Od Turaka pazareno, od države abeno



Parlament u zasedanju: Neradovčani pokazuju jednu od tapija, Sve je ovo naše: Srba Stanimirović

Lokalna Skupština je, pozivajući se na Zakon o vraćanju utrina i pašnjaka, dala nekada oduzete parcele na upravljanje meštanima Tibužda, ali Neradovčanima neće



 



Parlament u zasedanju: Neradovčani pokazuju jednu od tapijaDolazak proleća, sem Sunca i lepog vremena pružio je mogućnost meštanima sela Neradovac da ponovo aktiviraju „ seoski parlament“ , nezvaničan ali legitiman skup otvoren i dostupan svakome. Kvorum je ovde nebitan, svako tu predsedava, a zaseda se za stolom, ispred nasumično odabrane prodavnice koja često zna da bude baš preko puta (sada već bivšeg) Doma kulture. Mandat ovde traje do isteka dana, saziv „parlamenta“ se često rotira, ali je dnevni red strogo utvrđen.

GDE JE RAZLIKA

– Pitam ja, zašto se vrši selektvni pristup? Zakon nije donešen kako bi se zemljište vratilo samo Tibuždu ili tamo nekom selu, već svim mesnim zajednicama – uvodna je priča Srbe STANIMIROVIĆA, meštanina sela i bivšeg odbornika Skupštine grada koja se mogla čuti minulog vikenda.

Meštani sela Neradovac, udaljenog na oko pet kilometara jugozapadno od grada, sa potpisima 800 punoletnih birača zahtevaju povraćaj seoske utrine, od 70,93 hektara, od lokalne samouprave kako bi putem poljoprivrede podigli ovo selo „na noge“. Država je donošenjem Zakona o vraćanju utrina i pašnjaka selima na korišćenje (Sl. glasnik RS, br. 16/92) ponudila poljoprivrednicima koji se bave stočarstvom, kao i članovima udruženja građana, čiji je cilj unapređenje stočarstva, da se uključe u postupak upravljanja predmetnim zemljištem. Tu se pre svega misli na parcele koje su nakon oslobođenja 1945. proglašene društvenom svojinom.

Meštani se ovde sa setom sećaju dana kada je svako domaćinstvo u svom posedu imalo ovce i kada se od toga živelo.

– Bilo je ovde preko 1.000 ovaca. Sve krenu na ispašu, tamo gde je „ Poljoprodukt“ sadio vinograde, zatim ih spustimo kod Morave da odmore, pa onda ponovo na ispašu, a sada je sve to samo trnje i korov – priseća se Živko STAMENKOVIĆ, nevešto se sklanjajući od foto aparata.

Sve je ovo naše: Srba Stanimirović– Sprovođenje Zakona dato je organu lokalne samouprave, u ovom slučaju Skupštini. Ona je pozivajući se na taj zakon vratila zemljište selu Tibužde, a Neradovcu neće. Po čemu se mi to razlikujemo, zašto zakon ne važi za nas – pita se Stanimirović i naglašava kako selo polaže pravo na to zemljište i kao legalan vlasnik, jer je svojevremeno otkupljeno od jednog Turčina.

– Posedujemo original Tapiju iz 1887. godine u kojoj piše da je „ Ajdar bašina“ , sadašnja „ Širina“, prema granicama i merama koje ne zadiru ni u čije zemljište kupljena za tadašnjih 300 dinara – kaže on. 

– Ja sam pokrenuo ovo pitanje još na prvoj sednici Skupštine 2008. godine kada je jedna utrina vraćena Tibuždu i tada je predsednik Skupštine, Slobodan STAMENKOVIĆ, sa onim zamenikom iz SPS, obećao da će se to naći na dnevnom redu naredne sednice, ali nikada više nije bilo ni reči o tome – navodi Stanimirović i dodaje kako mu je original tapije mnogo puta tražen na uvid i da mu je čak nuđeno da se ona nađe u muzeju.

– Gde god pokrenem ovo pitanje i pozovem se na pravo vlasništva, traže mi original tapije. Pa nisam lud da jedini dokaz o vlasništvu takoreći bacam u vatru. Kome treba kopiram, pa neka se slika posle ako hoće – decidan je ovaj nekadašnji odbornik SRS.

DO STRAZBURA

Za stolom se mogu čuti razne teze. Najžustriji odgovor dobila je ona po kojoj se to zemljište čuva za novu lokaciju gradskog groblja, kažu okupljeni da se o tome priča u skupštinskim sedištima.

– Priča se da nema više gde da sahranjuju pa hoće ovde, ako tako bude i ovo malo ljudi što ima otićiće odavde. – jada se Tasić. Ipak, planovi postoje,  a i dalji koraci su jasni ako se Stanimirović pita.

– Mnogi su mislili da će zbog otezanja pitanja imovinskog odnosa zemlja koju su zaposeli pripasti njima, čak su i vikendice gradili, ali su se prevarili. Mi planiramo da svo to zemljište ukrupnimo i oformimo zadrugu. Ovakvo stanje ne donosi koristi niti gradu niti nama i nešto se mora preduzeti. Ako samouprava ne reaguje, žaliću se Agenciji za restituciju, a ne plašim se da teram do Strazbura – kaže on.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar