To u Vranju nije kul



Vodeća mesta na listi najčitanijih u Biblioteci “Bora Stanković” zauzimaju pisci treš literature, estradne ličnosti i pisci sa kioska: Jelena Bačić Alimpić (Ringišpil), Vesna Dedić (Zauvek u srcu i Sunce meni, sunce tebi) i Emir Kusturica (Smrt je neprovjerena glasina)



 



Narodna biblioteka Srbije je na osnovu najnovijih istraživanja o tržištu knjige i kulturi čitanja kod nas, objavila da samo tri posto ljudi čita knjige, bilo da je reč o beletristici ili o stručnoj literaturi. Ako je jedan od najsigurnijih pokazatelja koliko je neka nacija zaista obrazovana, činjenica koliko njeni pripadnici knjiga pročitaju, onda je jasno na kom smo nivou. Danas svi mogu da pišu i objavljuju knjige, to ionako nema nikakvog značaja jer skoro niko ne može da ih kupi zbog opšte nemaštine. Prave knjige nalaze se na pravim mestima – u dobro snadbevenim knjižarama. Danas ni takvih u Vranju, nažalost, nema. Postoji još jedno bezbedno i svima dostupno mesto, gde se sve te knjige koje čitamo, nalaze – biblioteke. Pa, iako je društveni prostor za našu ličnu utopiju ostao i dalje provincijski skučen, ovde je on krajnje slobodan.

PLASTIČNE DEVOJČICE

Dva vodeća mesta na listi deset najčitanijih naslova u Biblioteci „Bora Stanković“ zauzimaju pisci takozvane treš literature, tv lica: Jelena Bačić Alimpić (Ringišpil) i Vesna Dedić (Zauvek u srcu i Sunce meni, sunce tebi). Da li ste ikada čuli da neko o tim knjigama ozbiljno razgovara i da ih komentariše van popularnih magazina ili svakodnevnih pojavljivanja u „zabavnim“ programima? Ne, jer to čita neka nevidljiva publika koja ljude sa estrade, konfekcijske spisateljice i spisatelje koji objavljuju knjige diskutabilnog književnog kvaliteta za jednokratnu upotrebu i koje se najčešće prodaju na trafikama, naziva književnicima. Tu, među njima, sebe pronalazi i prosečna Vranjanka, gubitnica tranzicije ili, ako hoćete, ona na kojoj svet ostaje, ona što je kombinacija „tradicionalnog i dekadentnog“. To lepše zvuči (nju ne vređa a suštinu ne menja) nego da ste kazali da je ona buvljačka MTV varijanta koja nosi kineske plastične cipele, bugarsku trenerku, da joj je kosa spržena slovačkim šamponom engleskog imena sa turskog tržišta, da umesto tašne nosi lažnjak kesu neke robne marke u trendu. Na drugoj strani ženske, znači masovnije gradske populacije, samim tim i brojnijih potencijalnih čitača knjiga, je silikonska profiterova supruga, ćerka ili ljubavnica. Ona ovom spisku dodaje sledećih nekoliko naslova sa liste najčitanijih gradske biblioteke: Emir Kusturica (Smrt je neprovjerena glasina), Kutmanović Ivan (Od kada sam se zavolela volim) i Stefani Majer (Sumrak; Mlad mesec; Pomračenje; Praskozorje).

Čitačica je, znači, firmirana od glave do pete, kreme od kavijara, zlatnih niti, masaža toplom čokoladom, na ruci „težak“ satić. Ona je san svake plastične devojčice koji se može ostvariti uz pomoć saveta savremene dobre vile iz „ženske“ štampe („Liza“, „Svet“, „Skandal“…). Vranjanke, uostalom kao i ostale stanovnice Srbije, manje prate štampu nego elektronske medije, ali su prema novinama mnogo kritičnije, pokazuju najnovija istraživanjia „Stratedžik marketinga“. Televiziju gledaju tri, a radio slušaju dva sata, dnevne novine čitaju oko sat dnevno, a knjige čitaju statistički zanemarljivo! To znači da Vranjanki ništa u životu ne predstavlja ako se upiše u biblioteku i načita knjiga koliko hoće za simboličnu godišnju članarinu. Ako neku pomalo i grize savest, brzo se uteši činjenicom da knjige ne mogu skoro nigde u ovom gradu da se kupe. Njoj je važnije da odvoji tu „članarinu“ i da mesec dana čita na temu: veštački nokti – da ili ne, prepustite se trbušnom plesu, recepti, horoskop, ispovest devojke sa virusom koksaki, vitamin B, solarijum –  je zdarv umereno, kako prepoznati dobrog ljubavnika…Koja ima da doda još neku kintu odozgo biće u prilici da se „edukuje“ putem popularne revije sa ljubavnim romanom. Opet bajka, licitarsko srce i šećerni mladenci na torti, presečeni ponekom superljigavom storijom o  teškim bolestima poznatih, tek toliko da se i oni anonimni uteše kako su i slavni ipak samo ljudi koje život ne mazi.

NAJČITANIJE U SRBIJI
Prema podacima sa knjizara.com, sajta koji se bavi knjigom i kulturom čitanja, trenutno pet najčitanijih knjiga u Srbiji su:
1. „Alef“, Paulo Koeljo
2. „Venecija“, Vladimir Pištalo
3. „Ringišpil“, Jelena Bačić Alimpić
4. „Kaluđer koji je prodao svoj ferari“, Robin Šarma
5.“Tigrova žena“, Tea Obreht

MODERNI HEROJI

Na nekoliko sledećih mestu na listi čitanosti Biblioteke „Bora Stanković“, neočekivano ali na našu radost, nalaze se Svetislav Basara (Početak bune protiv dahija) i Mario Vergas Ljosa (Povest o Majti). Procenjuje se da to čita onaj minimalni procenat intelektualaca u gradu koji se ne pali na „mejnstrim“ tipa Velmar Janković, Gordana Ćirjanić, Habjanović Djurović, Bobić Mojsilović ili na „šiptaromrsca“ Ćosića. To je ona vrsta čitalaca koja je otporna na dresuru i nije ničija ciljna grupa. To su pametni i pametne koji kupuju i čitaju knjige i koji ne smatraju da siromaštvo u kulturi nema veze sa našim životima. Čitaoci ovih knjiga sigurno nisu oni što smatraju da je čitanje knjiga gubljenje vremena (koje se može korisno provesti u kladionici ili kozmetičkom salonu) i da ozbiljne knjige pišu samo oni koji nemaju šta da rade. I dok „Kosmo“ mantre nas, balkanske seljančice, edukuju o „velnesu i velbingu“, uokolo se množe Nušićeve Ministarke i Sterijine Feme.

Na začelju liste gradske biblioteke su oni koje ni bibliotekari ne znaju kako da prokomentarišu, niti gde da ih svrstaju. Oni su jednostavno „moderni“: Haled Hoseini (Lovac na zmajeve; Hiljadu čudesnih sunaca), Pol Jang Vilijam (Koliba) i Rani Manika (Mati pirinča).

A šta čita prosečan Vranjanac? Oni koji u biblioteku i dođu najviše vole knjige iz krimi ili SF oblasti, ili one koje za temu imaju rat. Oni drugi mahom su u čitaonici gde je štampa za „dž“. Ali, ajde, morate biti član da biste koristili ovu privilegiju. Istraživanja pokazuju da muškarci, samim tim i naš prosečan sugrađanin koji redovno prima platu, čita mahom dnevnu štampu – „Večernje novosti“, „Blic“ i „Politika“. Ostali, uzgred ubedljiva većina, posvećuje se isključivo tabloidima „Pres“ i „Kurir“ dok ih knjige ne zanimaju. Njihovi heroji nisu likovi iz knjiga, nego oni što ih „narod voli“ – heroji iz trougla politike, biznisa i estrade. U izmučenim zemljama poput naše, pod biznisom se podrazumeva i kriminal odnosno „kontraverzna“ biografija, sumnjivo društvo, isti takvi poslovi i minimum škole. Dovoljno je prošetati ulicama Vranja pa videti na očiglednom primeru koliko ih je. To su oni koji se useknjuju, pljuju, trzaju ekstremitetima i sve živo zovu „brate“.

Nakon svega morate da se zapitate: Šta će čitati ili čitaju deca ovakvih roditelja koji bi svi da pobegnu iz bednog, gubitničkog sveta dobrih i poštenih ljudi a u kući nemaju ni jednu jedinu knjigu?

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar