,
Postoji sumnja, čak indicije da ovde ima organizovanih grupa, možda ne tako organizovanih kao što je to na nivou države bio „zemunski klan“ ili klan Darka Šarića. Ali da repovi tih kriminalnih grupa postoje u gradu, to ne vidi samo onaj koji je slep ili ne želi to da vidi
U Vranju ne postoji ozbiljan mafijaški gang. Nema jakog podzemlja, a samim tim ni organizovanog kriminala u pravom smislu te reči, kao u filmovima o Don Vitu Korleoneu. Nije ga bilo ni u vreme dok su na slobodi bili Vranjanci koji su smatrani krupnim kalibrom u kriminalim vodama, poput Bobana Stojiljkovića Djure i još nekih, a kamoli sada kada su svi oni iza rešetaka – smatra sagovornik „Vranjskih“ dobro obavešten o zbivanjima u lokalnom kriminalnom prostoru.
Ova osoba koja je insistirala na anonimnosti dodaje da Vranjanaca ima u kriminalnim vodama, ali da u krupnom kriminalu učestvuju kao sporedni igrači koji rade za jače kriminalne gangove u Srbiji. Navodno je većina lokalnih tipova sa kriminalnim kodom neposredno vezana za leskovačke ili niške mafijaške krugove.
– “Tipuju” imućne ljude. Lokalni krimosi jave niškom ili leskovačkom bosu ko je ovde potencijalno zanimljiv za pelješenje. Ko je bogat, ko ima neki stan, lokal, skupocen auto, ko je prodao akcije, ko je iz inostranstva doneo ušteđevinu ili ima dragocenosti koje bi mogle biti predmet nekakve mafijaške akcije – kaže ovaj izvor.
Od momenta odabira „žrtve“, sve preuzimaju ljudi sa strane.
– Rade kompletnu logistiku, dođu, odrade posao. Spremni su na sve – ucene, otmice, sve metode uz pomoć kojih bi od onoga na koga su se nameračili izvukli plen. Koriste bogat arsenal vatrenog oružja, deluju kao vrlo ozbiljni kriminalci. Takvih je slučajeva bilo. Samo javnost o njima malo zna, jer žrtva pristane da mafijašima sa strane da sve što požele – novac, auto, bilo je i prepisivanja stanova – pod pretnjom da će mu, ukoliko slučajno u budućnosti otkrije šta mu se desilo, pobiti sve članove porodice. Često se dešava da su žrtve bogati ljudi koji imaju problema sa zakonom. Vranjanci ne učestvuju u tome – objašnjava izvor „Vranjskih“.
REPOVI KRIMINALNIH GANGOVA
Sagovornik, pak, koji pripada kriminalnom miljeu, kaže da trenutno traje nespretna borba nekoliko sitnih kriminalaca za prevlast u gradu.
– Posle Djure i donekle Gokčeta koji je bio vezan za prestonički tzv. “Kekin klan” ostala je sitna boranija. Videli ste čak da su Keka i ekipa ovde prošli ko bosi po trnju jer su sve firme koje su kupili propale, a oni ostali bez planirane zarade. Ovi što su ostali posle Djure i Gokčeta koprcaju se ko ribe na suvom. Otuda sve ove gluposti po gradu, masovne tuče posle kojih svi budu uhapšeni, nespretne i često ničim izazvane paljevine automobile. Neki se klinci lože na krupan kriminal, hteli bi da isplivaju na površinu, a u stvari su niko i ništa.
Sagovornik “Vranjskih” smatra da ovde organizovani kriminal ne treba tražiti među ljudima koji važe za kriminalce.
ZLATNO DOBA ORGANIZOVANOG KRIMINALA
U studiji „Organizovani kriminal u Srbiji“ prof. dr Momčilo Grubač piše kako je organizovani kriminal u Srbiji pojava novijeg datuma i da ga u Titovoj Jugoslaviji praktično nije ni bilo.
– Zatvorena socijalistička privreda, kontrolisano tržište, tvrde i dobro kontrolisane granice, neznatne trgovačke i druge veze sa inostranstvom nisu omogućavali nastanak i razvoj organizovanog kriminala. Privatnog preduzetništva nije bilo, posedovanje nekretnina je bilo ograničeno, a tokove novca je strogo nadzirala policija. Spoljnotrgovinski poslovi su bili pod direktnom kontrolom obaveštajnih službi koju je kontrolisalo najuže partijsko rukovodstvo – pisao je Grubač, ukazujući na logičan zaključak o tome kako organizovani kriminal ne postoji u totalitarnim ili polutotalitarnim državama.
Po Grubaču, stvari se korenito menjaju početkom devedesetih godina prošlog veka. Raspad SFRJ, početak građanskih ratova, zavođenje ekonomskih sankcija međunarodne zajednice, nastojanje Miloševićevog autoritarnog režima da te sankcije izigra i očuva vlast, doveli su do procvata organizovanog kriminala.
– Taj period mogao bi se nazvati zlatnim dobom organizovanog kriminala u Srbiji, iako u to vreme pojam nije bio poznat ni stručnoj javnosti. Država je bila potpuno integrisana u kriminal, a kriminal u državu. U tom periodu nije bilo nijedne osude za organizovani kriminal. Nije bio donet nijedan propis unutrašnjeg prava, niti ratifikovan neki međunarodni ugovor o suzbijanju te vrste krivičnih dela. Prvi postupak protiv tzv. duvanske mafije pokrenut je tek 2007. godine, dakle više od petnaest godina posle.
Srbija je devedesetih za kratko vreme dobila sve vrste organizovanog kriminala – ilegalnu trgovinu oružjem i drogom, krađe i krijumčarenja motornih vozila, nafte, cigareta, trgovinu ženama i decom, dečju pornografiju. Javio se kompjuterski kriminal, piraterija, bankarske prevare. Pranje novca uvedeno je kao krivično delo u Krivični zakonik 2005. u vreme masovne privatizacije državnih preduzeća u Srbiji.
Grubač naglašava da u Srbiji desvedesetih nije bilo opšte svesti o povećanoj društvenoj opasnosti od organizovanog kriminala. Ta je opasnost počela jasnije da se uočava tek nakon ubistva premijera Zorana Djinđića koji je neposredno pre toga najavio rat organizovanom kriminalu u Srbiji.
– Već među onima koji su nekada to bili, a sad su legalizavali poslove, ili su ušli u politiku, u sportske klubove, u biznis, građevinu, obogatili se koristeći položaj, a sada su ugledni članovi zajednice. To su prave organizovane kriminalne grupe – kaže ovaj izvor i dodaje:
– Ovi što se sada kao bave kriminalom, rade samo tranzit droge za drugu, treću ruku, ima ih u preprodaji vozila i povremeno neko uđe u lanac trgovine ljudima. Žele da što pre dođu do velikih para. Brzo ih uhapse, jer nemaju leđa u lokalnoj policiji – dodaje sagovornik našeg lista.
„U Vranju nema organizovanih kriminalnih bandi“, izgovorio je pre dve sedmice u intervjuu “Vranjskim” načelnik Policijske uprave Slađan Velinović. Ovo se poklapa čak i sa mišljenjem naših sagovornika. Barem kada je reč o ulici.
Ali, da vidimo šta kaže Zakonik o krivičnom postupku. U članu 2, stav 33, stoji da je organizovana kriminalna grupa u stvari “grupa od najmanje tri ili više lica koja postoji određeno vreme i deluje sporazumno s ciljem vršenja jednog ili više krivičnih dela za koja je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi neposrednog ili posrednog sticanja finansijske i druge koristi”.
Pod terminom organizovani kriminal podrazumeva se “vršenje krivičnih dela od strane organizovane kriminalne grupe ili njenih pripadnika”, stoji u stavu 34 istog člana Zakonika. Ovo prilično uprošćuje na prvi pogled kompleksne termine i praktično znači da bi organizovani kriminal organizovana kriminalna grupa mogla počiniti za širok krug krivičnih dela, odnosno za sva ona za koja je predviđena veća zatvorska kazna od preko četiri godine. A takvih je koliko hoćeš.
Zato advokat Dragan NIKOLIĆ, okružni lider SNS, stranke koja često ukazuje na prisustvo kriminala u porama lokalne zajednice, smatra da je pomenuta konstatacija načelnika policije „ishitrena” i “neoprezna“.
– Postoji sumnja, čak indicije da ovde ima organizovanih kriminalnih grupa. Možda ne tako organizovanih kao što je to na nivou države bio „zemunski klan“ ili klan Darka Šarića. Ali da repovi tih kriminalnih grupa postoje u Vranju, to ne vidi samo onaj koji je slep ili ne želi to da vidi – smatra Nikolić.
Čime to Nikolić ilustruje?
– Ono što se nekada dešavalo u Beogradu, polako dolazi ovde. Talas droge, uličnih obračuna, paljevine automobila, ponekog ubistva. Već sam ukazivao da određene policijske strukture sarađuju sa lokalnim grupama s one strane zakona. To su pojavni znaci organizovanih kriminalnih grupa. Ako oni imaju podršku u policiji, sutra će je možda dobiti i u tužilaštvu i na kraju među sudijama. Onda smo mi prepušteni kriminalcima i neće biti zaštićena ni naša bezbednost, ni naša imovina – naglašava Nikolić.
S druge strane, ono što se u Vranju često smatra organizovanim kriminalom zapravo ne može da se podvede pod ovu kriminološku kategoriju. Iako zakon daje prostora da se kriminalci lako upecaju za pripadništvo organizovanom kriminalu, prof. dr Momčilo Grubač, bivši ministar pravde SRJ i naš poznati kriminolog, u svojoj studiji „Organizovani kriminal u Srbiji“ kaže da je posebna i povećana društvena opasnost organizovanog kriminala posledica nekoliko njegovih karakteristika koje ga bitno razlikuju od tradicionalnog, klasičnog kriminala.
– To su: visok stepen organizovanosti članstva, sa vojničkom disciplinom i internim hijerarhijskim odnosima; velika žeđ za novcem, što nemilosrdno pogađa materijalnu egzistenciju žrtve i stabilnost državnog budžeta; težnja za vlašću, koja preti opstanku državnih institucija, i transnacionalnost, tj. planetarna rasprostranjenost koja ne priznaje državne granice i nacionalni suverenitet, što je bio jedan od glavnih razloga što su savremene države počele da odustaju od dogme nacionalnog suvereniteta, da priznaju neophodnost međusobne saradnje i da počnu stvarati zajedničke zaštitne institucije – navodi u studiji Grubač.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.