MEDIJSKA STRATEGIJA I SUKOB DS – URS



Polemiku izmedju DS i URS-a je počeo Predrag Marković, ministar kulture, informisanja i informacionih tehnologija,  koji je, govoreći o  „političkoj volji da se država povuče iz vlasništva u medijima“, jasno ciljao:



„ Takva volja očito ne postoji na različitim nivoima i sa različitim motivima

Odmah mu je otpisala  Jelena Trivan, potpredsednica DS:



„Što se DS-a tiče, povlačenje države iz vlasništva u medijima je apsolutno nesporno. ”

Uključila se i Suzana Grubješić, član Predsedništva Ujedinjenih regiona Srbije,  tek da stavi do znanja javnosti o čemu (i kome) se zapravo radi :

 „Ta čuvena floskula ’politička volja’ obično služi da prikrije nečije interese. Čije, ne znam”.

U takvoj situaciji na raspolaganju su vam  dva objašnjenja i jedna mogućnost koju, doduše, valja koristiti samo u krajnjoj, da ne kažem velikoj nuždi.

Prva je optimistička: super, DS i URS se zapravo slažu da se država povuče iz vlasništva u medijima, samo se ponajbolje ne razumeju što nije neočekivano budući da G17 (URS) nije, ovaj, jeste u Vladi.

Druga objašnjenje je da su, ustvari, glavna smetnja definisanju ovog nespornog evropskog standarda u Medijskoj strategiji  – Dačić, Palma i Krkobabić !? Ono jes’ da se pobrojani nisu izjašnjavali o ovoj temi ali ne sećam se ni da ih je iko išta i pitao. Da se razumemo, ne sugerišem da su SPS, JS i PUPS u permanentnom stanju nepitanja, samo konstatujem trenutnu i konkretnu problematiku.

Ona gorepomeunta mogućnost je, zapravo, patent novijeg vremena: kad vam nešto nije jasno primenite Željkov recept i prodivanite sa Svetim Petrom.

Posle dugog razmišljanja i analiziranja gore navedenih izjava, odlučio sam se za ovo treće iako nije baš u skladu sa sekularnom državom, Medijskom strategijom i mojim verskim opredeljenjem. Da budem iskren, na ovu avanturu odlučio sam se samo iz jednog razloga: nekako više verujem Svetom Petru nego Markoviču, Trivanki i Grubješički zajedno. A, i, računao sam, ako Sveti Petar zna sve o jahtama i carinskim propisima, možda je upućen i u ovu materiju.

Iako, nisam imao, moram da priznam, tako dugu i sveobuhvatnu konveruaciju sa Svetim Petrom kao Mitrović (četiri sata), hvala Svevišnjem, i meni se dosta toga razdanilo za mnogo kraće vreme! Ne, kao Željku, ali…

Na samom početku procesa pisanja medijske strategije, pre tačno godinu dana, kao ključne tačke oko kojih če se lomiti koplja, predvidjali su upućeni, biće Tanjug i regionalnio javni servisi. I zaista, u medijskoj studiji koju su radili strani eksperti sve je naginjalo ka ovom rešenju: Tanjug bi, po „evropskim standardima“  nogao da postane državna agencija, a „evropska praksa“ ne brani formiranje 15 – 20 regionalnih TV centara.

Zavapila su medijska udruženja i domaći eksperti. Beta i Fonet, privatni i privatizovani mediji, čak i RTS je, doduse, stidljivo, upozoravao da je SF podizanje naplativosti pretplate od 40% na 100%, plus povećanje od 19% nova regionalna čeda RTS, kako je bilo predvidjeno u medijskoj studiji.

To je bilo, onako, za javnost, više očajnički potez nego li uverenost da se nešto može uraditi jer se po kuloarima, a bogami, i ne samo po kuloarima, uveliko govorkalo da je presudjeno – Tanjug uzimaju „žuti“ a Dinkiću daju regionalne centre jer je Mladja tek počeo da radi na svom novom konceptu teritorijalne reorganizacije G17 plus.

Treba  li da pominjem da su tada demokrate i eksperti bili u ljubavi sa obostranim aspiracijama da tako i ostane do sledećih izbora?

Predstavnici medijske koalicije (NUNS, UNS, NDNV, LP i ANEM) su i onda bezuspešno tražili da se tadašnje Ministarstvo kulture izjasni oko uloge države u medijskom sktoru ali uvek nas je dočekivala tišina koja je sve govorila.

A, onda, dok smo se mi bavili medijskom strategijom pokušavajući nemoguće, nismo ni sanjali da se sprema uveliko rešenje naših problema. Smenilo Dinkića – prasnu odjedanput. Dobro, nije baš bilo tako naglo ali Mladja ode iz Vlade a sa njim i dogovor. Ceh je, doduše,. platio i Nebojša Bradić čijim angažovanjem oko medijske strategije (čitaj regionalnih TV centara) Šef  nije bio zadovaljan, a mi dobismo novog ministra, g. Markovića, koji se iz čista mira i  petnih žila zalaže ya povlašenje države iz vlasništva u medijima ali mu ONI ne daju. Regionalne TV centre ne nešto ne spominje ali ne propušta priliku da naglasi monpol u oglašavanju. Na koga li misli ministar? Padaju mi na pamet Djilas i Šaper ali da je reč o njima, valjda bi ministar to i rekao, ne li?

I tako, možda će medijski sektor izvući neku korist iz razlaza DS i G17 plus ako naravno ostanu obe strane na trenutnoj poziciji koja bi se mogla ovako formulisati:

„Vi nama ne date Tanjug, onda nema ni regionalnih TV centara!“

A, šta će iz toga ispasti, videćemo u septembru kada Ministarstvo treba da predloži a Vlada usvoji Medijsku strategiju.

Šta će ona sadržati? E, to ni Sveti Petar nije znao, a pitao sam ga, verujte mi.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar