Život bez šminke



, , , , , ,

Mnogi muškarci bi zavideli Ankinom mužu na ovakvoj ženi: sposobna i lepa, dobra majka, vredan radnik, požrtvovana prijateljica. Ako provedete bar jedan dan sa njom shvatićete da Anka šminku koristi samo i isključivo u kozmetičke svrhe. Kako izgleda jedan sasvim običan dan sa njom bez nameštenih scena?



 

05:40 KAFA I IGRA SA MECOM



Ustajanje rano svakog dana joj nimalo nije teško, jer se ne odriče sna od osam sati i uvek ranije odlazi na spavanje. Radno vreme u Direkciji za razvoj i izgradnju je od sedam, tako da ima dovoljno vremena da se na miru spremi. Odevnu kombinaciju, oko koje se ne opterećuje previše, spremila je prethodne večeri, pa je nismo mnogo čekali dok se oblačila i šminkala, svega desetak minuta, verovali ili ne. Ali zato ispijanje jutarnje kafe traje dobrih dvadeset minuta, jer ipak, to su jedini momenti u danu kada „nije na ovoj planeti“. U stvarnost je vraća pas Mece i ona odlazi u dvorište da bi se bar malo poigrala sa njom.

– Moja ćerka Andrea je donela ovo ljupko stvorenje bukvalno iz kontejnera. Nismo mogli da ga ne prihvatimo. Iako smo ga nazvali Meda jer smo mislili da je mužjak, kasnije se ispostavilo da je ženka pa je dobila ime Mece. Ona mi zamenjuje treće dete koje sam priželjkivala.

PROFIL
Anka Vučković rođena je 17. januara 1970. godine u Vranju, gde je završila osnovnu školu i Gimnaziju Bora Stanković – smer kultura javnog informisanja i stekla zvanje bibliotekar. Na dan kada je trebalo da polaže prijemni u Zemunu na Kriminalistici, verila se za sadašnjeg supruga. Nije poslušala predloge poznanika da upiše popularni FABUS jer, kako kaže, njoj su materijalne stvari nebitne. Od 2005. godine radi u Direkciji za izgradnju kao obračunski radnik, a pre toga je dvanaest godina bila u Jumku.

06:20 ČARI PEŠAČENjA

Anka ne vozi i nema automobil, tako da na posao ide pešice. Kuća Vučkovića nije tako blizu centra, ali pešačenje je sjajan jutarnji trening. Dok pešači, drugačije uočava stvari. I dok bez straha prolazi kraj čopora pasa lutalica razmišlja o današnjim obavezama i . U naselje Češalj svraća i ovog jutra pre posla da bi se videla sa majkom Altenom čija je mezimica. Inače, Anka je jedinica pa je vezanost za majku koju neizmerno poštuje razumljiva. Napokon je u kancelariji  Direkcije koja je često prazna  jer stiže uvek desetak minuta ranije, kuva kafu za svoje kolege i čaj za sebe.

 

09:00 KANELARIJA PUNA LEPIH ŽENA

Anka u Direkciji radi na finansijama i obračunavanju zarada zaposlenih. Kancelarija je prepuna fascikli, papira i – lepih žena. Dok telefon ne prestaje da zvoni, Anka se nervira što nije u mogućnosti da svakome pomogne:

– Ja se stvarno trudim da ljudima oko mene pomognem uvek koliko god mogu i često mi bude loše jer previše lično shvatam tuđe probleme.

Ima dosta posla u kancelariji pa ćemo ostaviti nasmejane koleginice da na miru obave svoja radna zaduženja.

 

11:30 KOD CACKE NA DORUČAK

Vraćamo se u kancelariju da vidimo šta Anka radi a ona nas dočekuje praznog stomaka. Obično doručkuje u kancelariji sa kolegama, ali često se uželi domaće hrane pa svrati na doručak kod jedne od najboljih prijateljica koja živi u soliteru u centru Vranja. Penjemo se liftom do prijateljičinog stana, a ona nam otvara zatečena u pidžami. I dok domaćica sprema doručak za nas, Anka se igra i priča sa Koko, papagajem sve vreme našeg boravka bukvalno usta ne zatvara. Dok se rovita jaja na oko malo ne ohlade, uz kafu i dobru domaću orahovaču pričamo o uobičajenim stvarima – deca, posao, hrana, a o životinjama najviše. Anka jede po tri jaja, uz salatu, čajnu, sir. Priznaje da se ne opterećuje linijom i da jede šta god poželi. I kao u emisijama o kuvanju: nakon ukusnog obroka, počastite sebe kafom i tortom.

– Mislim da ću posle svega ovog ručak danas propustiti – smeje se Anka.

 

14:00 HODNICIMA GRADSKE UPRAVE

Nije nepoznato da je Anka aktivista stranke G17 još od njenog osnivanja u Vranju. Sada je potpredsednica Gradskog odbora i kaže da neće napustiti bavljenje politikom zbog obaveze koju oseća prema prijateljima iz stranke. Danas je imala obaveze u Gradskoj upravi. Hodnicima se krećemo kao u lavirintu. U pitanju je sastanak predsednika odborničkih grupa na kome je predložen dnevni red za sledeću sednicu Skupštine. Kaže Anka, ništa bitno. Ostavili smo je da radi.

 

15:30 TELEVIZOR ZA MAMU

Nakon sastanka vraća se u kancelariju da završi još neke sitnice oko papirologije: nakon toga ide ka prodavnici kućnih aparata. Nakon razgledanja pridružila nam se i njena majka, kojoj je Anka preko potvrde sindikata kupila novi televizor. Još samo da svrati do radnje za kućne ljubimce i kupi hranu za Mece. Pažnju su joj odvukli patuljasti zečevi. Voli životinje, to je očigledno. Kada je sve to završeno, konačno polazi kući.

– Upravo sam isključila telefon, što inače radim kada krenem kući. Fiksni telefon retko kome dajem, tako da mogu bar malo da odahnem. Mislim da ću spavati kad odem kući.

 

LEPO MI JE OVAKO
Anka je već 23 godina u braku sa Srđanom, koga je upoznala u srednjoj školi. U to vreme je već do osamnaeste godine imala brojne bračne ponude, ali Srđan je ipak bio onaj pravi. Udala se sa osamnaest posle vrlo kratke veze. Prvo dete, sina Aleksandra rodila je sa dvadeset godina a ćerku Andreu godinu i po kasnije. Nimalo se ne kaje zbog svojih životnih izbora:
– Da je sve bilo drugačije ne bi bilo ovako dobro. Svi mi govore da sam mogla više, jednostavno mi je lepo ovako kako je.
Ponosna je mama budućeg novinara i pravnice.

20:00 MA KAKAV SEKS I GRAD?!

Nakon popodnevne dremke u prijatnoj porodičnoj kući Vučkovića, fiksni telefon je počeo da zvoni – drugarice zovu. Ana, kako je one zovu, ima zaista mnogo prijatelja. Često se druži i sa prijateljima svoje dece, kao prava „super mama“. Bar dva puta nedeljno obavezno je viđanje sa njene tri najbolje drugarice.

U kafeu u Brankovoj dočekuje nas nasmejana četvorka. Ove žene, ili bolje rečeno devojke, imaju porodice, decu, neke i unuke i neizostavne probleme koje idu uz to, a opet ne pričaju o njima. Od njih uvek možete čuti dobar vic ili anegdotu iz prošlosti koja će vas, verujte, nasmejati do suza. One nisu ni očajne domaćice, ni Keri i njena ekipa – one su samo žene pune ljubavi za svoju porodicu i svoj život.

– Naši muževi su uvek „tu negde“ gde smo i mi – šale se.

Dan je pri kraju, a i sutra se rano ustaje. Nasmejana četvorka odlazi svojim kućama.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar