Sloboda se kupuje za siću



Tužilac u pretkrivičnom postupku može odstupiti od načela legaliteta i primeniti institut oportuniteta. To praktično znači da osumnjičeni za krivično delo čiji je značaj zanemarljiv može u zamenu za izdržavanje zatvorske kazne do pet godina uplatiti novac nekoj humanitarnoj organizaciji



 



Lokalno pravosuđe uštedelo je značajan novac otkad je u Srbiji počelo da se primenjuje načelo oportuniteta prema kome nadležno državno tužilaštvo može odustati od krivičnog gonjenja ukoliko osumnjičeni ili okrivljeni ispuni određenu obavezu predviđenu zakonom. Oportunitet je uveden u srpsko zakonodavstvo izmenama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) 2009. godine sa namerom da se pored uštede za državu postigne i značajan napredak u ubrzanju sudskog postupka i rastereti rad pravosudnih organa.

KAD MOŽE BREGOVIĆ

ZKP je, zapravo, uveo nova ovlašćenja javnog tužioca u pretkrivičnom postupku. Ona predstavljaju odstupanje od načela legaliteta, odnosno slučajeve u kojima je krivično gonjenje zasnovano na načelu oportuniteta. Ovo načelo ima za cilj isključenje postojanja krivičnog dela i situacijama kada postoje sva obeležja neke inkriminacije, ali je delo, s obizirom na to da je njegov značaj zanemarljiv, takvo da ne zahteva krivično-pravnu reakciju države. 

Najpoznatiji primer primene načela oportuniteta u srpskoj javnosti jeste prošlogodišnji slučaj poznatog muzičara Gorana Bregovića kome je rešenjem o odlaganju krivičnog gonjenja naloženo da u roku od šest meseci od prijema rešenja Gradskom sekretarijatu za zdravstvo u Beogradu uplati dva i po miliona dinara jer je gradio bez građevinske dozvole.

Prema podacima koje nam je predočila portparolka Višeg tužilaštva Leposava JOVČIĆ, institut odlaganja krivičnog gonjenja primenjen je tokom 2011. godine samo u četiri predmeta i to prema šesnaest osoba za krivična dela za koja je predviđena kazna zatvora do pet godina, te da je veći broj ovakvih slučajeva u nadležnosti nižeg, Osnovnog tužilaštva.

Ovakvo stanje stvari u pogledu nadležnosti je i logično imajući u vidu odredbe Zakona o uređenju sudova i Zakonika o krivičnom postupku (član 236) kojima je predviđeno da se odlaganje krivičnog gonjenja (oprtunitet) može primeniti kod krivičnih dela za koja je zaprećena novčana ili kazna zatvora do tri godine, kao i po odobrenju sudskog veća kod krivičnih dela gde je predviđena zatvorska kazna do pet godina. Najčešće je to slučaj kod krađa, držanja opojne droge, nelegalne gradnje, saobraćajnih krivica. Ta dela pretežno spadaju u nadležnost Osnovnog tužilaštva.

– Rešenjima Višeg tužilaštva – otkriva Jovčićeva – naloženo je izvršiocima krivičnih dela da uplate određene novčane iznose u korist humanitarnih organizacija, fondova ili javnih ustanova. Takva je praksa i kod nižeg tužilaštva, s tim što je broj slučajeva znatno veći.

ŠTA OSUMNjIČENI TREBA DA ISPUNI
Tužilac može odložiti krivično gonjenje prema načelu oportuniteta ukoliko osumnjičeni prema članu 236 ZKP prihvati jednu ili nekoliko predviđenih mera: da otkloni štetnu posledicu nastalu izvršenjem krivičnog dela ili da nadoknadi pričinjenu štetu; da plati određeni novčani iznos u korist humanitarnog fonda, organizacije ili javne ustanove; da obavi određeni društvenokoristan ili humanitaran rad; da ispuni dospele obaveze izdržavanja; da se podvrgne odvikavanju od alkohola ili opojnih droga ili psihosocijalnoj terapiji; da izvrši obavezu ili poštuje ograničenje utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom, da položi vozački ispit, obavi dodatnu vozačku obuku ili završi odgovarajući kurs. Osumnjičeni je dužan da prihvaćenu obavezu ispuni u roku koji ne može biti duži od šest meseci.

I zaista Osnovno tužilaštvo imalo je tokom 2010. godine 277 predmeta gde je pokušana primena instituta oportuniteta. U 201 slučaju postignuta je nagodba. Ove godine pokušan je oportunitet u 468 predmeta, a u 349 slučajeva dogovor je postignut, pa je tužilac odustao od gonjenja.

Prema rečima portparolke ovog tužilaštva Mirjane VUKOIČIĆ-JOVIĆ pretežno je reč o delima za koja je zaprećena zatvorska kazna do tri, a u manjem broju slučajeva za dela gde je moguća kazna preko tri, a najviše do pet godina zatvora.

– U većini slučajeva – objašnjava Jovićeva – institut odlaganja krivičnog gonjenja primenjen je na inicijativu ovog tužilaštva.

Zanimljivije je svakako videti u kakvim se konkretnim slučajevima načelo oportuniteta primenjuje. Imajući u vidu da je na ovaj način prema nekim osobama u gradu praktično obustavljen postupak i da se one posle toga tretiraju kao ljudi koji nisu ni bili meta krivičnog gonjenja, tužilaštvo je insistiralo da se u primerima iz sudske prakse ne navode imena.

Prvi primer vezan je za jednu našu sugrađanku koja je krivičnom prijavom bila osumnjičena za krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja. Za to delo zaprećena je novčana ili kazna zatvora do godinu dana. Tužilaštvo je, nameravajući da primeni institut odlaganja krivičnog gonjenja, takvu mogućnost i ponudilo osumnjičenoj, ali i oštećenom. On je prihvatio predlog tužilaštva ukoliko mu ta žena na ime nadoknade štete za nanete lake telesne povrede isplati novčani iznos od 100.000 dinara u roku od mesec dana od dana prijema rešenja tužilaštva kojim se nalaže izvršenje ove mere.

Oštećeni je izjavio da prihvata da ta žena uplati još 10.000 dinara na račun Međuopštinske organizacije slepih i slabovidih u Vranju. Kada je osumnjičena dostavila dokaze o uplatama u predviđenom roku, tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar