Kloniranje klonova



Fensi: Koka-kola, Marlboro, Suzuki, Nismo agresivni: Nikola, Klasična boja: Vladimir, Na braniku otadžbine: Veljko (desno)

Fenseri su „nafurani“, šminkeri podsećaju na emose, metalce bez razloga gledaju popreko, hipsterima je potreban novac za furanje svog fazona, dok je blejačima svejedno. Za to vreme neki njihovi vršnjaci ne gube vreme već se bore za „srbsku stvar“



 



Grupe u koje se,  u potrazi za sopstvenim identitetom, uključuju mladi,  najčešći su izvor straha njihovih roditelja. Fenseri, metalci i rokeri, hip-hoperi, gotičari, liberalci (NVO-ovci), nacionalisti, mladi političari, hipsteri, šminkeri i ostali postoje i u Vranju, u manjoj ili većoj meri. Svi su na svoj način zanimljivi okolini iako ih ona često diskriminiše i bez razloga. Mladi u grupi, smatraju stručnjaci, nailaze na istu životnu filozofiju, muzički ukus i način odevanja. Zbog upečatljivog stila mnogi od njih imaju probleme sa sredinom ili roditeljima koji se trude da ih razumeju.

FENSERI

Fensi: Koka-kola, Marlboro, SuzukiSvi se slažu da ljudi često pogrešnima dele ovu etiketu. Ovim „nafuranim“ , kako ih mnogi nazivaju, najbitnije je u životu da slepo prate modne trendove, nemaju određenu životnu filozofiju i stav o svakodnevnim problemima. Ivana za sebe kaže da je poznata gradska fenserka, nosi odeću za koju svi znaju iz kog je aktuelnog butika, patike koje koštaju kao pola prosečne plate, ravne šiške i uredno opeglanu kosu. Ona je, ukratko, još jedan klon među fenserima. U životu joj je najbitnije da ima pun ormar i da što više izlazi i provodi se.

– Ima dosta fensera ili bar pokušaja fenseraja u Vranju. Spajaju nas odeća i muzika, slušamo uglavom pop, tehno, domaći rep, i turbo-folk, naravno. Svi znaju gde izlazimo. Ja ne mogu da zamislim život bez diskoteke i kafića. Ništa me drugo i ne zanima. Iskreno, meni ponekad izgleda kao da su fenseri klonirani, jer svi nose ono što je aktuelno i furaju isti her-stajl, ali ne može to svakom lepo da stoji – objašnjava Ivana.

Fenseri svi od reda nose isti model patika koji je trenutno u trendu i određenu garderobu (npr. uske farmerke i zebra printovi na odeći). Zaista izgledaju kao klonovi jer nemaju određen stav što se tiče odevanja, bitno je samo da je to IN. Najviše ih ima u takozvanim „fensi“ kafićima gde se najčešće komentarišu modni promašaji, a zbog stava koji većina ima često na pripadnike drugih supkultura gledaju „sa visine“ i sebe stavljaju iznad ostalih.

EMOSI-ŠMINKERI

Oni se uglavnom šminkaju, oblače i imaju iste frizure kao emosi, ali je većina izrazito protiv depresivnog raspoloženja i samoubilačkog nagona. Karakterišu ih raznobojne frizure sa šiškama preko očiju, uredno našminkane oči, tamna odeća, a često, kada su u pitanju devojke, mogu se primetiti i jarko roze mašnice, i majice sa likovima iz crtanih filmova. U našem gradu ova supkultura pravih emosa nije razvijena, tako da roditelji nemaju razloga za brigu. Djorđe ima 16 godina, i po stajlingu podseća emosa. Kaže da nije emos, da mu se samo sviđa taj stil.

-Daleko od toga da sam pravi emos, samo volim ovako da se oblačim, sviđa mi se ova frizura. Moji roditelji strahuju da ne postanem depresivan ili destruktivan, ali ne shvataju da je to jednostavno stvar ukusa. Nema u Vranju pravih emosa, oni koji sebe nazivaju tako su šminkeri.“

Nismo agresivni: NikolaMETALCI

To su ljubitelji a često i stvaraoci istoimenog muzičkog žanra. Imaju karakterističan stil oblačenja koji podrazumeva neku varijantu martinki na nogama, „metal“ narukvice, priveske sa lancima… Odeća crne boje i majice sa printom omiljenog benda su glavna odevna kombinacija, mada se svi slažu da se metalci najviše prepoznaju upravo po muzici, a ne po odeći. Nikola ima 23 godine i student je biologije niškog univerziteta. Inače je gitarista i svira u lokalnom metal bendu.

Metalci često izgledaju opasno, ali nisu agresivni:

-Nekad u ponašanju nastupaju tako da deluju opasno, ali su retki od njih skloni ekscesnoj agresivnosti. Opasno verovatno izgledaju zbog tamne odeće i martinki, a i sredina koja je puna nerazumevanja nameće takvo mišljenje – kaže Nikola.

Ove ljude najviše iritira kad drugi misle da je Metalika vrsta muzike. Najčešće su u društvu, a uvek ih, kada je toplo, možete sresti „kod karte“, na „galeriji“, u poslednje vreme retko kod „konjanika“, svuda gde ima mesta za poveću grupu ljudi i gde je atmosfera pogodna za razgovor. Kad je hladno, tu je TNT.

 -Etiketa „metalac“ ne povlači sama po sebi neki poseban način života. Česta je zabluda da je društvo metalaca poput sekte. Živimo kao i ostali. Nisi iznad nekog niti je neko ispod tvog nivoa. Ali se u odnosu na okolinu osećaš drugačije. Često sam se ranije susretao sa nerazumevanjem okoline, a i dan danas mi je ponekad neprijatno. Ljudi ovde previše usko gledaju na svet oko sebe. Još uvek nisu spremni na mnoge stvari, sredina je dosta unazađena. Još uvek ima krajnje glupih predrasuda o metalcima. Najgluplje etikete što se tiču metalaca su: narkomani i alkoholičari koji ne vode računa o svojoj higijeni – kaže Nikola.

Nataša Milosavljević, diplomirani psiholog

PRIPADNOST GRUPI
JAČA IDENTITET

Pripadanje nekoj socijalnoj grupi (zasnovanoj na verskoj pripadnosti, muzici koja se sluša, načinu oblačenja, mestima i načinu provoda isl.) ojačava identitet pojedinca. Takva pripadnost znači ujedno da pojedinac pripada nekoj specijalnoj grupi ili vrsti, a to znači da on ima određene specijalne karakteristike. Posedovanje takvih specijalnih karakteristika ili obeležja znači potvrdu da on ima identitet. Stoga nije čudno što mnogi mladi ljudi naglašavaju, ističu svoju pripadnost nekoj etničkoj, religioznoj ili socijalnoj grupi, političkoj stranci, što su spremni da usvajaju određene rituale, ceremonije, učenja i spoljašnja obeležja takve pripadnosti.

Dok smo preslušavali mesopotamijski „blek-metal“, pričao je o razlozima zbog kojih voli ovu vrstu muzike.

-Metal sam počeo da slušam još u osnovnoj školi, zvučalo mi je drugačije od svega ostalog, zato sam ga i odabrao. Sad su stvari malo drugačije, ušlo mi je u krv, tu muziku i sam stvaram. Fleksibilna je i sa njom se lako može improvizirati. Može se mešati sa drugim žanrovima i da zvuči fenomenalno, pa i sa skalama koje postoje u folk muzici.

HIPSTERI

Vintage odeća neretko jarkih boja, uske pantalone, majice sa sarkastičnim natpisima, asimetrične frizure, devojački trend riđe kose, karakterističan oblik naočara, specifičan nakit, starke u boji, palestinske marame su samo neke od odlika modnog stila hipster generacije, koju još definišu i kao „izdanke talasa indi kulture“. Modni stil po ugledu na hipstere je jedino na šta ćete u Vranju naleteti, zato što se većina slaže da pravi hipsteri u Vranju i ne postoje. Ana je srednjoškolka čiji stil podseća na hipsterski. Priznaje da bi volela kada bi joj dali tu „etiketu“ jer se divi ovim ljudima, dok je Stefan protivnik ove grupe mladih:

– Ja ih ne razumem. Pa oni će upropastiti kulturu kao što su pank ili rokenrol. Ta njihova mešavina stilova je odvratna. Najzanimljivija stvar sa ovim ljudima je to što su se uvek trudili da budu različiti od drugih a na kraju su postali klonovi sa prepoznatljivim stilom. Nabaci uske pantalone, skupu majicu, drečave starke, poziraj sa aktuelnom knjigom u ruci, izigravaj umetnika jadnika čiji roditelji imaju platu od 2000 evra, još one hipsterke naočare i eto – hipster si. Smešni su!

Uglavnom su to mladi iz ostataka više srednje, pa i iz visoke klase, jer je garderoba koju „furaju“ sve samo ne jeftina.

BLEJAČI

Klasična boja: VladimirGrupa mladih koja ne pripada nikakvoj supkulturi i van van svake klasifikacije je što se tiče stila oblačenja i muzike. Svaki pojedinac ima sopstvena shvatanja, ne zavisi se od grupe. Imaju tu sreću da nisu „etiketirani“.

Vladimir, osamnaestogodišnji gimnazijalac:

– Mi blejači ne spadamo ni u jednu grupu koja postoji u Vranju. Nije bitno gde smo, bitno je s kim smo. Ljudi se ne klasifikuju po muzici, stilu i stavovima, već smo jednostavno svi tu za razgovor koji nikad nema kraja. Klasična bleja. Izbegavamo konflikte. Imaš sa kim da popričaš o nečemu što nije aktuelno. To je čar. Pravo druženje. Uglavnom smo po nekim kafićima, mirnim, ili kada je lepo vreme gde god ima mesta da se zasedne napolju i gde jednostavno možemo – da blejimo – objašnjava.

POLITIČARI I DESNIČARI

Poslednjih godina su sve češće prisutni mladi ljudi koji se uključuju u politički život. Neki, kako kažu, zbog veće mogućnosti za zaposlenje, neki jer misle da mogu da promene nešto, neki zbog ideologije.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar