Ooo, novinare, pa ajde, neka ti je srećna Nova godina i Božić, zdravlje neka je, sve ostalo kod Kinezi imaš. Evo, ovo mi je poslao čovek političar, intelektualac, sve ti je u par reči rečeno – u Novoj godini, želim ti sibirsko zdravlje, jevrejsko bogatstvo, francusku ljubav i cigansku sekiraciju“!
Ovaj pa drugar mi, opštinar, održao mi čitav govor – „ u krizi moramo štedeti na svemu, pa i na računu za telefon, te koristim ovaj sms da ti poželim srećnu Novu godinu, Božić, rođendan, slavu i Uskrs; lep provod za 1. maj; da se dobro odmoriš i lepo pocrniš na letnjem suncu; i u slučaju da se kriza oduži, želim ti srećnu i Novu 2013“!
E, ovo za Božić, odma se vidi da su pošiljaoci umetnici, ljudi od ukusa – „domaćine meni mio, srećan Božić tebi bio. Bog vam dao sreću, zdravlje, da nam živi pravoslavlje. Nek krst časni kolo vodi, mir božji, Hristos se rodi“!
A ja, običan čovek, nišči duhom, što da ti poželim? Seti se! Elem, da ti ide drvokurica!
A da vidiš pa na mene kako mi počna novo leto. Sve ja odradim kako gospod zapoveda. Probudismo se sabajle, žena mi počna da me pipka, da me poska, a sve nadole joj ruka ide, da vidi da li je propojalo petliče. E pa, reko, ženo, nemoj i ti da azdisuješ, ne li sinoć pravismo jaribaš? Pa nisam ja seks-mašina! Ona se umusi, vidim, već počinje da razmišlja kako da mi se osveti.
-I ništaa… Sve po red, kafa sabajle, ratluk, rakija… Izvedem tako adet, aj će idem po drva, u šupu. I onako u trenerku, a bez gaće, natovarim drva jedan ovolik kup, da se ne vraćam otoprv, i ponesem nakud kuću. Kad, na sred avliju, fik! Spadna mi trenerka do kolena, ja ostana gologuz!
-Što da radim takav, komšije gledaju, frljim drva, pa se, da prostiš, naguzim, da dignem onu trenerku. Žena samo izmota mobilni telefon, i kaže, poglej začas ovu sliku.
-E to je, kaže, tvoja gola guzica! Kad ti je spala trenerka, i kad si se sagnao da je digneš, ja klik! lepo uslikam dražestan prizor, poglej ovo čudo, kao četnički kazan! Pa će vi’š ti na koga okrećaš levi kuk sabajle, kad petliče najubavo poje! Kosa mi se naježi, i dupe, aman, reko, ženo, molim ti se, evo će idem sad odma da kupim vijagru ili cijalis, i taj trošak će podnesem, samo nemoj ovu sliku da pokažeš na nekoga šupak-efendiju! I, božemeprosti, nikako nemoj da stigne u vranjsku eparhiju!
-A vidiš li ga onoga kolegu ti, novinara, što dajma stoji u šank, još malko pa će sraste s njega, hirurški ima da ih odvajaju. E, taj. Ma znaš ga kao sebe, isti ste. Na njega pa što mu se desilo za Božić, onomad mi priča, da se krstiš i čudiš.
-Badnje veče, priča mi taj novinar, postavismo sofru. Mačor mi, Trifun Tigrić, vrti se tu i oblizuje se, dok mu ne dadosmo malko od šarana i on da obiđe, tiki čujemo od nadvor – mijauu, mijauu, devojka mu, komšiska mačka Belka, vika ga. On se odma uzvrte, čekaj be, reko, Trifune, pa ne ti je zor da blažiš sad na Badnje veče. Ma jok, naložio se Trifun kao badnjak, otide kod Belku.
-I taman me dremka ufati, kad po kuću počna jedna jurgula, piska, vriska, ma bog da te sačuva, kao da je smak sveta po majanski kalendar. Ripnem ja onako bunovan, što je ovo?! Istrčim tamo, ćerka i žena u vrisak, sin urla, šta je bre, kažu, mačor Trifun upao u bunar, i evo ga, davi se. U koj bre bunar? Pa u onaj naš, kažu, što ga ti od letos nisi zatvorio, kad nismo imali vodu, pa si ti vadio otuda, a poklopac posle ne vrati!
-Istrčasmo sina mi ja napolje, ono sneg dovde, žena i ćerka na terasu; Trifun pišti iz onaj bunar, žena i ćerka pište od terasu, sin mi i ja psujemo. Opšti orljak. Trifun se ne da, vidimo ga de pliva, ali ne može da se ukači uz oni zidovi; a pišti kao sirena za opštu opasnost. Što da radimo? Brže konopac, vrzasmo plastičnu kadicu, bacismo na Trifuna čamac za spasavanje. On siroma, pokušava da uđe u nju, al ona laka, pa pluta, nikako da potrevi. Sad, sreća što je bunar plitak, pa č’čak pun, Trifun je samo na dva metra od nas, a mi ne mož’ da ga dokačimo!
-Vidimo nema ništa od kadicu, mačor će pliva, ali nije u tome stvar – temperatura ispod nulu, voda ledenica, će najebe od hipotermiju. Te sin mi – ćale, vrzuj me s taj konopac, idem ja u bunar, da vadim Trifuna. Žena mi vrišti otuda – dal’ si normalan, ne frljaj mi dete u bunar! Ti ripni! Ja se seti odma mog idola Homera Simpsona, kad su ga ono mavali vanzemaljci, a on kaže – nemojte mene, imam porodicu, uzmite njih! Ama, reko, ženo, što će mu je, voda!
-I sin mi, spasilac, zagnjuri u bunar, i izvadi polumrtvoga Trifuna; a ja s konopac izvadim sina mi. Brže u kuću, pored vatru obojica, motaj u ćebiki, briši s grubi peškiri.
-Za pola sata-sat, Trifun se opravi. Mi svi u šok, pijemo bensedini, on si se digna iz oni ćebiki, i ode da jede šarana. Pa se proteza, i sve prede. Kad, odjemput, čujemo iz avliju, mijauu, mijauu – Belka ga zove. I Trifun mrtav ladan, posle cel onaj horor, iskoči, i ode u podrum da pravi jaribaš!
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.