniji.

Šta vam najviše smeta kada je obrazovanje u pitanju?

– Obrazovanje je kapital koji je isto tako korisno steći kao i materijalno dobro. Najjači je onaj ko najviše zna. Tajna uspeha leži u investiranju u obrazovanje. A tu nastaje i najveći problem, jer se u obrazovanje nedovoljno ulaže. Ono nije na prvom mestu već je odavno zapostavljeno. Čini mi se da je sve izmaklo kontroli, a problem u toj oblasti su toliko veliki i kompleksni da je potrebna dobra analiza postojećeg stanja i korenita promena. Nisam skeptik, ali mi najviše smeta upravo to što nikako da shvatimo da je znanje naš najveći kapital.

Šta je uzrok problema?

– Problemi su ogromni jer je naš obrazovni sistem loš. Zapravo, on nema jasnu strategiju i plan. Mladi ljudi su prepušteni sami sebi, od odabira zanimanja, do saznanja da se kada završe fakultet nigde neće zaposliti ako nemaju tatu na položaju. Beznađe, mnogo mladih ljudi sa diplomom na zavodu za zapošljavanje. Previše fakulteta sumnjivog kvaliteta i bez akreditacije, a na državnim i privatnim visokoškolskim ustanovama rade jedni te isti ljudi, pa imate profesore koji su Bogom dani da predaju na po sedam i više univerziteta. Mi imamo fantastične, talentovane, obrazovane, obaveštene i perspektivne mlade ljude. Morali bi da budemo rasadnik talenata i umova u svim oblastima. Toj mladosti treba sistem koji će je oživeti i u nju uložiti sve kapacitete jer je ona naša budućnost i naše lice.

Šta biste prvo uradili kada biste zaista postali ministarka obrazovanja, kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou?

– Prvo bih se dobro upoznala sa svim gorućim problemima, a onda svakako krenula u njihovo rešavanje. To nije nimalo lako i biće potrebne godine da se obrazovanje istakne u prvi plan. Ali treba krenuti. Prioritet je svakako da se stvore bolji uslovi za rad kao i informatičko povezivanje ustanova, stručno usavršavanje i usklađivanje obrazovnih profila sa potrebama tržišta rada.

Zašto većina darovitih ljudi želi da ode iz Vranja? Kako privoleti mlade i sposobne da ostanu?

– Mladi, obrazovani i talentovani ljudi odlaze iz Vranja jer im nije pružena nikakva šansa. Mnogi od njih su na zavodu za zapošljavanje, a primaju se na posao ne na osnovu kvaliteta već rodbinskih i političkih veza. To mora prestati. Mladima treba pružiti šansu, a najboljima dati odmah priliku da svoje umeće, mladost i entuzijazam pokažu na delu.

Zbog čega ljudi od struke i iskustva beže od javnog angažmana?

– Ne beže, već ih niko nije javno angažovao. Čvrsto sam ubeđena da je to tako.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar