,
Putovanje vranjske delegacije plaćeno je iz budžeta, ali na konferenciji za novinare nije saopšteno koliki je iznos u pitanju jer se, navodno, radi o zanemarljivoj sumi spram onoga što je postignuto
Prošle nedelje u Evropskom parlamentu održana je konferencija pod nazivom – Dani Vranja u Briselu. U središtu evropskih institucija lokalnu samoupravu su predstavljali gradonačelnik Miroljub STOJČIĆ, njegov pomoćnik za poljoprivredu i unapređenje životne sredine Srđan VASILjEVIĆ i gradski menadžer za energetsku efikasnost Srđan STANKOVIĆ. I mada iz istog tog Brisela ovih dana stižu onespokojavajuće vesti o tome da li ćemo dobiti kandidaturu za EU ili ne, mala vranjska ekipa se otuda vratila vesela i zadovoljna.
ZELENA ENERGIJA
Da ne bude zabune, četvorodnevni skup, drugi po redu, organizovala je Federacija gradova i regiona jugoistočne Evrope za zaštitu životne sredine!!!!!!!! (SEEFED). Građani Vranja su, pak, preko budžeta platili sve troškove, ali na konferenciji za novinare koju je upriličila pomenuta delegacija nije saopšteno koliki je iznos u pitanju: navodno, radi se o zanemarljivoj sumi spram onoga što je tamo postignuto.
ULAGANjA U OBNOVLjIVU ENERGIJU
U Srbiji se čine tek prvi koraci kada je reč o ulaganju u obnovljive izvore energije, pa nije zgoreg videti koliko je koštala izgradnja nekih postrojenja.
– Postrojenje za biomasu u Padinskoj Skeli – vrednost pet miliona evra, a od toga je tri miliona obezbedila Švajcarska organizacija za međunarodni razvoj. Postoje i postrojenja za biogas u Blacu (uz pomoć USAID), u Čurugu (uz pomoć „Global sid“), u Vrbasu (uz pomoć kompanije „Mirotin“) i u Šidu (uz pomoć „Viktorija oil“).
– Elektrane na solarnu energiju na Zlatiboru, u opštini Čajetina – vrednost oko 15 miliona evra i u selu Merdare, u opštini Kuršumlija – vrednost pet miliona evra.
– Najveći potencijal za korišćenje solarne energije imaju Niš, Kuršumlija i Vranje, ali nama najviše odgovaraju solarni toplotni energetski sistemi za zagrevanje vode, kakvim je preplavljena Grčka – postavljanje panela od 1,5 do dve hiljade evra.
Stojčić je objasnio da je u Briselu govorio o „razvojnim potencijalima i viziji grada Vranja“, a koliko se vidi iz pisane verzije njegovog izlaganja koju je podelio novinarima, suština je u tome da grad raspolaže brojnim resursima i da bi ovde samo trebalo da dođu investitori, pa da procvetamo.
Vasiljević je bio slikovit. Lokalnim novinarima prikazao je pedesetak fotografija sa dalekog puta: mi u avionu, mi u holu, onda mi u ovoj sali, mi u onoj sali, pa mi ispred postera Vranja, pa mi sa ovim, mi sa onim, pa mi ispred zgrade, dodajući na kraju da se „po hodnicima Evropskog parlamenta morate stalno muvati i stalno biti prisutni, ako hoćete da vas neko primeti“. On je novinare u više navrata opominjao da obrate pažnju na vreme koje pokazuju časovnici na fotografijama, uz opasku da se i po tome vidi da su tamo radili „od jutra do mraka“.
