Bez Brisela smo nula



Sve što se u Briselu događa i sve odluke koje se tamo donose, imaju samo jednu meru – građane, Albance i Srbe. Dakle, Brisel će uspeti onoliko koliko građani Kosova i Srbije budu imali koristi od tog dijaloga



<--break->“ title=“<--break-->“ class=“mceItem“ /></p>
<p><!--break--></p><div id=



U Briselu su 2. septembra dva pregovaračka tima zaokružila jedan set pitanja o kojima se u Beogradu propoveda na jedan, a u Prištini na drugi način. Ovoga puta nas je zanimalo šta misle i kako na dijalog u Briselu gledaju predstavnici civilnog društva u Prištini. Odabrali smo u Prištini poznatog intelektualca Bekima Blakaja, direktora Fonda za humanitarno pravo.

– Sve što se u Briselu događa i sve odluke koje se tamo donose , imaju samo jednu meru – građane, Albance i Srbe. Dakle, Brisel će uspeti onoliko, koliko građani Kosova i Srbije budu imali koristi od tog dijaloga – odgovara Blakaj tek sto smo mu rekli o čemu želimo da razgovaramo.

VISOKA CENA

Kako vi gledate na Brisel? Koliko će on na Kosovu ostati upamćen?

– Bez obzira što ovaj ili onaj pojedinac, ova ili ona zajednica, imaju neke primedbe, Brisel će dugo živeti u kosovskom sećanju. Neki kažu da on postavlja uslove i pravila. Ja mislim da će Brisel uraditi mnogo za relaksaciju odnosa na Balkanu i Kosovu.

U kojoj meri nam je Brisel kao posrednik u dijalogu bio potreban?

 

PROFIL

Bekim Blakaj je istaknuti albanski intelektualac mlađe generacije. Rođen je 1971. godine u Istoku. Školovao se u Prištini i Beogradu, gde je bio primoran da prekine studije na Fakultetu organizacionih nauka. Povratkom u Prištinu od 2000. godine, u Fondu za humanitarno pravo radi kao istraživač povreda ljudskih prava i ratnih zločina. Od 2006. godine Blakaj je direktor Fonda za humanitarno pravo u Prištini. Oženjen je i otac jednog deteta.

 

 

– Naravno da nam je bio jako potreban. Da nije bilo Brisela, ne bi bilo ni razgovora. Mislim čak da ni jeda strana, dakle ni Priština ni Beograd, još dugo, dugo ne bi osetila potrebu za dijalogom. Ne slažem se naravno sa onima koji gunđaju da Brisel stalno uslovljava, nameće stavove. Ne, Brisel i administracija kancelarije Roberta Kupera dobro shvataju da su oni ti koji moraju da pokreću stvari sa mrtve tačke. Oni to rade u skladu sa razvojem situacije na terenu. Bez Brisela mi bi bili na nuli.

Kako, iz ugla posla kojim se bavite, gledate na dosadašnje odluke dva pregovaračka tima?

– Mi u civilnom društvu pozdravljamo sve odluke Brisela. Te odluke imaju svoju visoku cenu. I sloboda kretanja, i lična dokumenta i katastar. Kako danas da zamislimo život čoveka koji nema slobodu kretanja? Kako da zamislimo građane bez ličnih dokumenata? Kako da zamislimo građane koji ne mogu da ostvare svoje pravo na imovinu? Znate, to mnogi ne vide i ne prepoznaju. Ali za građane od tih, nema važnijih pitanja.

NEMA ZAKERANjA

Briselska knjiga još nije zatvorena, ima još otvorenih spornih pitanja, pa će dakle biti i dijaloga?

DODjITE U PRIŠTINU

Dolazite li na jug Srbije?
-Nisam skoro bio, ali ako mi se ukaže prilika rado ću doći. Želeo bih da se i lično uverim u situaciju i kvalitet života građana u Bujanovcu, Preševu i Medveđi. Ja istovremeno želim da vama iz „Vranjskih“, koje imaju svoju misiju, o kojima sam mnogo slušao i čitao, prvom prilikom budem domaćin u Prištini – kazao je na kraju Bekim Blakaj.

– To je tačno. I dobro je što je tako? Pogledajte taj spisak problema koji treba da reše dva tima? To su jako kompleksna pitanja. Znate, sve te probleme obični ljudi brže prihvataju i bolje razumeju. I kada bi ih oni rešavali, sigurno bi im bilo potrebno manje vremena. Želim da kažem da probleme trgovine, biznisa, bolje razumeju ljudi koji se time bave, jer oni više trpe. Političari su daleko od realnog života, pa im utoliko nije uvek stalo da to reše i brzo i efikasno.

Kada očekujete kraj briselskog dijaloga? Kakav će on biti?

– Nemam neki jasan stav o kraju dijaloga. Iz mog ugla gledano, najvažnije je što je tu Brisel posrednik. Jer, za Evropu je primarna stvar da Beograd i Priština reše svako sporno pitanje. Evropa jednostavno ne želi da prihvati ni jednu ni drugu zemlju u svoje redove, a da ona sa drugom stranom nije rešila bukvalno sva sporna pitanja. To je dobro, a mnogi u tome upravo „prepoznaju“ zakeranje Brisela, što nije tačno.

 

 

 

 

BEZBEDAN SAM U BEOGRADU

Koliko ste često u Beogradu? Kada ste tamo bili poslednji put?
– U Beograd idem vrlo često. Poslednji put sam bio prošle nedelje, kada smo promovisali prvi tom „Kosovske knjige pamćenja“. Želim vašim čitaocima da istaknem da je to delo više autora u kome smo objavili imena i tačne podatke za svih 2.046 stradalih na Kosovu 1998. godine, – Srba. Albanaca, Roma, Bošnjaka, Crnogoraca i drugih. Uz svaku žrtvu objasnili smo okolnosti kako je stradala. Utvrdili smo tako da je te godine bilo tačno 2.046 žrtava, od čega 1.705 Albanaca, 280 Srba i 61osoba iz drugih zajednica. Svaka godina sve do 2012. imaće svoj tom u ovoj ediciji.

Koliko ste u Begradu bezbedni? Da li ste imali nekih problema?
– Nikada na putu ili boraveći u Beogradu nisam imao problema. Naravno, neki su imali probleme tamo do 2002. godine. Sada ih nemaju. Mislim da ovo treba da znaju svi građani Kosova. Znam da kod ljudi postoje predrasude, nekakvi strahovi. Da bi bili sigurni da toga nema, ljudima se mora pružiti šansa da se sami uvere. A da bi se uverili, morali bi da putuju. Mislim da sada neko o tim pitanjima treba više da razmišlja.

 

 



Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar