Vanredno stanje u Koćuri



Da je sneg, a posebno mraz, izazvao dramatične promene u osećanjima brojnih žitelja juga Srbije, govori njihovo javljanje sa namerom da im se glas daleko čuje. Sve sa ciljem da se nekako prebrodi nastala situacija u miru, bez struje, sa minimalnim žrtvama od smrzavanja i gladi, posebno u Beogradu gde se kriza oseća najviše i gde ima i najviše beskućnika.

NADA MACURA – Naš mladi sugrađanin, poznatiji kao Mitke, među prvima se javno oglasio kulturno birajući reči: „Uz dužno poštovanje prema svim mojim prijateljima Beograđanima, izuzetno mi je drago i srce mi se namesti od zadovoljstva kad prestonicu zatrpa sneg od celih 25 cm i temperatura siđe u “debeli“ minus. Prosto je zadovoljstvo slušati na vestima tu kuknjavu, to “vanredno stanje“, to objašnjenje “ledenih dana“ i “sibirske zime“, zatim zakrčenje saobraćaja, prebrojavanje minuta koliko treba da se pređu Gazela i Brankov most, zatim čuvena Nada Macura koja se javlja da objasni da Hitna pomoć i pored tolikog snega uvek stigne na vreme, kao i izveštaj ekipa Beograd puta da putari danonoćno čiste, i to sa većim brojem vozila nego što ih ima u pola Srbije, zatim izveštaje Beogradskih elektrana da se danonoćno greje, i da su stanovi topli 24 sata, zatim prognoze nekih “stručnjaka“ kako će svaka naredna zima biti sve hladnija, i to verovatno samo na području prestonice, jer ostatak Srbije je nebitan. I tako u krug, i tako na svim vestima i dnevnicima. Drž’te se Beograđani, svi smo uz vas“!, završava sa rečima podrške naš Mitke.



TONČA IZ KOĆURU: „Da ne ostane kus“, kako kažu Vranjanci, javio se i Tonča iz Koćure i tražio kuma Spiru u Vranju koji je u vlasti, ali pošto se stalno čuje: „mobilni korisnik nije dostupan“, a on misli da ga kum ne jebava i isključuje mu signal, tražio je i dobio Društvo za zaštitu pasa lutalica u Donjem Trebešinju i naredio im da se slučajno ne zajebavaju, već sve što kaže da prenesu glavešinama u Beograd, u Ministarstvo za unapređenje životne sredine i brige o planinskom selu.

„Mi smo Koćurani iz selo Koćura, put ga nema, pokri ga sneg, pust ostao, na neka mesta i po pet-šest metra u visinu, i kuče može da se udavi ako podigne nogu gde ne treba. Evo, već više od mesec dana  niko ne zna za nas, al’ nema veze i mi ne znamo ništa, a posebno kome će Sveti Ranđel da izvadi dušu, puno ima kandidati, kao za izbori u Vranje. Ponosimo se sa državu jer zašto bi ona vodila račun od ljudi koji gledaju prvi program na Televiziju Srbije i ništa ne razumu. Obavezno da kažete da se država, barem malo, ponosi nama, jer mi smo sami proglasili vanredno stanje, da ne sekiramo glavešine uveli i  privremene mere. Da nam oprosti Bog, ove lokalne iz Vranje ne spominjite jer ih ne onodimo ni jedan posto, bolje da ne dolaze jer odmah pitaju imamo li jaganjci, prasci, kokoške i jajca, koje bi, tobož, kupili. Mere koje smo doneli su spasnosne jer znamo kako se preživljava kad je nebitnica; sneg ili kad Bugari napadnu, kao one 1941. godine. Naređenje je da se sva rakija ispečena od šljiva džanarika, divljih krušaka i jabuka, donese u zgradu osnovne škole i deli ravnopravno svima u toku dana i noći. Tu imamo kube koje ložimo sa državna drva koja sečemo pored reke, ali ima onih koji podjebuju i ne donose svu rakiju, već ispičuture, kriju u balonima i zakopavaju je u podrumima. Svesni smo da samo pijani možemo da sprovedemo sve odluke našeg vanrednog stanja i na kraju, ako Bog da, preživimo. Mi smo mnogo srećni kada je stalno -20 jer stalno smo pijani, pa ličimo na Rusi, a mnogo volimo da ličimo na Rusi, ne znam zašto, tako smo učili od tatkovci i dede, koji nisu bili ništa manje pijanice od nas. Ne brinite za našu decu, ima ih toliko malo da i kad idu u školu čini se da je škola prazna. Dok imamo zalihe krompira ima da ga jedu sa sve ljuspe jer su one pune vitamina, tako ih uče u školu ovi moderni učitelji. Decu smo uključili, za svaki slučaj, u konzumiranje rakije, ali umereno, 200 do 400 grama dnevno, zavisi od uzrast, koju podnose sa merak.



CRVLjIVA ŠLjIVA: Još jednom pozdravljamo državu koja nas se ne seća i drago nam je jer kad neko ne zna za vas, a desi se da jednog dana čuje, onda vam poraste cena i dobijete na važnost pa posle u pizdu materinu neka ide sve. Važno je da nam je država zdrava, živa i kreditno sposobna, a narod neka brine o sebi i neka ne kuka jer da je dobro kukanje ne bi ga bilo počesto na groblje. Pozdravite sve koji vode državu, ovi u Vranje ne treba, ne jebavamo ih ni za crljivu šljivu pa ko ostane od nas u život javiće se tamo negde oko Veligden, kad ćemo da proslavimo buduće žive i mrtve uz jagnje pečeno i pivo koje ćemo da kupimo na Svetog Iliju i na ramenima gajbe da donesemo, vezane debelim konopcima koje smo spremili da obesimo vuci kad ih pobijemo, jer se bez prekid vrte oko kuća, a pošto nema stoke nas će da pojedu, ako padnemo pijani u sneg i zadrememo, mamu li im njihovu nenajedenu“.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar