U svetu imamo više naučnika nego sportista



Samo u mojoj generaciji, na Fizičkom fakultetu u Beogradu, diplomiralo je desetak studenata a skoro svi oni su sada profesori na univerzitetima u Americi i Evropi. Najviše naših ljudi ima tamo gde ima najviše otvorenih mesta, a to su grane povezane sa industrijom i medicinom



 



Ovogodišnji dobitnik nagrade Fonda “Marko V. Jarić”, koja se dodeljuje našem najboljem fizičaru u zemlji i inostranstvu je Vranjanac – prof. dr Dejan Stojković. 

On je diplomirao na  Fakultetu za fiziku u Beogradu 1994, kao prvi u generaciji, 1997. magistrirao je u Grupi za elementarne čestice i gravitaciju Instituta za fiziku u Zemunu, da bi 2001. doktorirao na Odeljenju za fiziku Case Western Reserve univerziteta u Klivlendu, SAD. Sada je profesor fizike na američkom Državnom univerzitetu Njujorka u Bafalu.

O značaju priznanja Fonda “Marko V. Jarić” govori i činjenica da je ono poznato kao „srpska Nobelova nagrada“. Profesor Stojković, pak, za “Vranjske” kaže da naučnicima nagrade sigurno nisu najvažnija stvar u životu, ali da im one daju dodatnu motivaciju da nastave sa radom na najbolji mogući način da bi opravdali ukazano poverenje. U razgovoru u koji smo napravili pre čina dodele u Beogradu, on objašnjava kojim oblastima nauke se bavi, kakvi su uslovi rada u Americi, kako se kotiraju naši naučnici u svetu i da li pomišlja na povratak u Srbiju i Vranje.

SPECIJALNOST: Moja oblast istraživanja je kosmologija, a ona se bavi nastankom, evolucijom i budućnošću svemira u kome živimo i objektima i pojavama u njemu. Uža specijanost su mi crne rupe, teorije sa više-dimenzionalnim prostorima i nedavno formulisani problemi tamne materije i tamne energije. Moja oblast se vrlo ceni jer je izuzetno teška, ali nije profitabilna, pa ima vrlo malo otvorenih pozicija. Na većini univerziteta, samo jedan ili najviše dva studenta u generaciji mogu da dobiju doktorat u ovoj oblasti fizike jer su zahtevi rigorozni, a kasnije, posle doktorata, konkurencija je još žešća. Statistika kaže da jedan od 10 doktora dobije postdoktorski status, a jedan od 10 postdoktora dobije profesuru. Ostali menjaju oblast fizike, idu tamo gde je lakše i gde ima više otvorenih mesta.

TAMNA MATERIJA
Za tamnu materiju znamo da je prisutna zbog njenog gravitacionog uticaja na kretanje zvezda i klastera galaksija kroz svemir, ali se jednostavno ne vidi u astronomskim posmatranjima. Ni jedna čestica iz našeg kataloga poznatih ne može da objasni tamnu materiju, što znači da moramo otkriti neku novu do sada nepoznatu česticu. Trenutno postoji desetak aktivnih eksperimenata u svetu čiji je jedini cilj pronaći tu novu česticu tamne materije, međutim, oni nisu do sada dali pouzdan rezultat. Akcelerator LHC na CERNU, o kome se intenzivno piše u našoj i svetskoj štampi, definitivno ima kapacitet za nova otkrića, ali što se tiče tamne materije, za sada nema pozitivnih signala ni sa te strane.

SRPSKI NAUČNICI U SVETU: Bez preterivanja, oni su vrlo visoko. Naših naučnika na vrhunskim inistitucijama u svetu ima više nego naših sportista u stranim klubovima, ali se njima pridaje vrlo mala medijska pažnja pa nisu poznati široj javnosti u Srbiji. Samo u mojoj generaciji, na Fizičkom fakultetu u Beogradu,  diplomiralo je desetak studenata, a skoro svi oni su sada profesori na univerzitetima u Americi i Evropi. Najviše naših ljudi ima tamo gde ima najviše otvorenih mesta, a to su grane povezane sa industrijom i medicinom. Na primer, fizika novih materijala, superprovodnika, bio-fizika, hemija, bio-medicina… Tu je dosta lakše naći posao i potražnja za takvim stručnjacima je velika. Iz moje generacije sa PMF-a u Beogradu  mogu da navedem Čedomira Petrovića, Emila Božina, Branislava Nikolića, Aleksandru Kelić i Maju Krčmar koji su sada profesori na institucijama u Americi i Evropi. 

VRANjANCI: Postoji nekoliko Vranjanaca koji se uspešno bave naukom u svetu. U Americi to su, recimo, Jelena Stajić i Dimitrije Stepanenko koji su doktorirali fiziku, i Branislav Stojković koji upravo sada brani doktorat iz kompjuterskih nauka i informatike. Sigurno sam propustio da navedem mnoga imena, za šta se izvinjavam.

NAUKA KOD NAS: Naučni radnici u Srbiji su sigurno u gorem položaju nego oni u inostranstvu. U pitanju je obim novčanih sredstava koja se izdvaja za nauku, smanjena cirkulacija ljudi, ali i sam odnos društva prema nauci. Što se tiče finansija, pozitivan pomak se već primećuje, ali to ni izdaleka nije dovoljno da stavi naše naučnike u isti položaj sa onima u inostranstvu. Cirkulacija ljudi i ideja je takođe veliki problem, ali je lakše rešiv. Uspostavljanje boljih veza sa našim ljudima u inostranstvu, organizovanje radnih poseta, predavanja, kolokvijuma, seminara, ne košta mnogo, a korist bi bila višestruka. Ali, što se tiče odnosa našeg društva prema nauci, tu su potrebne korenite i sistematske promene. Više puta sam govorio da će svako naše dete brzo nabrojati po pet naših estradnih umetnika i sportista, a neće znati ime niti jednog našeg naučnika, mada bih voleo da me neko ubedi u suprotno. Dok se to ne promeni, malo je verovatno da će se pametni klinci odlučivati da krenu putem nauke.  Mediji bi tu mogli i morali da odigraju značajniju ulogu.

TAMNA ENERGIJA
Prema standardnoj kosmologiji, naš univerzum je nastao u Big Bang-u, ogromnoj eksploziji pre 14 milijardi godina.  Od tada svemir se širi, mada je ispunjen materijom koja svojom privlačnom gravitacijom nastoji da uspori tu ekspanziju.
Ta slika je drastično promenjena pre desetak godina kada je sasvim neočekivano utvrđeno da se ekspanzija u stvari ubrzava. Tamna energija je misteriozna supstanca koja uzrokuje ubrzano širenje svemira. Problem je u tome što svi poznati oblici materije imaju privlačnu gravitaciju, a nama treba odbojna gravitacija koja bi ubrzala ekspanziju. Taj novi vid energije je dobio ime “tamna energija”, ali nismo ni blizu razumevanju izvora i osobina ovog novog vida energije.

POREDjENjE: U Amerci naučnik ima sva potrebna sredstva – opremu, laboratorije i ljudstvo. Ima stalni kontakt sa Nobelovcima, liderima i samim osnivačima raznih naučnih disciplina,  sa kojima razmenjuje ideje i iskustva. I na kraju, realni društveni položaj i ugled univerzitetskog profesora u Americi je na samom vrhu, i daleko je ispred sportista i estradnih umetnika. A, to se primećuje na svakom koraku.

KAKO USPETI U SVETU: Potrebni su talenat, znanje i jaka osnova pre svega, ali to nije dovoljno. Pošto su sistemi znatno drugačiji od onih kod nas, potrebna je izuzetna sposobnost prilagođavanja u hodu, jer se sve brzo menja. Ako čovek provede par meseci van oblasti, vrlo teško se vraća u sam vrh. Potrebno je požrtvovanje, jer ponekad sporedni interes mora da se žrtvuje zbog višeg cilja. I  na kraju – sreća. Ima puno ljudi sa svim navedenim kvalitetima koji jednostavno nisu uspeli. 

NOSTALGIJA: Muči me ponekad. Nedostaje mi neobavezna šetnja gradom, kad na svakih par koraka vidim poznatog čoveka, pa možemo da promenimo mišljenja ili komplimente, ispričamo po koju šalu i slično. U Americi je sve zvaničinije i hladnije. Nedostaje mi i srpska hrana. Konkretno, domaće pite kakve mese moja majka i sestra, ćevapi, ajvar, samsa… Ima malo naših restorana u Americi, a čak i oni koji postoje nemaju autentičnu hranu. 

POVRATAK: Verovatno jednog dana, ali ne sada. Promene koje se dešavaju kod nas nikada nisu postepene, nego su drastične, i to ne uvek u pozitivnom smeru. Za jedan normalan naučni rad potrebni su pristojni i stabilni uslovi, i to na duži vremenski perod.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar