,
Apelacioni sud potvrdio presude Osnovnog suda u Vranju po kojima je Miroljub Stanković, bivši direktor ZC, 2006. godine doneo odluku kojom se protivno Zakonu o radu lekarima specijalistima ukida isplata naknade za rad nedeljom – Lekari već imaju izvršne presude na ukupno pet miliona dinara
Apelacioni sud u Nišu pravnosnažno je presudio po tužbama dvadesetak lekara-specijalista sa četiri odeljenja Opšte bolnice koji su tužili matični Zdravstveni centar Vranje zbog neisplaćenog prekovremenog rada za vreme mandata bivšeg direktora ZC Vranje i kadra DSS Miroljuba STANKOVIĆA. Pravosnažne presude, a potom i izvršna rešenja dobili su zasad lekari sa Rendgena, ORL, Hirurgije i Očnog odeljenja koji su sa pripadajućim kamatama naplatili ili treba da naplate oko pet miliona dinara sa računa ZC. Imajući u vidu da još traju postupci lekara sa većine ostalih odeljenja bolnice, jasno je da će ovaj iznos na kraju biti mnogo veći. Posebno ako se zna da sudovi sada praktično imaju model po kome presuđuju jer su slučajevi svih lekara identični.
Iz presuda Osnovnog suda u Vranju potvrđenih „u apelaciji“ vidi se da razlog zbog koga ZC sada plaća penale lekarima leži u protivzakonitoj odluci koju je 2006. godine doneo tadašnji direktor Miroljub Stanković. Odluka kojom je povređen Zakon o radu na štetu zaposlenih lekara sadržala je odredbu kojom se ukida isplata uvećane zarade po osnovu prekovremenog rada (odnosi se na rad nedeljom i praznikom). Većina lekara-specijalista, pozivajući se na član 108 Zakona o radu (vidi okvir), tužila je ZC tražeći da im se plati prekovremeni rad za sporni period.
NE PITAJTE MICETA
U borbu za ostvarenje prava iz radnih odnosa uključio se još u vreme donošenja sporne odluke Sindikat lekara i farmaceuta. Transfuziolog Dušan JOVANOVIĆ, u to vreme sindikalni vođa, potvrđuje da se radilo o zakidanju na prekovremenom radu.
– Menadžment koji je predvodio Miroljub Stanković, a čiji je zamenik tada bio sadašnji direktor Uroš TRAJKOVIĆ, nekakvom vrstom dekreta obustavilo je plaćanje rada nedeljom. Umesto toga ponudili su lekarima slobodne dane. Ispostavlja se sada, posle višegodišnjih sudskih procesa, da smo mi ipak bili u pravu kada smo im kao sindikat ukazivali da je povređen zakon na štetu lekara – kaže Jovanović.
Ovaj sindikat je u to vreme u ime većine lekara, članova sindikata, angažovao advokata Zorana SAVIĆA preko koga su podnete tužbe Osnovnom sudu. Savić, posle uspešno okončanih postupaka za lekare sa tri odeljenja, napominje da prema Zakonu o radu svaki zaposleni ima pravo na isplatu redovnog i prekovremenog rada gde spada i rad nedeljom, rad u vreme državnih praznika i noćni rad.
– To su neotuđiva prava radnika i svaki postupak poslodavca kojim se ta prava ograničavaju je nezakonit. To smo i dokazali na sudu – kaže Savić.
Miroljub Stanković, koga je sadašnji direktor ZC Uroš Trajković u međuvremenu unapredio u načelnika Hirurgije, čini se ni danas ne pravi razliku između moralnog, ekonomskog i pravnog aspekta vlastite odluke, iako je Apelacioni sud praktično potvrdio da je on kao prethodni direktor ZC prekršio zakon.
– To je pitanje za pravnu službu, što pitate mene – kazao je najpre Stanković pokušavajući da opravda spornu odluku.
Kada mu je skrenuta pažnja da su donete pravosnažne presude u kojima stoji da je sud ustanovio da je takva odluka nezakonita, Stanković će pomalo ljutito:
– Ne mogu ja da ulazim u to, nisam pravni stručnjak. Znam samo da para nije bilo. Ni za platu, ni za lekove, čak ni za ishranu. Pretila je blokada računa ZC, obrazlaže Stanković i dodaje:
– Da bi lekari dobili nešto više od plate, prvo moraju da zarade tu platu. Neki su želeli da naplate dežurstvo sa 150 radnih sati mesečno, a treba da imaju 180.
Na pitanje da ipak objasni novinaru koji je bio pravni osnov za ovakvu odluku, Stanković odgovara:
– Pravni osnov je da prvo treba da zaradite osnovnu platu, a onda ono preko plate. Pogledajte Zakon o zdravstvenoj zaštiti gde to piše. Tvrdim da je ono što sam uradio bilo zakonito i legitimno, moja je savest čista. Može u zakonu da piše šta hoće, ali kada vi nemate novca, kako da nešto platite – zaključuje Stanković.
PRAVNI OSNOV ZA NAPLATU
Član 108 Zakona o radu predviđa da svaki zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu i to: za rad na dan praznika koji je neradni dan najmanje 110 odsto od osnovice; za rad noću i rad u smenama, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade najmanje 26 odsto od osnovice; za prekovremeni rad najmanje 26 odsto od osnovice; po osnovu vremena provedenog na radu za svaku godinu rada ostvarenu u radnom odnosu 0,5 odsto od osnovice.
Advokat Savić, pak, kaže da su sudske odluke za navedena tri odeljenja pravosnažne i da je po njima u toku postupak prinudne naplate. To, osim što potvrđuje da Stanković nije bio u pravu, znači i da Narodna banka Srbije po odlukama suda trenutno sprovodi tzv. obustave, odnosno skida novac sa računa ZC i transferiše ga na račune lekara koji su dobili na sudu. To znači da ZC trpi štetu, a Trajković, koji je nasledio Stankovića po funkciji nije ga ni pozvao na odgovornost. Čak ga je unapredio. A na pitanja koja su iz upućena u vezi ove problematike Uroš Trajković iz nepoznatih razloga nije odgovorio do zaključenja ovog broja „Vranjskih“, iako je bilo obećanja portparolke Bebe Kanački da će odgovori stići.
Šta je prethodilo ovakvom epilogu? Posle tužbi lekara, pravni zastupnici ZC su na sudu osporili tužbene zahteve navodeći da se rad i angažovanje lekara-specijalista sprovodilo shodno odluci direktora ZC o uvođenju dežurstava prema članu 77 Zakona o zdravstvenoj zaštiti („radnik ima pravo na uvećanu zaradu za dežurstvo i prekovremeni rad“) i članu 108 Zakona o radu. Iz ZC su tvrdili da je sve do aprila 2006. godine svima isplaćivano ono što im pripada prema zakonu, da bi u aprilu te godine došlo do finansijskog kolapsa zbog koga je direktor ZC Stanković doneo odluku da se ukine nešto što se zove „nedeljno dežurstvo“, a da se noćno isplaćuje u skladu sa zakonom.
– ZC je pokušao da dovede u zabludu sud – napominje advokat Savić – tako što su njegovi pravni zastupnici predstavili kako je zapravo reč o nekakvoj preraspodeli radnog vremena na godišnjem nivou. Ali sud, uz dokaze koje smo ponudili, to nije uvažio. Ta preraspodela postoji samo u preduzećima koja se bave sezonskim poslovima i neprimenjiva je u konkretnom slučaju.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.