,
,
Ako mislite da će ovo sa železarom izaći na dobro, grdno se varate. Sad mogu svi da krenu da traže da ih država kupi. I „Jumko“, i firme u Leskovcu, Gadžinom Hanu i druge. I šta onda? Komunizam je ponovo uspostavljen – smatra ekonomista Miodrag Zec
Da li je za „Simpo“ i još neka nacionalno važna preduzeća moguć scenario viđen u Smederevu, pitanje je koje se neminovno nameće nakon što je Vlada Srbije za jedan dolar preuzela vlasništvo nad smederevskom železarom iz koje se američki “Us Steel“ povukao, kažu, zbog velikih gubitaka. Železara je svakako značajnije preduzeće za državu u smislu nacionalne koristi od „Simpa“, ako ni zbog čega drugog a ono zbog petoprocentnog učešća u privrednom i četrnaestoprocentnog u izvoznom učinku zemlje, te 5,5 hiljada zaposlenih što je trećina ukupne radne snage koju angažuje taj grad.
Iako je „Simpo“ daleko od ovakve statistike i nema takav značaj za srpski makroekonomski plan, njegov bi finansijski kolaps, bez precenjivanja, bio bi prava socijalna bomba za jug Srbije. Stoga, ljudski je posle Smedereva zapitati se ima li država nekakav „plan za brzu intervenciju“ ukoliko bi sutra neko iz „Simpa“ izašao pred novinare i kazao da je stvar dogorela do nokata i da spasa nema.
NAMEŠTAJ NIJE ČELIK
Milan NIKOLIĆ, predsednik Upravnog odbora „Simpa“, osvrćući se na slučaj železare, smatra ispravnim državni potez da priskoči u pomoć toj firmi kako Smederevci ne bi otišli pod stečaj, ali i dodao da se položaj te firme nikako ne bi mogao porediti sa situacijom u kojoj se nalazi „Simpo“.
– Država nikada nije bila dobar privrednik, pa ne bi bila ni za „Simpo“, kao što neće biti ni za železaru ako to potraje. Jeste da je krizno vreme i da je plasman nameštaja pao za 30-40 procenata u zemlji i okruženju, ali mi imamo tržište, a Smederevo ima problem da plasira čelik – objašnjava Nikolić.
On naglašava da ove godine „Simpo“ u najavi ima dobre izvozne rezultate koji će omogućiti stabilnije poslovanje, zbog čega neće biti razloga za intervenciju države poput one u Smederevu.
Ipak, neke stvari su nedvojbene. Eksperti najavljuju teške godine za srpsku privredu i ekonomiju. Finansijski pokazatelji i okolnosti pod kojima posluje „Simpo“ poslednjih godina pokazuju da je ekonomska politika menadžmenta, uz blagonaklono klimanje glavom političkog establišmenta države, odvela kompaniju u velike dubioze. Poreska je uprava početkom godine obelodanila da „Simpo“ sa pedeset miliona evra zauzima sedmo mesto u Srbiji po visini neizmirenih obaveza po osnovu javnih prihoda. Ako bi se sa tog spiska izbacile firme u stečaju ili restrukturiranju, onda je „Simpo“ prvi na listi dužnika.
Otežavajuće okolnosti su da preduzeće godinama bezuspešno traži strateškog partnera, da ima ogromna dugovanja prema raznim poveriocima, da je cena jedne simpove akcije sada na svega 250 dinara. Ukoliko se ovo zna, jasno je da ništa nije sigurno u pogledu budućnosti simpovaca. Pa, da li bi država u tom slučaju trebala da se nađe „Simpu“?
Ekonomski analitičar Miodrag ZEC smatra da bi bilo teško primeniti smederevski scenario na slučaju Vranja iz razloga što je „reč o totalno drugačijoj pravnoj formi“ kada je reč o vlasništvu, jer je „Simpo“ akcionarsko društvo gde većinsko vlasništvo imaju mali akcionari, dok je železara d.o.o. dosad u vlasništvu Amerikanaca.
– Ovde u Srbiji ako nešto valja, to je privatno. Ako mislite da će ovo sa železarom i državom izaći na dobro, grdno se varate. „Simpu“ je, uzgred, država već izlazila u susret nizom ustupaka. Sad mogu svi da krenu da traže da ih država kupi. I „Jumko“ Vranje, i Leskovac, Gadžin Han i drugi. I šta? Komunizam je ponovo uspostavljen?! – ne odobrava Zec ovakav potez države.
Ekonomski analitičar Miroslav PROKOPIJEVIĆ kaže da je uraditi sa „Simpom“ što i sa železarom u Smederevu „očito moguće, ali da je to jako loše rešenje“.
– Ovim potezom u Smederevu, prethodno u Boru, kao i nacionalizacijom PKB-a i još nekim sličnim rešenjima, država sve više klizi ka tome da se vrati na ono što je radila u prošlosti. Sećamo se da se to u doba socijalizma loše završilo, jer država nije ni dobar investitor, ni dobar preduzetnik – upozorava Prokopijević.
NEMOGUĆA MISIJA
Alternativa tome je, dodaje ovaj ekonomista, da se resursi koje „Simpo“ poseduje na aukciji prodaju kako bi se izvukla najveća cena i kako bi došli u ruke onih koji te resurse najviše vrednuju.
– Ti bi se resursi na taj način oslobodili i za alternativnu upotrebu. Takvo rešenje nema ozbiljnu alternativu. Sve ostalo je demagoško krpljenje rupa uoči izbora. Čim oni prođu, takva će preduzeća biti puštena niz vodu. Zato ne verujem u takvo rešenje ni za „Simpo“, ni za bilo koje drugo srpsko preduzeće – poručuje Prokopijević.
Iskusni lokalni privrednik kao što je Velin ILIĆ, direktor najuspešnijeg vranjskog preduzeća „Alfa Plam“, smatra da država kupovinom poput one u Smederevu „ne rešava ništa bitno“.
– Mislim da to ne bi dalo rezultate ni u „Simpu“, ako bi slučajno do toga došlo. Država realno ne može da nađe kupce, da servisira dugove, da ozbiljno investira, niti može da poznaje probleme koji muče određenu firmu kao što to poznaje menadžment. Državi bi bilo pametnije da se ne bavi lečenjem posledica, već da počne da rešava uzroke koji dovode do privrednih teškoća. Da recimo smanji namete i zahvatanja iz privrede. To bi svima u privredi dobro došlo – uveren je Ilić.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.