– Novinare, mene li me tražiš? Pa ete, nađe me, ovako pred fajront. A ja tebe njeknja što te traži, to nema veze, a dogovorili smo se. Nego, kolege te štite, kažu, otišo na teren. Ja pa mislim nekakvo Trgovište ili Surdulica, vazdan tamo visiš, kad ono, što bio teren? Lokal do vas, invalidi otvaraju klub.
– I vidim te tamo, piješ sok, eej, ti piješ sok! Aaa, šećer ti padnao, pa da ga podigneš. Ako je šećer, brate, dizaj ruke, jerbo od dijabetes ništa drugo ne mož’ ti se digne. Eto, sretnem onomad bivšeg visokog opštinskog funkcionera, sad kažu radi na nekakvu ekološku deponiju. A lepo mu je govorio znameniti vranjski pravosudni radnik – ama, okani se, otresi se kao kuče od vodu, na đubrište će završiš! Ovaj se pa usilio, ne sluša pravni saveti, a znaš onu staru advokatsku izreku – onaj što je sam na sebe advokat, za klijenta ima budalu!
– I pitam ti ja bivšeg visokog opštinskog funkcionera – a be, ima li nešto za jaribaš, otkako nisi na vlast? Aaa, kaže on, i tad kad sam bio, ja sam si porodičan čovek, nisam erotoman kao pojedini što su bili s mene na vlast, ali džabe, brate; šećer me sasukao, pa aj što ne vidim dobro, nego udarilo i nadole, pa čindo mi dođe kao poparen praz! I pokazuje, sve ovako s ruku manda, natam-navam, kao da je božemeprosti od gumu! Baš je bio isu… itu… e to de, ilustrativan.
– Ali, zapriča ti za onaj dan, kad sam te tražio, i de sam te našo, na otvaranje kluba kod invalidi, de si pio sok. Gledam ja unutra, a tamo nekakvi Stojanča i Stojča drže govori, narod okolo se zbrao, pa komentariše – sećaš li se, kaže jedan, onu scenu iz „Maratonci“, kad deda Aksentije upadne u Pantelijinu jamu, a Mirko kaže – „njemu se ne isplati da izlazi odatle“. E tako, kaže, i za ovu dvojicu – i na nji’ se ne isplati da izlaze iz klub invalida, samo što je rabota pobeter – oni nisu fizički invalidi.
– Tu se pa, za nesreću, nađe i jedan moj drugar, odvaja me na stranu, nešto poverljivo da mi kaže. Ama, čekaj be, ljudi svašta će pomisle, odvajamo se tamo u onaj šip pored penzijsko. Ne be, ne, kaže, stvar je hitna i, kako da ti kažem, prazna, kao da u sred rat puška ti ostane bez municiju.
– I to me zan… zat… e to de, zaintrigira, ti znaš, ja sam star ratnik za vaskoliko srpstvo i čekićstvo. Otidnasmo u onaj šibljak, on se navali nad mene, ja dupe uz drvo, za svaki slučaj, i jedno dva minuta mi je duvao u uvo, sve oće nešto kao da mi š’pka. Ama što je be?! Ti, kaže, znaš sve od moju biografiju, stari smo mi drugari. Znaš da sam bio vrhunski sportista, vrhunski pijač (još pokojni Ljubinko Nankus, bog da mu dušu prosti, vikaše za mene kad me vide još kao gimnazijalca na jednu pijanku – „ljudi, i mi smo pili, ali ovakav talenat u Vranje još se nije rodio“) i vrhunski švaler.
– Sad, sve si je za vreme – sportista više nisam, dok igrasmo mali fudbal, duša mi ispadne samo dok se presvučem u trenerku, a ne pa kad počnem da kečim onu loptu, pijač isto: jedna, dve, već treća me sobali; ilala ti takvo pijenje, ako se naposletku ne usereš a što znači da imaš merku. Ali, švaler falabogu sam ostao. Nego, i tu počnaše problemi. Pa sam to teo da te pitam – ne li ti deveričan beše ginekolog?
– Ja pa mislim, ženska neka progutala lubenicu, ostala trudna od njega, ili tako nešto, jeste, reko, deveričan mi je ginekolog; što ti valja? Pa, kaže, da mi zakažeš kod njega pregled. Pa dobro, će ti zakažem, ako oćeš odma’, al’ treba na čoveka da kažem što je problem, ženska koje je godište, što se dešava, i kolko pare to će te košta?
– Ma ne be, iznervira se on, kakva ženska, na mene da mi zakaže pregled! Ja počna da se krstim i s desnu i s levu. A be čoveku, pa li tolko si valjda školovan, ginekolog je za ženske, urolog za muški! Ne, ne, kaže on, na mene baš ginekolog mi treba! Ama bre, debela glavo, da ti crtam li? Ginekolog pregleda ženske na kanal, a urolog muški, navališ se na onu železnu stolicu, on ti brkne u čmaruljicu, opipa prostatu, pa te obrne i izmulja ti kesu, pa te pošalje u laboratoriju, de ti s jedan ovolik stap brkaju po čindo. Što ćeš ti kod ginekologa, još malko pa i gej paradu će organizuješ u Vranje!
– Ne, ne, zapeo on kao pinter u čvor, ginekolog pa ginekolog! Ama, što će ti ginekolog, čoveku božji?! Muško li si, što li si? E pa, kaže, mora deveričan ti, ginekolog, da me pregleda, zašto u poslednje vreme, kad pravim jaribaš, sve si ide kako valja; ali, kad mi dođe arno, i ispalim tandžaru, nema ništo da išprica! Suvo, barut! I žena me kabati da sam na neko drugo mesto istrošio džebanu, a za nju ne ostala ni kapka!
– I zato oću da me pregleda ginekolog; inače, će počnem sam da se lečim – sve sam smislio: pre jaribaš, turim ga u jogurt, i punim kao penkalo!
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.