Lokalni novinari su gotovo navrat-nanos upoznati sa onim što je delegacija grada zapravo radila u Briselu, jer se gradonačelnik žurio na otvaranje nekog kluba. Zbrzao je Stankovića, koji je potom pokušao da upozna prisutne sa ciljevima koje je lokalna samouprava prepoznala u oblasti energetske efikasnosti i predstavila ih evropskim parlamentarcima. Čovek je samo nabrojao podatke o energetskom bilansu i tome koliko grad izdvaja za tu svrhu, pomenuo predloge uštede, planove o finansiranju, energetsku strategiju koju grad tek treba da definiše, projekte u oblasti obnovljivih izvora energije…
Stvar je postala nešto ozbiljnija kada se putem skajpa iz Brisela uključila direktorka SEEFED. Ana Milošević Tasone. Taman kada su novinari pomislili da će moći nešto konkretno da je pitaju, kako je bilo i najavljeno, posle par prigodnih reči gospođa Tasone je iščilila u virtuelni prostor iz koga je malo pre toga i došla. Od Vasiljevića se čuo samo prigodan pozdrav – hvala, doviđenja, evo i gradonačelnik vas puno pozdravlja. I kraj.
NISU OTIŠLI PRVI
SEEFED je u Briselu pre dva meseca organizovao prvu konferenciju o energetici i životnoj sredini, a u okviru Otvorenih vrata Evropskog parlamenta. Učestvovali su predstavnici Srbije, CG, BH, Makedonije i Albanije, nekoliko resornih ministara iz regiona, veliki broj lokalnih i nacionalnih organizacija i institucija, investitora, članova Evropskog parlamenta, institucionalnih predstavnika EU i nevladinih organizacija. Evropski parlament je, inače, već neko vreme otvoren za sve gradove, regione i opštine iz ovog dela Balkana koji žele uspostavljanje ili produbljivanje saradnje sa zemljama članicama EU. To su delagati iz Vranja, verovatno slučajno, propustili da kažu na konferenciji za novinare.
Ipak, ova vrsta komunikacije, tako karakteristična za 21. vek, na neke od prisutnih snimatelja ostavila je neverovatan utisak pa su gurali kamere u monitor laptopa koliko su god mogli da mu priđu.
VIDELI SU JELKA
Vranjska delegacija je u Brisel otišla da reklamira vranjske „zelene“ potencijale: toplotnu (Vranjska Banja sa najtoplijom mineralnom vodom u Evropi) i solarnu energiju (Vranje ima 276 sunčanih dana godišnje), male hidroelektrane (32 lokacije u Pčinjskom regionu), kao i biogas (najznačajniji obnovljivi izvor energije). Naši predstavnici su, navodno, imali niz važnih susreta sa najvišim zvaničnicima Evropske komisije i Evropskog parlamenta: sa izvestiocem za Srbiju Jelkom Kacinom, koji im se zahvalio na dolasku u Brisel i na prezentaciji kojom su na najboljem mestu predstavili Vranje, ali i Srbiju; zatim sa potpredsednikom komiteta za odnose sa zemljama Zapadnog Balkana Viktorom Bostinarom, predsednicom Komiteta Regiona Mercedes Breso, predstavnicima Britanske privredne komore, kao i sa predstavnicima EU i međunarodnim investitorima.
Iako još ništa konkretno nije dogovoreno, naši delegati napomenuli su da se za toplu vodu kao interesuju Kanađani, za bio gas Belgijanci, a za mini hidroelektrane Italijani.
Stojčić je u Briselu potpisao i „Sporazum gradonačelnika”, od koga se očekuje da nam olakša pristup fondovima EU. Korisno, ako imamo u vidu da je u toku izrada projekta fabrike za prečišćavanje otpadnih voda koja bi trebalo da se gradi u Vranju, pod uslovom da se, naravno, negde nađe 15,5 miliona evra, od kojih grad mora da obezbedi pet posto.
Ako već grad Vranje ima toliko razvojnih potencijala, postavlja se pitanje što u Briselu ne otvori kancelariju, kao što su to uradili Niš, Kragujevac i Vojvodina? Odgovor leži u činjenici da bi to morala da plaća lokalna samouprava što, kako saznajemo, nije izvodljivo.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.