Doručak kod Kafe restorana



Posle četrdeset godina

Porodica Vlajinac, koja živi u znamenitoj ulici koju malo ko zna kao Generala Belimarkovića već kao Sokak sa imenom ove stare gradske familije, kao da isijava duh starog Vranja koji budi uspomene prošlih vremena



 



Posle četrdeset godinaLjubavna priča Biljane i Tome počela je davne 1972.godine u centru grada, kod  Kafe restorana.

-Ona je slučajno došla u Vranje 1972.godine, i ja sam je slučajno sreo ispred Kafe restorana. Došla je sa ocem koji je ranije radio kao vojno lice, ali je tada bio trgovački putnik jer je bio u penziji. Pošla je na doručak. Ja sam radio preko puta. Privukla mi je pažnju, bila je lepa, mlada a nepoznata. – seća se Toma.

-Mesec dana smo se zabavljali i uzeli se. Očuvali smo troje dece i imamo šestoro unučadi – ponosna je Biljana.

LEPA, MLADA A NEPOZNATA

Biljana i Toma Vlajinac su četrdeset godina u braku. Imaju dvoje dece -sina Isidora, ćerku Aleksandru i ukupno šestoro unučadi, računajući i onu iz Tominog prvog braka. Glavni kriterijumi opstanka braka po njima su tolerancija, poštovanje i razumevanje.

-Da se dvoje vole, poštuju, budu tolerantni, da probleme rešavaju zajedno. To je najvažnije u braku – kaže Biljana.

–  Ljubav traje i neprimetno se prenosi na pokoljenja, ali i ta obaveza prema deci je nešto što treba da dodatno dvoje ljudi spoji da bi trajali dugo – smatra Toma

Toma, kako smo saznali od njegove supruge, uveliko radi na izradi porodičnog stabla. On smatra da je bitno poznavati i bliže i dalje pretke.

– Imam ćerku iz prvog braka sa Slavicom, Isidoru (1972), koja živi u Kosovskoj Mitrovici, udata je za Nena Tomanovića i ima dva sina – Luku i Petra. Onda smo Biljana i ja dobili sina Isidora (1973) koji iz prvog braka ima sina Gavrila a iz drugog, sa Mirjanom Kitanović, Vuka koji uskoro puni pet godina. Zatim smo Biljana i ja dobili ćerku Aleksandru Evangelistu (1980), koja trenutno radi kao vaspitačica, udata je u Pavlovcu za Gorana Pavlovića i ima ćerku Miljanu, sina Veljka i čekaju još jednog sina koji bi trebalo da se rodi februara. Naše bogatstvo su ta deca i unučad, i deca naše braće i sestara i njihovi unuci. Hvala Bogu, ima nas puno. I ja sam, slobodno mogu da kažem, veoma bogat čovek  – priča Toma dok pokazuje porodične slike i slike svojih unuka postavljene na drvenoj polici u predsoblju.

Biljana i Toma se slažu da je bilo problema u braku, ali da su zajedno uspevali da ih reše.

„ORHIDEJE“ ĆE OPET DA SVIRAJU
Biljana je do penzionisanja radila u konfekciji „Sloboda“ u Vranju, a Toma se, ranije, bavio muzikom, glumom i komercijalom. Ne krije želju da povrati duh nekadašnjeg Vranja.
– Bio sam komercijalista, to mi je osnovno zanimanje. Radio sam u nekoliko preduzeća. Bavio sam se i muzikom. Bio sam šef orkestra „Orhideja“ iz Vranja. Taj orkestar bio je legenda ovog grada. Godinama sam bio glumac amater u pozorištu. Osvajao sam i neka priznanja. Sada se spremam za povratak u pozorište. Uz razumevanje gradskih vlasti i možda njihovu podršku voleo bih da ponovo okupim neke članove „Orhideje“ i da bar preko leta u bašti Hotela ili Doma vojske ponovo sviramo – iskren je Toma.

– Brak nije harmonična stvar kao što neki hoće da prikažu. Ima i lepih trenutaka, ali i razmirica i svađa. Nema braka koji je prošao bez svađe. Ali, koliko su ljudi tolerantni i spremni da podrže jedno drugo, toliko su spremni i da opstranu – kaže Toma

-Bilo je i mnogo problema – dodaje Biljana, dok kuva domaću kafu.

-Mi smo, kao i drugi ljudi, imali razmirice i probleme koje smo pokušavali i uspevali da rešimo, ali slobodno mogu da kažem da je njena tolerancija i njeno popuštanje održalo ovaj brak četrdeset godina –  priznaje Toma.

MAMA I MAJKA

Ono što bi izdvojili kao lepo u zajedničkom životu to je poseta dece i dobri međusobni odnosi.

– Mi smo, na žalost, zbog toga što su deca na raznim stranama, rekto kad svi zajedno. Ali, kad se nađemo onda uživamo. Putovali smo kod Isidore u Mitrovicu, dolazi ona ovde, druži se sa nama i sa braćom i sestrama. A kad ćemo da odemo da posetimo sina u Dubai,  e to ne znamo – smeje se Toma

-Bez obzira što su iz različitih brakova, Isidora, Isidor i Aleksandra se vole. Ja sam Isidori majka, a Slavica je mama. U dobrim smo odnosima i Slavica i ja  – ističe Biljana.

– Na rođendanu unuka Petra i Luke, koji su rođeni istog dana,  ali je razlika jednu godinu, Isidora je Biljanu zvala majka a Slavicu mama, tako da je tetka mog zeta rekla: „Ipak meni nešto nije jasno! Ko je kome ovde šta?“ Mogu da kažem da je odnos Slavice i njenog sina Baneta iz njenog drugog braka prema Isidoru i Aleksandri izuzetan i to je ono što me raduje – kaže Toma.

Biljana, ističe da, nakon četrdeset godina provedenih u Vranju, ovaj grad ne bi menjala.

-Ja sam najveći deo života provela u Vranju. Ličanka sam, u Niš sam došla sa šest, a u Vranje sa osamnaest godina. Najviše sam Vranjanka. Ne bih menjala – kaže Biljana.

– Mene ili Vranje. – dodaje kroz smeh Toma.

– Tebe dušo – odgovara Biljana.

 – Čovek se navikne. Tu su deca, unuci.

Njih dvoje danas provode vreme „penzionerski“ , kod kuće sa decom i unucima ili na svom imanju u selu.

-Penzioneri smo. Ja više, ona manje. Slobodno vreme provodimo u Stublu, u kući koju smo kupili. Ne obrađujemo ništa od zemlje, imamo samo neke voćke oko kuće – kaže Toma

– Toma Čuva golubove i vozi motor. Postao je bajker – dodaje Biljana.

– Ja sam oduvek bio bajker. A spremam se da ponovo čuvam kanarince – kaže Toma.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar