Nešto đuture



Milioni za hranu i pice

Pod šta li je krkanje narodne muke podvedeno u onom opštinarskom metajeziku, pod koje formulacije i šifre, ko to provali, nosi šnjur



 



– Direktore – kaže urbana legenda iz Vranja, kada je u jednoj javnoj ustanovi knjigovođa pitao inokosnog rukovodećeg organa – a ova reprezentacija, jedenje i pijenje, kako to da knjižim?

– Ma piši bre gde oćeš – odgovara direktor – niko ne može toliko da pojede i popije, koliko ja mogu da potpišem!

Famozna „reprezentacija“, u narodu koji je inače plaća kad su javne službe i firme u pitanju, ozloglašena je kao „jedenje i pijenje na potpis“, što i nije daleko od istine. To nije srpska privilegija, niti su je srpski direktori i političari patentirali, ali su je zato doveli do savršenstva.

„Vranjske“ su, putem Zakona o dostupnosti informacijama od javnog značaja, svim javnim preduzećima i ustanovama uputile pitanje – kolika je visina i vrsta reprezentacije u 2010. i u prvoj polovini 2011. godine, na koje je uredno odgovorilo njih sedam. Osim onih koji su bili nedostupni, ostali su dali usmene izjave.

KALIF UMESTO KALIFA

Među čelnicima vranjskih „reprezentativaca“ je JP „Komrad“, koji je u ove svrhe prošle godine utrošio 669.867,44 dinara, a za prvu polovinu tekuće godine 410.378,64 dinara. Dakle, trend je u porastu.

Inače, reprezentacija se obično troši po dva osnova – sopstvene prostorije, i ugostiteljske usluge. Tako je „Komrad“ 2010. za „sopstvene prostorije“, ma šta to značilo, izdvojio 418.800,73 dinara, a za ugostiteljske usluge 251.066,71 dinara. U prvoj polovini tekuće godine, pak, u spostvenim prostorijama je utrošeno 244.253,64 dinara, a za ugostiteljske usluge 166.125,00 dinara. Dakle, manje se troši za ugostiteljske usluge, nego za sopstvene prostorije; no, pravo pitanje bi bilo, koliko ljudi koristi troškove reprezentacije u „sopstvenim prostorijama“, a koliko u ugostiteljskim objektima, pa da se uspostavi prava srazmera.

Milioni za hranu i piceNo, „Komrad“ po visini reprezentacije „šije“ JP „Novi dom“. Oni su, naime, za poslovnu 2010. godinu u svrhe reprezentacije izdvojili 910.405,00 dinara, a za prvih šest meseci tekuće godine 337.505,00 dinara. No, ne gubimo nadu, grejna sezona je na vidiku, pa ćemo onda da vidimo od kakvog se drveta ložice delju. U obrazloženju se kaže da visinu troškova preduzeća utvrđuje Upravni odbor, kao i Skupština Grada, koji na svojim sednicama usvajaju programe rada i poslovanja preduzeća za tekuću godinu. Osnovi su procena rada preduzeća, analiza poslovnog okruženja, procena resursa, planovi proizvodnje, finansijski planovi, promotivne aktivnosti. Reprezentacija, dakle, nije šala.

Troškovi reprezentacije za navedeni period, nastavlja se, obuhvataju troškove koje je „Novi dom“ imao u cilju obeležavanja 45 godina od osnivanja preduzeća, troškove povodom redovne skupštine Udruženja toplana Srbije, čiji je domaćin u 2010. bio „Novi dom“, obeležavanje tradicionalnih državnih praznika poput Nove godine i Osmog marta, kao i troškove koje je preduzeće imalo radi aktivnog učešća u radno-sportskim takmičenjima, na kojima su radnici „Novog doma“ u najoštrijoj konkurenciji pobrali tri prva mesta i epitet najboljeg preduzeća na teritoriji Srbije. Inače, troškovi reprezentacije obuhvataju i troškove koji su nastali u susretima sa poslovnim partnerima, a u cilju realizacije mnogobrojnih poslovnih poduhvata u 2010. i 2011. godini. Napominje se i to, da iako iako je osnivač preduzeća Grad Vranje, ono se ne nalazi na budžetu Grada, već se sto odsto finansira iz sopstvenih prihoda.

Sledi JP Radio televizija Vranje, sa troškovima za reprezantaciju u 2010. godini u iznosu od 436.888,50 dinara. Ova medijska kuća je od toga 135.711,21 dinara izdvojila na reprezentaciju u sopstvenim prostorijama (sokovi i kafa za goste), a 301.177,21 dinara su troškovi ugostiteljskih usluga. Kod ugostiteljskih usluga knjiženi su i troškovi koji se odnose na proslavu jubileja (30 godina rada radija i 15 godina rada televizije) u iznosu od 175.860,00 dinara. U prvoj polovini 2011. godine potrošeno je na ime reprezentacije u sopstvenim prostorijama 39.975,05 dinara, a na ime troškova ugostiteljskih usluga 65.459,00 dinara.

RTV je vrlo uredno dostavio analitičke kartice, po kojima se vidi gde se „reprezentovalo“ – u, otprilike, 80 posto slučajeva, to su bili objekti Simpa, ali ima i URO, „Papilon“, „Gradska meana“, „Disko“, dosta je zastupljena i „Aleksandrija“, a artikli su – hrana i piće, nešto „za Milana“, kikiriki, voda, šećer, sok, kafa… u 2011. dominira „Aleksandrija“, ali tu su i „Dvor“, „Siti picerija“, Gradska meana“, „Haremluk“, a nakon preuzimanja objekta od Simpa, „Ljubisavljević“ je „car“. Pljeskavice, limun, neki gotovinski računi, voda… Treba nahraniti i napojiti onoliki svet, oko 55 zaposlenih, za golem trud – par sati autorske produkcije dnevno, bez vikenda i praznika.

JP „Skijalište Besna Kobila“ je bilo detaljno – u 2010. godini, skijaši su napravili reprezantaciju u iznosu od 131.352,67 dinara. Dobavljači su bili „Nas Com“ DOO Vranje u dva slučaja, a roba je bila – hemijske olovke, upaljači, zidni satovi, rokovnici, kalendari; „Palanza graf“ sa majicama, fasciklama, reklamnom tablom i jelovnicima, ali je lalvovski deo otišao na kafane – „Disko“ u jednom slučaju, i u nekoliko „Simpo – Pržar“. Ovde je navedeno i koliki je čiji tain: Dejan Manić je potpisao račune u vrednosti 103.007,67 dinara, a njegov naslednik Zoran Velinović 28.345,00.

Ali, već 2011. situacija se drastično menja – tek da se zna ko je kalif umesto kalifa, Velinović za šest meseci pravi reprezentaciju u iznosu od 123.018,26 dinara, a favorit mu je dobavljač „Veka-komerc“ DOO Vranje. Tu je i neizbežni Pržar i restoran „Trio“, ali se od maja stanje menja – u sedlo uskače Dragan Janjić, i do juna pravi samo 12.300,00 dinara reprezantacije, i to za organizaciju prvomajskog uranka, i snimanje emisije sa RTS, poslovni ručak sa urednikom emisije. No, ima još dosta do kraja godine, a sezona skijanja tek nailazi.

Javna, pak, ustanova „Sportska hala“ za prethodnih godinu i po dana na troškove reprezentacije potrošila je ukupno 336.442,00 dinara u, grubo rečeno, u odnosu na prethodne čelebije, banalne svrhe, kao što su raznorazni majstori, parketari, moleri, pripadnici VS, radnici angažovani preko Centra za socijalni rad, kalendari, jubilarne nagrade… Stavka „ugostiteljske usluge“ ne prelazi preko 50.000 dinara.

BROJKE
Preduzeće                      2010.                     2011.
Komrad                          669.867                 410.378
Novi dom                       910.405                 337.505
RTV Vranje                    436.888                 105.434
Direkcija                      320.000                 150.000
Skijalište                    131.352                 123.018
Pozorište                    240.000                 45.124
CZSR                             48.658                   16.101
CZRLU                          27.000                   –
Uprava Banje ukupno                            oko 400.000

I naposletku, kao što mu i samo ime kaže (nomen est omen – ime je sudbina), Centar za socijalni rad, koji je na ime reprezentacije u 2010. potrošio 48.685,48 dinara, a za šest meseci tekuće godine tek 16.101, 95 dinara.

Nego, ima i štedljivijih – JU Centar za razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite potrošio je za reprezentaciju u 2010. godini 27.000,00 dinara, a u prvoj polovini tekuće godine ova ustanova nije potrošila ni jedan jedini dinar.

BRAZILSKA NAVALA

Toliko od onih koji su javnost udostojili pisanim podacima – malo li je, čast izuzecima. Ostali direktori javnih preduzeća i ustanova, dali su za „Vranjske“ usmene izjave.

-Ne znam ni okvirnu cifru za reprezentaciju – kaže Nebojša Veličković, direktor JU Narodni univerzitet – ali znam u koje svrhe ta sredstva idu: uglavnom za umetnike kojima organizujemo programske sadržaje, kao i za učenike, naše, polaznike, a koji predstavljaju našu ustanovu.

-Reprezentacija je uobičajena – kaže Stojan Dimčić, direktor JP „Vodovod“ – kad dođu gosti, investitori brane „Prvonek“. Nema tu ništa čudno, pa red je da ih domaćinski primimo i ugostimo zarad te kapitalne investicije. A ono, kalendari, olovke, upaljači, rokovnici, to su zaista sitne stavke, a i mi to baš i ne praktikujemo.

U JU pozorište „Bora Stanković“, sve je vezano za rok.

-U 2010. godini – kaže direktor Nebojša Cvetković – za reprezentaciju je potrošeno 240.075,00 dinara, dok je u prvih šest meseci tekuće ta suma dostigla tek 45.124,00 dinara; to očigledno govori o tajmingu, dakle, najviše u te svrhe ide u vreme održavanja „Borinih pozorišnih dana“, a u redovno vreme sezone, za gostujuće reditelje i glumce. I to je klasika – neophodna hrana, piće i konak.

Nebojša Stojanović, direktor JP „Uprava Banje“ kaže da ovo preduzeće uglavnom na reprezentaciju ne troši gotovinu, već sve ide razmenom naloga – kompenzacijom.

-Za godinu i po, suma za reprezentaciju je oko 400.000 dinara. Ali, većinom idemo preko kompenzacije, štedimo gotovinu. Recimo, Železnice Srbije Upravi Banje duguju popriličnu sumu, pa naše goste smeštamo u njihovo odmaralište, tako prebijamo dug. Tu mislim na učesnike „Dana karanfila“, gde noće i hrane se gosti manifestacije, glumci, pevači, voditelji. „Simpo-cveće“ nam takođe duguje, pa i tu kompenziramo. Takođe, imamo i kompenzaciju sa Ugostiteljskim preduzećem, gde uglavnom smeštamo strane goste; u poslednjih godinu i po, bilo je 16 stranih delegacija u Vranjskoj Banji, što političkih, što turističkih, što stručnih, za istraživanje termo-energije. Ali, kažem, trudimo se da što više troškova za njihovu reprezentaciju ide preko kompenzacije.

-Nemam baš tačan podatak, u paru – kaže Dragan Stojković, direktor JP „Direkcija za izgradnju i razvoj Vranja“ – ali je za reprezentaciju u Direkciji u 2010. utrošeno 320.000 dinara.

 

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar