Usud Borinog Vranja



Poboljšati saradnju ustanova: Mirjana Jovanović, Mnogo očekujem od Strategije kulture: Nela Dimitrijević,

Lokalni klanovi u kulturi kao i česte svađe političara i ljudi koji su na čelu institucija kulture ne doprinose kulturnoj ponudi grada. Od manifestacija treba sačuvati, modernizovati i očistiti od političkih uticaja „Borine pozorišne dane“ i „Borinu nedelju“, a podržati „Dokument“ i „Strits festival“ jer imaju potencijal da u budućnosti čine deo ozbiljne kulturne ponude grada



 



Razmatrajući šta trenutno imamo u kulturnoj ponudi zaključujemo da se Vranje, sem jednog književnog i jednog pozorišnog festivala godišnje, ostatku Srbije predstavlja isključivo svojim folklorom odnosno muzikom koja je u sebe inkorporirala folklor. Zaboravljajući da je to u domenu turističke atrakcije a ne kulture, kao kad Holanđani nude svoje klompe, lale i marihuanu, Turci trbušni ples i ratluk ili Nemci pivo i kobasice, nepravedno smo zanemarili ostale, ne tako vidljive segmente kulturnog života grada. Takođe, za nas tipično preterivanje dovelo nas je do toga da ime i delo Bore Stankovića vezujemo za sve, od naziva ustanova, preko spomenika, do kulturnih manifestacija, a ostale znamenite Vranjance, aktuelne stvaraoce, ali i one iz subkulturnog miljea, uopšte ne primećujemo ili ih potpuno marginalizujemo.

Šta tu treba menjati, ko čini ovdašnju „nevidljivu“ kulturu, na koji način je plasirati i da li u tu svrhu možemo iskoristiti i nešto drugo sem Bore Stankovića i tradicije – samo se neka od pitanja na koja tražimo odgovore.

FOLK DERT

Da šalvare, čoček ili trube i dert ne treba isključivo da budu obeležja lokalne kulture slažu se svi naši sagovornici. Da ne bude zabune, niko od njih nema ništa protiv tradicije, ali itekako ima protiv zapostavljanja drugih segmenata kulturnog života grada.

Mnogo očekujem od Strategije kulture: Nela DimitrijevićTako Nela DIMITRIJEVIĆ, urednica Radio Vranja i članica organizacionog odbora „Borinih pozorišnih dana“ smatra da je folklor svakako nešto čime Vranje treba da se predstavlja Srbiji i van nje, ali ne isključivo time, a Snežana PULjEVIĆ, profesorka klavira, navodi da ovde postoji mnogo ljudi koji se na različite načine bave muzikom i puno dece koja su talentovana i uspešna i zato misli da je to veliki i važan deo vranjske kulture koji ne treba zanemariti i baciti u senku tradicije i nasleđa. Slično rezonuje i Milica Anđelković JOVANOVIĆ, koordinarorka Kancelarije za mlade i članica Organizacionog odbora „Borinih pozorišnih dana“, navodeći šta je to što još čini ovdašnju muzičku scenu.

– Zašto je za lokalnu kulturu od folklora manje bitan odličan bend „Nežni Dalibor“, koga je iznedrio vranjski asfalt? Postoji čitava subkulturna scena mladih, kvalitetnih, a neafirmisanih bendova kojima treba dati šansu i podržati ih finansijski i logistički, kako bi u svet poneli i jednu drugačiju sliku o Vranju. Takođe, žao mi je što retko ko spominje čuveni dečji hor Muzičke škole „Stevan Mokranjac“, koji je do kraja devedesetih važio za jedan od najboljih u zemlji! Godinu dana unazad se bivši članovi tog hora, zajedno sa rukovodstvom muzičke škole, trude da naprave Gradski hor, koji bi mogao da predstavi Vranje i kao mesto gde se ceni i neguje umetnost horskog pevanja. Jednom rečju, Vranje ima mnogo toga da ponudi, posebno u muzičkom smislu, samo treba iskoračiti iz uvreženih klišea – ubeđena je Milica.

Nešto kritičkije su raspoloženi Nebojša NOVKOVIĆ, lokalni koordinator „Mense“ koji je u više navrata učestvovao u realizaciji različitih projekata iz sfere kulture, i Mirjana JOVANOVIĆ, istoričarka umetnosti, kustos Galerije Narodnog muzeja.

Novković  ističe da se Vranje, kao mesto nekada izuzetno bogate kulture, danas prepoznaje, pre svega, po neuspelim pokušajima baštinjenja kulturne tradicije. Naglašavajući da stalna kulturna ponuda grada ne postoji, kritikuje i muzejske postavke smatrajući ih zastarelim, nezanimljivim i potpuno van savremenih tendencija interaktivnog komuniciranja sa publikom.

– Ponuda Vranja u „Noći muzeja“ svake godine to i dokazuje. Kada uporedim Kafkin muzej u Pragu i Borin u Vranju prosto se postidim – direktan je on.

Mirjana Jovanović misli da folklor i popularna muzika koja u sebi sublimira deo folklora nije jedini vid predstavljanja Vranja ostatku Srbije, ali da je prezentovanje isključivo toga rezultat ne izgrađenog kulturnog identiteta samog grada.

Poboljšati saradnju ustanova: Mirjana Jovanović To se neguje i gradi godinama i decenijama i bojim se da  smo mi to  propustili. Kada bismo se manje borili za lične interese, manje promovisali porodične privilegije i umesto toga se poistovetili sa velikim kulturnim delima naših sugrađana i dozvolili da opšte i kolektivno stavimo ispred svoje  sebičnosti i sujetnosti, bilo bi nade  za promovisanje pravih kulturnih vrednosti – ubeđena je ona.

Bojan JOVANOVIĆ, glumac i umetnički rukovodilac Pozorišta „Bora Stanković“ pridružuje se njenom razmišljanju, potencirajući da je Vranje iznedrilo veliki broj umetnika, ali da bi trebalo izdvojiti ono što se izdiže iznad proseka i kod ljudi izaziva poštovanje i divljenje, a zatim napraviti dodatnu selekciju i bez i malo stida ili protekcije to predstaviti ostatku Srbije.

KLADIONICA „BORA“

Ulazeći dublje u priču o kulturnoj ponudi ne možete da zaobiđete Boru Stankovića. Smeta, kako reče Milica Jovanović, što se ponekad od njega ne vide i ostali pojedinci koji su dali značajan doprinos kulturnoj baštini Vranja. Taj usud „Borinog Vranja“ prati svakog stvaraoca koji ovde ponikne, ne samo literarnog.

– Bora je nesporno značajan kniževnik, ali da se preteruje sa njim i to je očigledno. Dovoljno je navesti da nam se po njemu zovu biblioteka, gimnazija, pozorište, osnovna škola… Imamo mi i Justina Popovića, Djorđa Tasića, Milana Vlajinca, Dragoljuba Mihajlovića, primera radi – slaže se sa njom Dimitrijevićeva.

S tim  vezi, vema je zanimljivo razmišljanje Novkovića, koji ističe ono što svi znaju, a niko se, na žalost, ne usuđuje da javno komentariše.

– Ista palanačka svest koja je Boru naterala da ode iz Vranja, osećajući strahopoštovanje pred nečim što ne razume, sada pokušava da sakrije svoju neinventivnost i prosečnost time što konstantno „siluje“ njegov lik i delo. Ne bi me iznenadilo da se neka banka ili kladionica nazove po Bori Stankoviću i da se na otvaranju čitaju Mitketovi monolozi i evocira legendarna „žal za mladost“, a da se Borin spomenik izmesti iz parka na neki novosagrađeni trg – plaši se Novković.

Sasvim je otvorena i Puljevićeva kada kaže da se o imenu i delu Bore Stankovića razmišlja samo u vreme kulturnih manifestacija.

– Vranjanci uglavnom malo znaju o njegovom životu, uopšte i ne čitaju ništa, pa ni njegova dela, jedva da znaju ko je čovek čije ime nose ovdašnje ustanove kulture, a kamoli ko su junaci njegovih knjiga – uverena je profesorka.

Bojan Jovanović tvrdi da hteli mi to ili ne, pri svakoj pomisli na Vranje, Bora uvek i svima bude prva asocijacija.

– Na žalost, mislim da se to često zloupotrebljavan. A kada me pitate na koji način je zloupotrebljen, pitaću vas: A na koji način nije?

Mišljenje Mirjane Jovanović ne odstupa preterano od mišljenja ostalih ni po ovom pitanju.

– Priča o zloupotrebi lika i dela poznatog pisca je, po meni, višeslojna i ilustrovaću je sa nekoliko primera. Da li je strašnije to što dete u školi nije pročitalo „Koštanu“ ili to  što je neko Bori crtao brkove na spomeniku u gradskom parku? Da li je jadnije to što je neko izvalio tu istu statuu tešku sedam stotina kilograma ili to što niko u njoj nije vide simbol književnika po kome nas prepoznaju, već samo bronzu koju treba pretopiti – figurativno pojašnjava Jovanovićeva.

STRATEGIJA KULTURE

Nego, da se vratimo na pitanje koje smo postavili na samom početku teksta – šta je, onda, to što danas predstavlja kulturnu ponudu Vranja?

Puljevićeva se odmah ogradila rekavši da u trenutku u kome oko nas dominiraju ljudi bez manira i nevaspitan javni sektor ne možemo govoriti o kulturnoj ponudi. Ona konstatuje da je to mnogo više rastužuje nego sama situacija u siromašnoj vranjskoj kulturi i poručuje da decu treba naučiti da je kutura „in“.

– „Borini pozorišni dani“ i „Borina nedelja“ su predvodnici kulturne ponude, ali je nepravedno zapostavljena dragocena muzejska zbirka, kao i mnogi slikari i književnici zarobljeni u palanci. Verujem da će dugo najavljivanom Strategijom razvoja kulture taj problem rešiti. Neophodna nam je najpre interna sistematizacija da utvrdimo koliko i kakvih slikara, pisaca, glumaca, pevača imamo, da bismo mogli najbolje da plasiramo, organizujemo im gostovanja van Vranja, susrete sa kompetentnim ljudima iz struke – nešto drugačije razmišlja Dimitrijevićeva.

Bojan Jovanović tvrdi da bi bio najsrećniji kada bi ljubitelji kulture u Vranju svakoga dana bili u mogućnosti da biraju šta će posetiti, ali da situacija nije ni izbliza takva. On poručuje da je na ljudima koji se bave kulturom da ponude kvalitet, a da je pitanje popularisanja tih sadržaja na onima koji se bave  marketingom i organizacijom.

KUTIJE IDEJA
U svim većim gradovima Evropske unije (EU), u ustanovama kulture, postavljaju se takozvane kutije ideja gde građani daju predloge, a potom se na osnovu njihovih predloga raspisuju konkursi (najproblematičniji deo razvoja svake ideje u Srbiji). Ali, to ne znači da EU plaća sve, naprotiv. Najviše novca, gledano u procentima, stiže iz nacionalnog, potom iz gradskog budžeta, pa od sponzora i donatora, a tek na kraju sledi novac iz fondova EU.

I na ovo pitanje otvoren do kraja, Novković ne odstupa od svojih kritičkih stavova.

– Lokalni klanovi u kulturi kao i česte svađe političara i ljudi koji su na čelu institucija kulture ne doprinose kulturnoj ponudi grada. Od manifestacija treba sačuvati, modernizovati i očistiti od političkih uticaja „Borine pozorišne dane“ i „Borinu nedelju“, a podržati „Dokument“ i „Strits festival“ jer imaju potencijal da u budućnosti čine deo ozbiljne kulturne ponude grada. Mislim da treba podržati i neke „ad hok“ inicijative entuzijasta koje su činile dobar deo retkih kvalitetnih kulturnih događaja poslednjih godina – zaključuje on.

Pridružuje mu se Milica Anđelković Jovanović rečima da se „Borini pozorišni dani“ poslednje tri godine razvijaju u pravcu sve veće transparentnosti i značajnijeg uključivanja neglumačke javnosti u organizacione aktivnosti, čime se dobija kako na kvalitetu, tako i na ugledu.

– S druge strane „Borina nedelja“ je od plemenite zamisli stvaranja nove koncepcije, koju je podržalo gradsko rukovodstvo, spala na nivo palanačkih prepucavanja „bivših“ i „sadašnjih“. „Stari dani“, iz godine u godinu, postaju sve veća i poštovanja vredna manifestacija, koju svakako treba uvrstiti u lokalnu kulturnu ponudu – veruje Jovanovićeva.

Dodajući da će Strategija razvoja kulture grada Vranja, koju očekujemo, definisati prioritetna područja kao i mehanizme njihovog razvoja i popularizacije, ona smatra da će, istovremeno, bez  međusobne saradnje ovdašnjih kulturnih delatnika sve ostati mrtvo slovo na papiru.

Identično razmišlja i Mirjana Jovanović misleći da se najkvalitetnije iz kulturne ponude možda može tražiti u boljoj i otvorenijoj saradnji svih institucija koje se bave kulturom u „Borinom Vranju“.

Na kraju ćemo pomenuti nekoga ko samo na prvi pogled ne pripada ovoj priči – Karla Luegera. Ovaj čovek, gradonačelnik Beča sa kraja 19. veka, sadio je drveće ispod Alpa da bi, od tada zauvek, za sve generacije, vetar koji dolazi do grada bio pun ozona. Ko razume, shvatiće.

 

BENDOVI NA SAJTU „VRANjSKIH“

Nedeljnik „Vranjske“, u želji da promoviše mlade neafirmisane bendove, od narednog broja pokreće akciju njihovog predstavljanja na svom sajtu (www.vranjske.co.rs.

Rešili smo da besplatno ustupimo deo prostora na našem izuzetno posećenom sajtu, kako bismo predstavili mlade muzičke snage iz Vranja i okoline, a našim čitaocima omogućili da odaberu najkvalitetnije. Imaćete priliku da pogledate snimke i čujete bendove koji su trenutno aktivni, kao i da glasate za svog favorita, a mi ćemo u novinama, svakog četvrtka objavljivati Top 10 listu. Redosled na listi određujute upravo vi onog trenutka kada ostavite svoj glas na sajtu „Vranjskih“. Na taj način ćemo, iz nedelje u nedelju, pokušati da najširoj čitalačkoj publici približimo pop, rok, metal, gotik, bluz, hip-hop i ostale muzičke žanrove i promovišemo mlade bendove iz našeg regiona. Top 10 će biti naš i vaš odgovor na očiglednu potrebu za kvalitetnijim muzičkim sadržajem od onog koji se trenutno nudi i nameće mladima koji ovde žive.

Pozivamo bendove da nam se jave i pošalju svoje audio ili video snimke (YouTube), a mi ćemo odabrati najkvalitetnije i postaviti ih na našem sajtu.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar