Tomić kao Broz



Što mi se ljutiš: Tadić i Tomić

Predsednik, navodno, nije znao da moraju ponovo da ga biraju, pa se bog zna kako uvredio. Onda je napravljena farsa. Krenuli su da se o kandidaturi izjašnjavaju sindikati, organi upravljanja, skupština akcionara, iako se unapred znalo da ostaje na čelu firme



 



Što mi se ljutiš: Tadić i TomićAko bog da zdravlja i vitalnosti Dragomiru Tomiću, kome su delegati Skupštine akcionara nedavno poverili novi petogodišnji mandat na funkciji predsednika kompanije „Simpo“, gubenator juga Srbije mogao bi negde 2016/2017. doživeti pola veka na čelu najpoznatije srpske fabrike nameštaja. Radosna vest za simpovce obelodanjena je na zajedničkoj, svečanoj sednici upravnog i nadzornog odbora povodom četrdeset osmog rođendana kompanije. Privilegovani novinari izvestili su da je Simpova elita imala samo reči hvale za učitelja koji je navršio pune 74 godine.

– Predsednik je snažna ličnost, čovek neverovatne energije, on ni u najtežim situacijama ne okleva da napravi podvig – samo su neki od hvalospeva koje je Tomić po ko zna koji put slušao o sebi od najbližih saradnika.

POZORIŠTE U FABRICI

Sreća, radost i osmesi viđeni su u oficijelnom delu. Ono što je prethodilo reizboru, međutim, nije bilo nimalo prijatno. Najpre, tvrdi izvor „Vranjskih“ dobro obavešten o zbivanjima u „Simpu“, neprikosnoveni Žbevčanin, navodno, nije znao da moraju ponovo da ga biraju za predsednika kompanije, pa se bog zna kako uvredio.

PROFIL
Dragomir Tomić rođen je 3. oktobra 1937. godine u Žbevcu nadomak Bujanovca. Otac Aleksandar bio je trgovac, a majka Vetka domaćica. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, učio potom u Bujanovcu i Vranju gde je i maturirao. Posle srednje škole radio je jedno vreme kao referent za investicije u opštini. Diplomirao ja na Ekonomskom fakultetu u Skoplju, prema podacima sa sajta „Simpa“ za dve godine i osam meseci. Godine 1967, u dvadeset devetoj godini života napredaovao je sa mesta direktora Sektora plana i analize na funkciju generalnog direktora tada propale fabrike nameštaja.
Godinama je bio funkcioner Saveza komunista, a posle uvođenja političkog pluralizma pristupio je SPS. U vreme režima Slobodana Miloševića obavljao je niz važnih državnih funkcija. Između ostalog bio je ministar koordinator i potpredsednik Vlade Srbije.

– Tomić je bio konsterniran saznanjem da nije doživotni predsednik. Onda je napravljena farsa, pravo pozorište sa podeljenim ulogama oko reizbora sa, navodno, neizvesnim epilogom, a sve da bi odobrovoljili predsednika. Krenuli su da se o podršci Tomiću izjašnjavaju sindikati, organi upravljanja i skupština akcionara, iako se unapred znalo da on ostaje na čelu firme – kaže sagovornik našeg lista koji je insistirao na anonimnosti.

Jedan od ljudi iz vrha menadžmenta imao je ulogu da pred ostalima postavi sudbinsko pitanje: da li Tomić uopšte želi i dalje da obavlja taj posao?

– Išlo se dotle da je predlagano da se on pozove telefonom i pita prihvata li kandidaturu – otkriva izvor „Vranjskih“ detalje male pozorišne predstave uoči sednice skupštine akcionara.  

Drugi sloj priče nije manje važan i zahtevaće da se Tomiću možda promeni radno mesto u kompaniji, barem na papiru. Naime, u februaru će stupiti na snagu novi Zakon o privrednim društvima koji u svojim odredbama ne predviđa funkciju predsednika kompanije u preduzećima. Zakon će prema najavama ukinuti upravne odbore u preduzećima, a ostaje funkcija generalnog direktora ili odbora direktora.

– Tako ispada da Tomić, koji je odavno ispunio uslove za penziju, može biti predsednik kompanije samo do februara, što ga je dodatno razljutilo. Tako da ostaje da vidimo kako će u „Simpu“ rešiti taj problem – kaže sagovornik „Vranjskih“.

Ljubav koja vlada među Simpovom vrhuškom i dalje je međusobno „uzvraćena“, makar u interesnom smislu, a sa druge strane „Simpo“ verovatno nikada u istoriji nije bio u goroj ekonomskoj situaciji (vidi okvir „U Simpu nikad teže“). Jer, kompanija opstaje samo zahvaljući tome što je država blagonaklona prema Tomiću. Ipak, javna je tajna da on lagano gubi političku podršku.

TOMIĆ
DA DECA NEMAJU DETINjSTVO
POPUT MOGA

Posle reizbora, novi-stari predsednik kompanije uglavnom je u svom prigodnom govoru obećavao.
– Dogodine planiramo da proizvedemo 40 odsto više, da 65 procenata više izvezemo, da na domaće tržište plasiramo 35 odsto više. Samo tako možemo da računamo na uspešniju godinu, bolje bilanse i veći standard.
Imao i prepoznatljivo opravdanje za ovakav optimizam.
– Rešili smo mnoge stvari koje su važne za poslovanje u idućoj godini. Sa „Ikeom“ smo duplirali promet i ugovorili dvostruko veći promet u idućoj godini. Počeli smo da radimo sa „Kikom“ koja ima rasprostranjenu prodajnu mrežu u Francuskoj, Austriji, Češkoj, Poljskoj. Očekujemo izvoz od 5 miliona evra u Francusku. Spremili smo se.
A kako će izvoziti?
– Jedini problem je finansiranje naše proizvodnje. Ali, s obzirom na to da će država morati da prihvati da finansira izvoz pod povoljnijim uslovima nego do sada, da izvoznike stimuliše i drugim merama, očekujem da će se i to rešiti.
Na kraju je bilo srceparajuće.
– Danas smo pokazali veliko jedinstvo. I ponavljam, borim se za svako radno mesto u rodnom kraju, da deca ne bi imala detinjstvo kakvo je bilo moje. Želja mi je da su u ovaj kraj vrati normalan život i nestane siromaštvo – poručio je Tomić.

– DS već neko vreme pritiska Tomića – potvrđuje ovu tezu izvor „Vranjskih“ – a posledica je, setićemo se, nedavna krivična prijava protiv generalnog direktora „Simpa“ Slađana Disića. Tomić je, ne ispunjavajući obećano, sada stvorio nove neprijatelje i to u vidu URS, jer je Dinkić posle neprijatnih događanja u Kuršumliji sa firmom „Kopaonik“, čiju je konsolidaciju preuzeo „Simpo“, shvatio da Tomić ne ispunjava obećanja i sedi na tri, četiri stolice. Nedavna dvonedeljna blokada Simpovog računa zbog potraživanja od 50 miliona dinara iz Fonda za razvoj, na čijem je čelu Slađana Backović, kadar URS, skinuta je tek prošle nedelje i to nakon silnih intervencija, neposredno pred najavljeni dolazak Verice Kalanović u „Simpo“ (navodno na dan kada izlazi ovaj broj „Vranjskih“, p.a.) da ona ne bi zatekla proizvodne pogone bez radnika jer nema para za finansiranje proizvodnje – otkriva izvor „Vranjskih“.

Naš sagovornik kaže da u kompaniji trenutno ne postoji struja koja bi se suprotstavila Tomiću.

– Tako će Dragomir nastaviti još neko vreme da veštački održava kompaniju, ne hajući što će se jednog dana mnogo radnika ostati bez posla. Tomiću u kompanii trenutno mogu da se suprotstave dvojica, trojica funkcionera. Ali ne zbog nezadovoljstva, već zato što su oni siva eminencija u „Simpu“. Obezbedili su važne veze za veštačko održavanje kompanije, za uzimanje kredita od banaka, a s druge strane sebe finansijski obezbedili. Tomić to zna, ali u njih ne dira, a ne diraju ni oni njega – objašnjava izvor „Vranjskih“. 

VLADAVINA

Tomić nikada građanima nije objasnio zašto nije ostvario svoje obećanje o Švajcarskoj na jugu Srbije. To, čini nam se, beše njegov san. Ali i obećanje. Krajem 2001. bilo je jasno da ne samo što nije ovde stvorio Švajcarsku, nego je čak stvorio pozamašan imetak u švajcarskim bankama. Na tri računa otkriveno je oko 6 miliona Tomićevih „švajcaraca“, saopštila je tada vladina Komisija za ispitivanje zloupotreba.

Kad ste na čelu jedne kompanije onda vam i deca i rodbina lakše napreduju i posluju. Njegovi sinovi danas slove za vrlo bogate ljude. Pogotovo Goran čiji se poslovni poduhvati mere milionima evra. Poseduje firmu „Balkan stil“ registrovanu u Lihtenštajnu. Godine 1997. za 35,5 miliona nemačkih maraka kupio je trećinu vlasništva u Skopskoj železari. Njegov drugi sin Aleksandar Baća Tomić godinama se bavi privatnim biznisom. Snaja Dragana, po svemu sudeći, većinski je vlasnik „Simke“ sa kapitalom od 5 miliona evra. Supruga Edit vlasnica je časopisa „Kuća stil“ i direktor „Simpo marketinga“.

U SIMPU NIKAD TEŽE
Anonimni sagovornik iz teksta upozorava da poslovanje „Simpa“ nikada nije bilo teže nego ovih dana.
– „Simpo“ je upravo izašao iz dvonedeljne finansijske blokade zbog kreditnog duga od 50 miliona dinara prema Fondu za razvoj. Još 70 miliona duguju EPS-u i pretilo im je isključenje struje. Prošle nedelje jedva su isplatili zarade. Priča se da će od 1. januara 2012. morati da plaćaju poreze i doprinose u skladu sa zakonom. Tomić savršeno zna da će ustati kuka i motika iz Simpa, radnici koji primaju svega dvadesetak hiljada u proseku, ukoliko više od mesec dana ne isplati platu. Živi se od danas do sutra, besomučno se pozajmljuju pod nepovoljnim kamatama da bi održali socijalni mir. Fabrika u kojoj trenutno radi 3.500 ljudi, ima 1.500 zaposlenih u tzv. „režiji“, a samo 2.000 u proizvodnji. To je neprimerena proporcija i takva firma osuđena je na propast – kaže izvor „Vranjskih“.

Na kraju, „Vranjske“ su uzaludno slale pitanja simpovcima tražeći njihovu reakciju povodom najnovije podrške Tomiću. Iako nam nisu pruženi nikakvi podaci, pa ni oni o Tomićevim primanjima, opšte je poznato da osobe na takvom položaju, u firmama ranga „Simpa“, u Srbiji primaju od tri do pet hiljada evra mesečno. To je, sigurno, mnogo više nego što bi iznosila Tomićeva penzija.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar