Dva dana kvalitetnog programa



Čekajući Amadeus bend: gajba je moja mera, Momci za ženidbu, Živeli: pozdrav iz Široke Planine, Šta će mi život bez tebe draga: veselje pod šatorom, Veselje

Šta će mi život bez tebe draga: veselje pod šatoromPreobraženje Gospodnje, petak, 19. avgust. Za sve Pčinjane početak velike, dvodnevne svetkovine u Kozjem Dolu, tamo gde je podivljala reka pre godinu i po odnela bašte, kuće, imanja… I dva ljudska života.



Ružne stvari brzo se zaboravljaju, a manifestacija Dani preobraženja prilika je da se ovaj namučen svet malo i zabavi. Zato Kozji Dol, inače selo sa desetak kuća, tokom ova dva dana podseća na Guču u malom. Okreću se ražnjevi, dime roštilji, ispija alkohol dok iz improvizovanih kafana odjekuje muzika.

– Danas je važno da uživamo, a od sutra psuvanje, te odokle pare za zajebanciju, kad će se prave mostovi, kad će se otvori jedna fabrika, kad će stigne pomoć obećana na mnogi što ih poplava zareza u kal, ko je do sad i koliko uzeo, ko je ukrao, a ko dobio, kome nije ništa oštećeno, a napunio kuću… I tako do izbori. A, onda će stigne neka nova zajebancija da se ponovi aplaudiranje – kažu, uz pivo i osmeh, okupljeni meštani.



ŠEĆERNA VUNA I UPRTAČI

OŽiveli: pozdrav iz Široke Planined ranih jutarnjih časova tiska se svet da ode u centar zbivanja gde su pivo i „pljeska od deset“ zakon koji se u trodnevnoj svetkovini prekoračuje po principu „mešina nije goč, pa da pukne“.

Sa strane pored puta koji gleda ka bini, česmi, krstu i školi, šatre sa privatnim ugostiteljima. Naniže, na zemlji, na šatorskim krilima – improvizovanim tezgama  – od „popa uvo“: šećerna pena i sladoled za decu, „svilene“ bonbone, pečen kukuruz, lubenice, majice, torbe, torbice, naočare za sunce, grnčarija, pa sve do komleta vojničke odeće i obuće sa ašovčićima, čuturama, noževima i uprtačima. I na kraju, nameštaj: kreveti, komode, fotelje, natkazne, kauči…

Stolovi pod šatrama solidno popunjeni, jede se i pije jer ovo nisu obični dani. Ovo su dani Preobraženja Pčinjana.

– Mi smo iz Široku planinu? Odavde, ako poznaješ put, gore u planinu jedno sat i po hoda. Uz samu makedonsku granicu. Aj, živeli – pozdravlja nas četrnaestogodišnji dečak, niskog rasta, dižući u vis „pils“ od pola litre. 

Čekajući Amadeus bend: gajba je moja meraNa sabor je došao sa sedamaestogodišnjim bratom i sestrom, mlađom od sebe. Za njihovim stolom su i deca iz komšiluka. Konobar im donosi pljeskavice i novu turu piva:

– Aj, živeli – nazdravljaju!

– Za dete sokče – pokazuje na sestru dok upozorava kelnera.

– Pojedosmo po jednu golemu pljeskavicu, sada može da se popije, ali mora da se zna red. Brat nije mali, osmi je razred, ali dva piva su mu dosta, da ne brljavi po put. Ja sam drugo, do večeras će utepam gajbu – kaže stariji sedamnaestogodišnji brat.

Za mnoge novac za svetkovinu nije problem. Sve može da nema, ali na ovaj dan džep mora da je pun.

– Mi smo petoro dece, plus majka i baba. Otac je umro. Dva starija brata rade u Rusiju kao građevinci. Oni bidnaše golemi čoveci. Živimo od sitnu stoku, imamo kravu, nešto ovce, kozu. Glavna para je od šumu. Mi ne radimo, nismo budale da kidamo snagu. Prodajemo šumu privatnicima, pogodimo se i obeležimo buke. Naš cilj se zna, bežanija u Banat. Tamo su mnogi naši pobegli na vreme, odavno. Braća sakupljaju pare u Rusiju, mi ovde, pa će kupimo zemlju i kuću u ravnicu. Da progledamo jedanput – kaže naš mladi sagovornik iz Široke planine.

U BANAT IMA I KUPATILO

Žali se da tamo gde žive nema devojaka, a nijedna neće da dođe u planinu. Zemljaci koji su otišli u Banat sad doleze po devojke, koje bez mnogo ubeđivanja polaze sa njima.

Momci za ženidbu– Koja je luda pa da odbije ubav život, kupatilo, i kad joj tekne da ode u neki grad, da se obuče moderno, utegne u farmerice, popne na što povisoke štikle, namaže usta sa crven  karmin… Gore je čeka mučenje kao i svi, a nju najviše. Jer, žena je u planinu rob na svi: muža, decu, pustu rabotu – navodi sagovornik.

U planinskim selima kada nema devojaka ima branja drva, a kad se dođe do dnevnice tu je pivo i obavezno pljeskavica.

– U planini se brzo nauči pijenje. Eto, ja sam ostao bez oca i na mene se palo da sakupljam šljive i pečem rakiju u uzidanim kazanima. Moraš što pre sve da naučiš jer gore se može bez hleba, ali bez rakije nikako. A, posebno kad su slave, slavlja i sahrane. Tad, ako nemaš kapku u kuću neće te opere cela Pčinja. Ima da te rezile od Novo Selo do Široku planinu, uzduž i popreko. Pored kazan naučimo da pijemo. Dok pečemo polovinu, i to presnu rakiju, popijemo. Tako da sam u formi. Mogu ladno da popijem 600 grama prepek od 60 gradi u tri cuga i da mi oko ne trepne – ne bez ponosa priča ovaj mladić.

VeseljeDok se bina priprema za večernji koncert grupe „Amadeus“ iz Leskovca, pod šatrama veselje ne prestaje. U jednoj je orkestar sa pevačicom, koja beži od fotoaparata „da me ne prepoznaju doma“, što joj ne smeta da u trans baca goste pod kobnim uticajem alkohola i jakog avgustovskog sunca. A, veseljaka uvek ima. Kreću pesme izvesnih Seje Kalača, Šaka Polumente, pa Mile Kitića, Šeki Turkovića, Viki Miljković… Atmosfera se usijava sa zalaskom sunca. Ostaju najupornija dva,tri društva koji „iz postave“ vade poslednju crkavicu. Rado pristaju na slikanje:

– Pa, nismo došli da slušamo zabavnu muziku, to je za deca, neka se izripav. Ovo nije svaki dan, teglimo kao stoka po šumu i red je da se iznapijemo i kroz pevanje izdušimo. Pesma mora da je glasna, muzika da pišti, planina da se trese, da se izvikamo da nam lakne – kaže jedan od najveselijih.

PLjESKA JE ZAKON

Deca se, na drugoj strani, tiskaju oko prodavca sladoleda, trče da kupe šećernu vunu.

– Danas neka jedu, znaju oni dobro da nije svaki dan Veligden. Po deset sladoleda pojedu, dve špećerne vune, piju vodu i srećna su – kaže jedna meštanka, dok broji novac i kupuje sladoled deci.

DARKO TOMIĆ
Posle Amadeus benda, najpopularniji među masom svakako je Darko Tomić, predsednik opštine, iako će svakako biti onih koji će mu zameriti da je u ovo teško vreme, kao prvi čovek jedne od najzaostalijih opština u zemlji, potrošio novac na nešto ne preko potrebno. Međutim, Tomić je objasnio da je polovina od dva miliona dinara, koliko košta dvodnevno slavlje, potošena iz budžeta, dok je ostatak obezbeđen od sponzora i zakupa. 
– I pored izuzetno teške ekonomske situacije koja vlada u našoj opštini, smogli smo snage, zahvaljujući ljudima dobre volje da i ove godine organizujemo manifestaciju sa željom da postane tradicionalna, međunarodnog karaktera i jedan od simbola naše opštine – rekao je  Tomić.

Ima i onih starijih koji bi sve da probaju, takav je dan. Ipak, pljeskavica  je glavi ugođaj za Pčinjane. Gledamo kako čekaju strpljivo u redu dok dimi se na sve strane. Jedu pod šatrama, a najviše pored samih skara.  Usta im se nadula od zalogaja kao trubačima basistima.

– Će se udavimo, niko nas, bre, ne bije, ali oči gladni, duša željna, eh, kad bi mogao celu da je glitnem i tako ceo dan – govori punim ustima jedan od njih, kao od brega odvaljen.

Raduje se što ga fotografišemo, pita da li je za televiziju, i navodi:

– Ako pijem s red, da mi se povremeno ostruže stomak, minimum dva kila meso pojedem. Nekad se i sam pitam gde mi stane? Pa, valjda se od golem merak creva sama rašire.

Čudi nas što većina jede pljeskavice, a ne vešalice, kremenadle, pečenje, a ima i svinjskog i jagnjećeg.

– Slušaj, bre, brače, vidi se da si zalutao ovde. Pa, mi li da jedemo meso pred „pljeske“? Ludi li smo? Eno, onaj ćevapdžija mi kaže da imaju i pileći batak. Ako mi je do kokošku, imam dom, pa će zakoljam i pojedem celu. Imamo i svinjče, jagnje, od sve smo to probali i pred ruku nam je. Ali, kad zamiriše „pljeska“, odneznaješ, utepuje stomak na mesto. Creva se tresu od radost – kaže nam sagovornik. 

Napominjemo da je Bogorodični post, a meso na sve strane. Sagovornik se smeje i krsti.

– Za nas iz Pčinju, Preobraženje je da na ovaj dan osetimo milost božju kroz ugođaj koji ulazi na usta i završava u mešinu. Ako neko posti to smo mi. Najviše dana u godinu. Danas, znamo da je Bog rešio da nam sve ugađa. Ako ne verujete, prošetajte večeras, će nađete naši popovi i pitajte ih koliko su „pljeske“ pojeli i piva popili – smeje se sagovornik.

Kako se približava vreme početka koncerta sve više dolaze mladi ljudi, kolima iz pravca Trgovišta i Vranja. Odmah se trči po pivo.

 

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar